Ahh...

Nova naslovnica. Mrak. Podsjeća me na one neke stare verzije. (ovdje sam se bacila na statistiku jer se nisam mogla sjetiti koje sam godine počela s pisanjem bloga ).

Uglavnom, ovdje sam od ožujka 2005. Mašala.

Ajmo malo baciti retrospektivu na dotičnu nepunu dekadu. Ako se dobro sjećam, blog je krenuo nekoliko godina ranije, a ja sam prvi puta čula za taj izričaj u intervju-u Danijele Dvornik. Žena se hvalila kako piše blog, a ja, znatiželjna baba - bacila oko na njezine tekstove, pa na tuđe, pa htjela komentirati (nije mi dalo bez ulogiranja), pa sramežljivo počela pisati...

Uglavnom, prva naslovnica me bacila u - jebiga, ne znam kako to Bosanci lijepo vele - u trans, pa onda Cool lista, pa...

Moj alter ego radio je sto na sat, tračajuć i komentirajuć sve uzduž i poprijeko. Iz tog razloga nisam željela širiti priču o mojoj blogerskoj karijeri. Još uvijek niti moja najbliža rodbina, niti najbolja prijateljica ne znaju za ovo. O poslu da i ne pričamo.

Naravno da sam tokom godina upoznala neke blogere (neke tek nekidan, a s nekima se dogovaram za prvu kavu već godinama ) te sam sa pojedinima postala tako bliska da su nam postali kućni prijatelji.

Da se vratimo na blog općenito.

Kroz raznorazne naslovnice prošle su političke zvijezde i sitne estradne zvjezdice brzinom zvuka. Baš sam razočarana što su za ovogodišnje raznorazne izbore PR-ovi zaboravili na blogerski izričaj. Pa nismo imali neku političku zvijezdu na naslovnicama.

Doduše, imali smo mi i svoju gusarsku zvijezdu, prvog pravog punokrvnog blogera - političara.

Od svih političara jedino nam se drži - više ili manje uspješno D. Vidović. U jednoj sam žučnoj raspravi čak dobila poziv na kavu u saborskom kafiću, no mauna... čovjek očito olako daje obećanja... ehhh...

Sjećam se i kratkotrajne blogerske karijere A. Vujice i još nekih njezinih prijateljica. No, eto... brzo su posustale.

O da, bilo je tu i blogerskih ratova, obično nekih žustrih (ludih?) babaca, izmišljenih profila (šteta što su se brzo povukli!), vrijeđanja uredništva...

Jedno vrijeme je, istinito ili ne, kružila fama da su na naslovnicama samo ljudi koji su u nekim posebnim odnosima sa uredništvom. Nekom su jadnom dečku - editoru - spočitavali svašta.

Ovdje moram još jedanput izjaviti da ja s njim nemam baš ništa i da ga nikada nisam upoznala, da ne spominjem kako ne znam niti kako se zove. Tako da je moja blogerska zvjezdana karijera čista slučajnost. Vjerovali vi ili ne.

No da su neka moja sranja izašla na naslovnici, dok su mnogi visokoumni postovi ostali totalno nezamjećeni - ehh... no to se svima dešava. Pa šta ne bi i nama na blogu.

Anyway, mislim da sam dosta spomenula i da je vrijeme da završim.

Uz rudarski pozdrav, voli vas vaša Rudarka