U posljednje vrijeme prolaze kroz medije razne priče o loše ograniziranoj hitnoj službi. I nekim smtnim slučajevima kao posljedicama istog. Hm. Istina uvijek ima dva lica.

Alzo dakle, naravno da Rudarka ima priču iz prve ruke.

Prije par tjedana probudio me poziv Male - eto ona povraća cijelu noć, a mi grozni roditelji ništa ne poduzimamo. Nismo se niti probudili...

Doduše, poslije se ispostavilo da je povraćanje počelo negdje oko šest ujutro jer je Nasljednik stigao doma oko pet i nešto i sve je još tada bilo u redu tj. ostatak je obitelji spavao snom pravednika. Uključujući i Malu.

Mene kao dobru roditeljicu uvatio fraz - dijete je u teškoj ketoacidozi, a ja izbezumljena. Zovem prvo Rebro (sve se odvija u nedjelju oko sedam ujutro), kad tamo samo dežurna sestra koja ne zna/ne smije ništa sugerirati. Onda zovem frendicu da nam donese trakice za urin (očitavaju ketone u mokraći) jer mi nemamo...

Sve u svemu, konzilij doma odlučio da Mala, ja i moja frendica krenemo prema našoj seoskoj hitnoj službi, a Guzda će pričekat doma, pa ako što ustreba, skočit i donijeti..

Na hitnoj smo oma bili na redu, te je Mala krenula kroz proceduru objašnjanjavanja i inicijalnog pregleda. Odluka je infuzija + nešto lijekova da zaustavi povraćanje. Gut. Šečeri HI (oliti high), pa sam u tom trenutku skočila doma po naše inzuline koje nismo ponijeli u startu. I kratak report Guzdi.

S obzirom na duljinu doziranja infuzije proveli neko vrijeme u zapećku Hitne slušajuć ostale "hitne" slučajeve.

Uglavnom, stigao deda koji se žalio na bol u lijevom krajniku (točno tim riječima). I doktor i sestre su bili jako smireni i otpremili čiču doma bez lijekova, injekcija ili što li si je deda već umislio dobiti. Svaka im čast na uljudnosti.

Slijedeći na redu je bio neki tip s površinskim ogrebotinama koje se inače rješavaju običnim flasterom. Taj se još i svađao u čekaonici da je došao prije nekih drugih (beba s visokom temperaturom), a eto, zločesta sestra pušta ga da čeka.

Kako je sestra, a na kraju i doktor još jedanput odradili pregled Male, tako su oni vani mislili kako se ovi zajebavaju, a ne liječe jedno dijete. I taj je dio sestra morala objašnjavati razjarenom tipu. Prestrašno.

U trenutku kad smo odlazili, čekaonica se samo punila i punila. Stigli i neki malo krvati dečki sa nedjeljnje seoske nogometne tekme.

Što hoću reći? Ljudi su u posljednje vrijeme prihvatili hitnu službu kao mjesto brzog i laganog liječničkog pregleda, a ne mjesto gdje idu samo oni kojima je ugrožen život ili u teškoj upali/bolesti, a slijedi nekoliko dana praznika. I tu je problem.

Doduše, da li postoji eksplicitan popis koji graniči besplatan hitan tretman od onog tako reći kućnog flaster liječenja koji bi razgraničio bezvezne prijevoze i pregleda jer je nekoj bakici zatitralo srce (znam jednu koja svako malo zove hitnu da ju voze u ambulantu, a babi ni vrag ne fali, da ne velim da uopće nema hrvatsko zdravstveno već Dojče i koja je moj prvi kandidat za plaćanje)???

Eto. Toliko o E.R. A nema ni doktora Kovača. A bome ni Clooney-a kako god mu se zvala uloga (prije Kovača,, eee... što je bio mlad tada).