Moram vam ipak reć, kako sam igrom slučaja (i druženja s nekim eminentnim seoskim glavešinama) doznala nekoliko važnih informacija koje bi mogle običnom puku rasvijetliti pitanje hitnog odlaska predragog nam Prvog dopredsjednika (ili kako li se ono volio sam titulirati) vladajućih - Mistera Č.

Naime, kad se jednom desi nesreća i običnom svijetu dođe do suđenja i neke osuđujuće presude - e sad, radilo se to o sitnom džeparenju, dilanju droge ili saobraćajki (kao u pitanju Mistera Č.), e onda se lipi moj načekaš odlaska u pržun. Nema to kad ti oćeš - pa bilo to da ti ovisi privatni bizmis (kako je to lijepo izgovarao moj prvi šef, a sada ugledni pokojnik), nastavak vrste oliti rađanje djece i sreća vlastite ljubovce...

O ne ne.

U zatvor ideš baš onda i samo onda kad ti se smiluju neimenovane osobe našeg bogatog birokratskog kadra.

U tom je smislu odlazak Mistera Č. tako brzo i tako javno više nego pljuska svim ovim ostalim sitnim kriminalcima aka običnom puku kojem se isto tako može desiti slična nesreća.

O tome da Misteru Č. to nije prvi smrtni slučaj takve vrste i da me začuđuje sudski tijek što se o tome nisu raspitali - nećemo ovaj put.

Eto. Sad i vi znate.

Naš prijatelj je isto tako imao pegulu i dobio osuđujuću presudu za jedan teži saobraćajni prekršaj, dotični je (a ima para i određenih veza, no nije mu uspjelo naći pravu vezu) čekao dobrih tri godine da dođe na red da osluži kaznu prema državi.

Zato smatram da je bahaćenje Mistera Č. s pričom kako je odsluženje kazne svojevrsan "vojni rok" koji dotični nije prošao (još jedan minus kojeg se nažalost nitko neće sjetiti i upotrijebiti u nekoj slijedećoj izbornoj kampanji jer su nam PR-ovci neobrazovani i loši) i mjesto skidanja suvišnih kilograma dovodi cijeli sudski proces (tu bih uključila i Mađarsku koja je dozvolila da to dotični obavi u svojoj domicilnoj državi) i sudstveni sustav Republike Hrvatske u blago rečeno smješan položaj.

Toliko da i vama - običnom glasačkom tijeku koji to prije ili kasnije dozvoli - otvorim oči.

Salut.