Uvijek se pitam gdje su granice ludosti. Ili gluposti.

Danas je u našem selu krizma oliti čin Svete potvrde. Onaj čudotvorni blagdan kad se klinci - sad govorimo o curicama - obuku kao da su došle iz amsterdamske crvene četvrti (čast izuzecima), navuku štikletine do neba i pokušavaju mudro "pikati" do crkve.

Dečki su tu skromniji - najdraže bi im bilo da smiju otići u svojim starim trapkama i ofucanim tenesicama, ali im vjeroučitelj, velečasni, a bome ni majka vlastita ne dozvoljavaju taj luksuz.

Mogu samo spomenuti da je Nasljednik, nakon što je ljutita majka doznala za neke jedinice u školi, silom prilika obukao bijelu (posuđenu!) košulju na slučajno pronađene Benetton hlače (zaboravila da sam ih uopće kupila) koje je s gnušanjem odbio nositi, pa su nestale u zapućima ormara. I preživio tih sat i nešto samog čina potvrde. Poslije se presvukao u svoju "civilnu" odjeću, te smo u krugu obitelji u vlastitoj kući (i dvorištu) proslavili i to slavlje.

Mala je - na opće čuđenje uže i šire obitelji - odlučila obući haljinu koju smo pronašli i za nekih 300-ak kuna kupili u Metropoli. Mala crna haljinica, s donjim dijelom od tila u obliku zvona. Malo su grudi bile previše ogoljene, pa je ipak išao ispod i top. I prljavo-rozi bolero. Ma, baš kako se šika za crkvu i ozbiljnost samog svetog čina. To što ju ni vlastite prijateljice nisu prepoznale u takvom izdanju - to je već neka druga priča. No bila je preslatka.

No da. Htjedoh još nešto drugo komentirati. Uglavnom ispada da su ljudi s najmanje financija najraskošniji u takvim i sličnim slavljima. Tipa - restoran za pedeset i više gostiju, muzika, cipele, haljina, geliranje noktiju () za puste pare....

Zato se uopće nisam šokirala kad mi je jučer prijateljica spomenula da su maloj kupili haljinu za 1.500 kn. I platiti taj famozni lak za nokte. Djevojčici od 14 godina.

Baš me zanima kako izgleda....