Mi kakti pametni i urbani stanovnici Lijepe naše svako malo solimo pamet ostatku svijeta. Onima sa sela. Hm.

A zapravo uopće ne poznajemo način života, a bome niti razmišljanja jednog prosječnog stanovnika sela. Onog pravog - sa svinjcima i kokošinjcima, traktorima i seoskim psima.

Uglavnom, Rudarka je jučer provela popodne na jednoj pravoj originalnoj seoskoj proslavi krštenja djeteta u lokalnom seoskom domu. Wou.

S obzirom da smo u tom istom domu (vatrogasnom, da ne bude zabune!), s tim istim roditeljima djeteta slavili njihovo vjenčanje prije par godina (već imaju dvoje!) nisam ni malo sumnjala da će ekipa, atmosfera, a bome ni izbor muzike biti drugačiji.

Ekipa? S obzirom na starost roditelja, djede i bake su bile oko 40-ak, a bilo je tu i dobrodržećih 60-godišnih prabaka.

Shodno tome, tzv. domaće konobarice bile su curke u drugom - trećem srednje u ultrakratkim minjacima i u početku nekim cipelicama na pete, pa balerinkama, da ne spominjem kako su neke pretrčavale i bose, hihotajuć se nosile su tanjure i što je već trebalo. Buduće udavače u tom istom prostoru. U najviše 24 mjeseca od danas. Hm.

Kumice i ostala ekipa iz svatova (rekoh već - nepunih tri godine unazad), tada mladi, zgodni i neozbiljni - u "debelom" braku, s dječicom koja već lagano izlaze iz pelena, s kojom kilicom previše... u tim ranim 20-ima - meni osobno - pomalo tužno. Možda njima nije. No, ako neke stvari odradiš prerano, prije ili kasnije dođe do razdora i znatiželje - kako je to s drugim osobama.

Što još reći? Kako smo mi dospjeli u tu ekipu?

Igrom slučaja mi smo sretni kumovi iz gorespomenutih svatova (definitivno najstarija čeljad, ako ne računamo prababe ) koji su totalno iz drugog sazvježđa uletjeli u ovu egzotiku. Doduše, egzotika za mene, za druge normala i naravno obrnuto.

Guzda se čak i dobro drži jer je ipak provodio ljeta kod bake na selu, pa uz zvuke tambura u falšu otpjeva i nekoliko pjesama. Ja? Nikad čula. Pogotovo one neke koje se pjevaju uz harmoniku.

Ne mogu reći da mi sve ovo nije zanimljivo. Gledajuć s antropološkog stajališta. Pritom pazeći da nikoga ne povrijedim svojim (pre)širokim obrazovanjem tj. znanjem. Tako da, za razliku od uobičajene (brbljave) Rudarke, glumim šutljivicu.

Neki me ne bi prepoznali. He he...