Marketing
Seoski tulum...
Mi kakti pametni i urbani stanovnici Lijepe naše svako malo solimo pamet ostatku svijeta. Onima sa sela. Hm.
A zapravo uopće ne poznajemo način života, a bome niti razmišljanja jednog prosječnog stanovnika sela. Onog pravog - sa svinjcima i kokošinjcima, traktorima i seoskim psima. 
Uglavnom, Rudarka je jučer provela popodne na jednoj pravoj originalnoj seoskoj proslavi krštenja djeteta u lokalnom seoskom domu. Wou. 
S obzirom da smo u tom istom domu (vatrogasnom, da ne bude zabune!), s tim istim roditeljima djeteta slavili njihovo vjenčanje prije par godina (već imaju dvoje!) nisam ni malo sumnjala da će ekipa, atmosfera, a bome ni izbor muzike biti drugačiji. 
Ekipa? S obzirom na starost roditelja, djede i bake su bile oko 40-ak, a bilo je tu i dobrodržećih 60-godišnih prabaka. 
Shodno tome, tzv. domaće konobarice bile su curke u drugom - trećem srednje u ultrakratkim minjacima i u početku nekim cipelicama na pete, pa balerinkama, da ne spominjem kako su neke pretrčavale i bose, hihotajuć se nosile su tanjure i što je već trebalo. Buduće udavače u tom istom prostoru. U najviše 24 mjeseca od danas. Hm.
Kumice i ostala ekipa iz svatova (rekoh već - nepunih tri godine unazad), tada mladi, zgodni i neozbiljni - u "debelom" braku, s dječicom koja već lagano izlaze iz pelena, s kojom kilicom previše... u tim ranim 20-ima - meni osobno - pomalo tužno. Možda njima nije. No, ako neke stvari odradiš prerano, prije ili kasnije dođe do razdora i znatiželje - kako je to s drugim osobama. 
Što još reći? Kako smo mi dospjeli u tu ekipu?
Igrom slučaja mi smo sretni kumovi iz gorespomenutih svatova (definitivno najstarija čeljad, ako ne računamo prababe 
) koji su totalno iz drugog sazvježđa uletjeli u ovu egzotiku. Doduše, egzotika za mene, za druge normala i naravno obrnuto.
Guzda se čak i dobro drži jer je ipak provodio ljeta kod bake na selu, pa uz zvuke tambura u falšu otpjeva i nekoliko pjesama. Ja? Nikad čula. Pogotovo one neke koje se pjevaju uz harmoniku. 
Ne mogu reći da mi sve ovo nije zanimljivo. Gledajuć s antropološkog stajališta. Pritom pazeći da nikoga ne povrijedim svojim (pre)širokim obrazovanjem tj. znanjem. Tako da, za razliku od uobičajene (brbljave) Rudarke, glumim šutljivicu. 
Neki me ne bi prepoznali. He he...
Post je objavljen 24.03.2013. u 13:10 sati.