Ajmo malo pljuvat po pušačima.

Pušači (cigareta, da se razumijemo) su osobe koje svoj porok žele podijeliti sa ostalim narodom. Pa se onda, zbog jednog pušača, među desetinom nepušača uvode nova pravila. Od toga da dotični smije pušiti, bez obzira što škodi zdravlju svima ostalima, do toga da se cijeli kafići pretvaraju u pušačke oaze. Pune dima. A zapravo je više nepušača nego pušača u njima. Obično uključujući i gazdu.

Jučer ujutro me oduševio pogled na prepuni NE pušački kafić u jednom zagrebačkom naselju (kafić Afrika na Savici), gdje se tražila stolica više.

Lijepo dođeš na kavu, pivu, sok, a da ti pri tome ne strada odjeća kao u ostatku tzv. pušačkih kafića. Je, znam da su svi ti lokali dobili dozvolu rada s obzirom na ventilaciju, ali šta ćeš kad se ta dotična ventilacija ne pali. Štede energiju.

Ovdje ću ipak navesti još jednu besplatnu reklamu. Svaki put kad svratim kod Lokina u Maksimirskoj (mislim br. 113) uopće se ne osjeti miris nikotina jer ventilacija konstantno radi. Osim što su konobari ugodni, profesionalni i rade u dotičnom kafiću već sto godina (što znači da su dobro plaćeni i zadovoljni), ugodna je i atmosfera i sitni znakovi pažnje tipa voća, malih sendvića, grickalica veseli. Mucho zadovoljna.

Da se vratimo tiraniji pušača, čak i na mjestima gdje je to strogo zabranjeno, npr. na jednoj našoj seoskoj lokaciji na poslu. Donešena su stroga pravila ponašanja i zabrana pušenja. No, ima jedan pušač, pa si daje pravo da puši u toploj prostoriji. To što ostalima smeta - jebajga. Ako se buniš, ispadneš pizda. Hm.

A lova se troši... na (samo)reklame.... pre-gro-zno.