Osjećam se zgužvano, pospano i pregaženo. Doslovno.

Lijepo ja zaspim. O da. Kao klada. I onda neki šušanj, buđenje i navala problema koji ti otvore oči kao da je podne. U gluho doba noći. U doba kad se budistički svećenici ustaju.

A ne možeš ostati miran pred okrivljujućom presudom u kojoj je jedna bahata i bezobrazna mlada policajka postala faca, a jedan ozbiljan građanin, dobrovoljac domovinskog rata, obrazovan, načitan (no dobro, ovaj dio ne znači da nisi seljo) napadač na organe reda tj. državu.

Ne možeš biti miran kad te ta ista bezlična birokratska mašinerija počne mljeti, kad ovisiš o raspoloženjima nekih službenika, a nemaš ni novaca ni volje ganjati svoja prava preko odvjetnika. Tako i tako sam mišljenja da oni znaju stvar još više zakomplicirati i poskupiti do besvjesti.

U krajnjoj liniji, i moj pijanac, (onaj s 1,9 promila), koji se nije treznio godinama, umjesto kojega radi nekoliko drugih (jer posao se treba odraditi) ispao najveći udarnik jer je po svojem iskazu došao nekoliko sati ranije na posao (sic!), sa kolegom (istim takvim pijancem) odrađivao something (nešto što nitko od njih ni kad ih tjeraš ne odrađuje dragovoljno, a kamoli samoinicijativno), te su si malo spili... Nigdje se ne spominju promili, bajbokana, ugrožavanje - nećemo sad u detalje. Uglavnom, odjednom su svi meka srca, uključujući faking sindikat. Nije da sam ja nešto protiv njega. O ne.

No, prvi slijedeći će najebat. Za puno manju sitnicu. A sada smo dozvolili da jedan niškoristi prođe lešo.

Uglavnom, pospana sam, mrzovoljna i sve u svemu bljak. Dobro jutro onima koji će oči otvoriti tek za nekoliko sati. Odo na pos'o.