HRT je oduvijek bio prava državna televizija. U doba socijalizma morao si biti dobro politički nastrojen da bi mogao raditi u tada jedinoj televizijskoj kući. Kasnije, s Tuđmanom, nije se ništa promijenilo. Osim što se nakotilo nećaka, kumića, djece i unučadi svih "kamen, mramor i željezo" političara pasivne nam lijepe naše.

Problem nastaje u trenutku smijene vlasti, pogotovo kad ona nije jednoglasna. Onda se ponovo mora uposliti hrpa novih nećaka...

Naravno, stari ostaju.

Kao i oni razni urednici - od onih više do onih manje sposobnih. Pa taman kad se naviknemo na neku dobru emisiju - dotični urednik/voditelj padne u nemilost - i voila - maknu stvar s tevea. Nek se onda sami jebemo s gledanjem onih plastičnih jednako isklesanih voditeljica što nam promoviraju nove državne zvijezde tipa Maja Morales, Aleksandra Grdić i onu kreaturu od malog pajaca zvanog modni something.

Nekoliko puta sam bila u matičnoj nam državnoj teve kući. Kreature što su se muvale hodnicima i onim njihovim famoznim trgom, a navodno dio njih, osim što jednom mjesečno dolaze po plaću ne rade ništa.

A tek odlazak na snimanje? Navodno po pravilniku da bi se snimio jedan malecki prilog moraš uzeti službeni auto, pa kombi, potrpati ga s nekoliko snimatelja, organizatora, vozača, urednika priloga, naratora (sve su to i dnevnice za put, eventualno hotel) da bi iznjedrio prilog od nekoliko minuta.

O tome koliko takav isti prilog, emisija ili serija koštaju HRT (odnosno nas) kada se naruče od vanjske producentske kuće, koja obično ispadne od kuma glavnog urednika, a ponekad čak i direktno (kao što se sada provlači kroz žutu štampu sve skupe torbe, vile, automobili i čizmice od preko tisuću kuna na djetetu od pet godina - skandal oko D.Čuljak-Šelebaj) od nekog od zaposlenika.

Kao i veći dio državnog aparata u ovoj lijepoj našoj što troši puste pare na zajebanciju i tjeranje privatnog biznisa, uz stalnu plaću i plaćeno zdrastveno i mirovinsko - kladim se da na platnom spisku ima osoba i osoba za koje nitko ne zna ni da postoje. Istovremeno se plaćaju neki novi, mladi i obrazovani ljudi jer - u krajnjoj liniji - netko mora nešto i raditi.

Koliko se sjećam bilo je velika frka oko platnog spiska HRT-a, oko toga tko radi, tko samo prima plaću, a tko ima i službeni auto, svraća na kavicu, ne radi ništa i prima (veeliku) plaću! No, kako je i taj škandal trebao sakriti neki veći, tako je u kratkom vremenu bio zaboravljen. Pa je sve ostalo na starom...

I o tome da li je plaća prvog čovjeka HRT (kojeg svi mi plaćamo preko obavezne pretplate, gledali ili ne!) javna stvar ili njegova privatna stvar, kao npr. plaća prvog čovjeka Agrokora. Hallo?

Pre - stra -šno!

Ne mogu reći da neke stvari u životu nisam vidjela i okusila. Mogu shvatiti sve one manekenke aka gospođe nogometaša što troše teško zarađen novac dotičnih trkača za balunom, no kad vidiš svu ovu bahatost jedne osobe koja je do nekidan drmala jednom cijelom televizijskom kućom - čisto ti padne mrak na oči.

I kad je cijeli jedan kasnovečernji dnevnik bio pomaknut (ili se nije emitirao - ne mogu se sjetiti) jer je dotična odletjela na romantičnu večericu u Paris, pa se poslije još urednik njoj morao ispričavati što se ljutio na nju. To valjda sve govori. O nama. Jer se za svoje novce damo jebat. A nije nam lepo.