Stalno sam imala osjećaj da je bullying djece nešto što se događa nekome drugome. Nekoj razmaženoj djeci u kvartovima velegrada, kojima roditelji puno zarađuju, a istovremeno malo vremena provode s djecom.

Doduše, prije par godina je Mala bila napadana preko društvene mreže, a bome i preko telefona (zvonjava u pola noći i sl.) nakon što se razišla s jednom osvetoljubivom prijateljicom. Bilo je tu i puno suza jer ju je dotična blatila i vrijeđala njezino stanje (šećer). Jedva smo to nekako riješili. Uz puno tješenja i razgovora. U trenutku kad su se pomirile, ja sam dobila popizditis jer sam znala da se ista situacija može ponoviti. Možda i u nekom gorem obliku.

Uglavnom, nekidan je nastao lom u Malinoj školi. Neki je 3.školac curi(ci) u 1. razredu (srednje škole) skinuo pred svima traperice. I gaćice. (Doduše, kako je to Guzda komentirao - moguće da su se one zgulile s uskih traperica i da mu to uopće nije bila nakana.) Završilo je s plačem i ridanjem dotične, što je i razumljivo. I ukorom pred isključenjem dotičnog. Jer se sve dešavalo u okrilju škole.

Maloprije sam razgovarala s mamom od gore navedene djevojčice/djevojke, te veli kako je ovoj grozno, što je i razumljivo - tko bi s 15 dozvolio da joj svi vide intimne detalje. I da joj taj dečko sada prijeti preko društvene mreže. Hm.

Naša pak Mala komentira malo drugačije cijelu situaciju: dečko se iskreno i po milijun puta ispričao curi. Neki su ga grozni dečki nagovorili, te je uvidio da je učinio nešto što se ne smije i što je kažnjivo, ako baš gledamo na stvar s najstrože strane.

Ali zato je sad mala ta koja njega bullira preko Face-a, te mu psuje majku i radi sl. gadarije. S obzirom da se radi o istoj djevojčici iz gornje priče u kojoj smo i mi sudjelovali prije par godina - ne mogu se oteti dojmu da se stvar okrenula u smjeru koji je još gori.

Maloj sam objasnila da je ponašanje i situacija koju je dečko stvorio svojim nasilnim činom nešto što ga sada čini agresorom i da će teško dokazati da je sada on taj koji je ugrožen. I da je na to morao misliti prije samog napada.

Mene tu šokira nešto drugo: sva ona djeca koja su bila prisutna tom nemilom činu i koja su se smijala. To sam pokušala objasniti djetetu. Da i jedan agresor, u masi pozitivnih ne može ništa učiniti ako su svi složni i da ga mogu savladati. To je bit zajedništva.