Ne znam kako da ponovno (o)pišem, a da sve skupa opet ne izgleda kao patetična pornjava, no moja kakti prijateljica mi je opet šuknula. Ravno u dupe. Ili guzu. Ili kako god vi to nazvali...

Naravno, ne meni u lice. O ne ne.. Siroti Guzda je (opet) dobio jezikovu juhu. Tako mu i treba kad pije kavu sa svojim "prijateljicama".

Uglavnom, osim što sam (smo) bahati, te smo se po njezinim mjerilima davno trebali rastati, razjebati obitelj, te plakati nad sagorenim ognjištem, te manji od makova zrna hodati u prnjama.... i valjda u tom tonu tako unedogled... A ništa se od dotičnog nije dogodilo. Pa sad nju jebe...

Ma za popizdit.

Valjda bih sad ja morala s njezinim mužem popiti kavicu, pa da onda vidimo belaja...

Rezultat: pokušat ćemo se odseliti u slijedećih par dana. Navrat, nanos.

Doduše, ne znam kako ćemo sve to objasnila baki i dedi jer su stvarno dobri ljudi kojima odgovara da im konačno malo života hoda po glavi i to doslovno (mi smo u potkrovlju), te da se s njima druži i pristojno se ponaša. Za razliku od nekih...

No, ne da mi se olajavati njihovo vlastito dijete, jer, ruku na srce - krv nije voda. A ni ja nisam toliko zlobna niti zločesta da im pokušam osvjetlili neke stvari...

Čisti haiku. Šit hepnd.

Ps. U pozadini priče je i Nasljednik (student) i njihova kćer (ne-student) i druga (propali student). Jebiga. Nisam ja kriva za krive odluke i "odlične" ocjene koje se baš nisu pokazale na upisima. A mi (on) smo bili bitange. Ehhh...