Slažem se sa kolegom SadisticoShy oko štrajka zagrebačkih taksista.

Vozila sam se ja u raznim taksijima. Čak i u onoj engleskoj crnoj kanti (baš htjela nešto totalno engleski, makar je vožnja zapravo bila jako neudobna) koja me vozila dobrih 50-ak kilometara od Birmingham-skog aerodroma do Wolverhamptona - i to s obzirom da je polazišna točka aerodrom (uvijek i svugdje je više manje skuplja vožnja ako se kreće s aerodroma, gdje god na svijetu), te pustih kilometara do mjesta u kojem je bio kongres zbog kojeg sam i stigla u taj dio Europe, cijena i nije bila preskupa.

Imam još jednu zgodnu crticu - vezanu uz Amsterdam. Tamo smo se svojedobno našle jedna moja kolegica i moja malenkost. Kako je službeni dio počinjao u ponedjeljak rano ujutro, tako smo mi stigle - direktno iz Zagreba, na Schiphol - amsterdamski aerodrom u nedjelju dopodne. I lijepo uzmemo taksi do hotela. Neki mladac nas primio, sjele mi, lijepo frajer vozi, malo ispituje da li smo Ruskinje kako to već biva kad čovjek međusobno komunicira na svojem jeziku...

I tako mi lijepo prođemo pokraj jedne zgrade u obliku broda - a nas dvije zinule kako je simpatična zgrada - vozi on nas dalje, lijevo, desno, gore, dolje - i hop - mi opet, ali sada s druge strane prođosmo pokraj dotične zgrade . Uglavnom, vesele što smo pobjegle na tjedan dana od poslovnih i privatnih obaveza, sa radošću što ćemo se za sat vremena, nakon što šiknemo kofere u hotelu, baciti u amsterdamski život - lijepo smo frajeru platile, bez da smo se s njim natezale oko putanje prijevoza od točke A - aerodroma do točke B - hotela. Da sad ponovno spomenem kako se radilo o nedjelji, pa prema tome i o nekoj "vikend" tarifi (skupljoj?). Malo manje od tjedan dana - u petak vratio nas je drugi taksista direktno na aerodrom (sad smo se već malo bolje snalazile po gradu) - i to za nekoliko eura većoj cifri od ovog veseljaka. I šta reć... ???

Uglavnom, ja kao rođena Zagrepčanka mogu reći samo jedno - u zagrebačkom sam se taksiju vozila samo jednom (ili dva puta) i to u nekoj skupini tokom studentskog života, pa sam participirala prijevoz (zapravo ovo što novi koncesionar nudi - a to je da će i dalje biti prijevoz od točke A do točke B, ali da te pita da li usput može nekog uzeti u taksi, pa će taj dalje proslijediti do svoje točke B).

Kod nas u Zagrebu se veli - ako umireš, ako ti je nekoliko minuta pred smrt i hitno ti je potreban liječnik, a Hitna je zauzeta, ako ne znaš kuda ćeš sa pijanim gostom - tek onda se čovjek odlučuje da pozove (i plati) zagrebački (pre)skupi taksi!

Toliko o njihovom štrajku.

Ps. A onaj stariji gospodnin - dubrovački Gospar što mi je prošle godine naplatio preko 300 kuna za 6 minuta vožnje od Pila do Babinog Kuka (možda i manje jer se radilo o 1:30 u noći) - e neka mu prisjedne svaka moja krvavo zarađena kuna što mi je oteo iz novčanika. Mrš.