Uopće ne želim birati strane. S jedne nekoliko (dragih) prijateljica iz stvarnog života, s druge - do nedavno simpatične osobe s osebujnim stilom pisanja i likovnog izražavanja. Jebiga, sad ispada da se kolju i kao da ne poznam nikoga od njih. Ili neku od njih. (Doduše, obično se Ivica izgubi, a ne cijeli razred, zar ne??)

Noo...

Sve skupa se agresija - ne znam zašto, ali i ovaj vikend nadvila nad naše malo obiteljsko gnijezdo. Naime, ispali smo psihijatri, što jedne, što druge strane u jednoj gadnoj bračnoj razmirici začinjenoj fizičkom komponentom. Koma. Naravno, neželjeno.

Od toga da ne mogu (kao riba u horoskopu) proći preko nekih stvari, mirno spavati i odjebati drage mi ljude i nazovi frendove (nije da smo neki naj naj i nije da smo si frendovi sto godina).

Njegova strana priče (bez nekih suvišnih detalja jer bi bilo previše bezobrazno od mene da javno iznosim): Ona je poludila, pa je meni pao mrak na oči, pa sam ju ja malo odgurnuo, pa je ona pala na krevet...

Njezina strana priče: Ja sam mu prigovorila, pa me on stisnuo tako da sam dobila modrice (neprovjereno) po rukama, pa me bacio na pod, pa stiskao (bole me rebra), pa onda bacio na krevet...

I sad moje pitanje:

Gdje je granica agresije (ovdje govorimo o bračnoj agresiji jačeg - muškarca nad fizički slabijim spolom - ženom) i tko to kako doživljava i vidi??

Naravno da je (možda) njemu to izgledalo više kao smirivanje vlastite supruge.

Naravno da je njoj to izgledalo kao fizičko maltretiranje (bez obzira što nije bilo onog klasičnog šamara ili udarca), nooo, kad netko ima 190/95 kg, a drugi 165/54 tko je tu kriv?

A isto tako, da li smo mi (takoreći promatrači, oni koji samo piju kavu skupa) ti koji bi morali biti suci? Da li smo mi ti koji trebamo miriti?

Nedajbože. Nit' suditi, nit' mirit.

Pokušati smiriti situaciju, objašnjavati i jednom i drugom (svakome pojedinačno - podijelili se po spolu) da se oboje moraju mijenjati ako žele nastavak zajedničkog života, uz svu silnu dječicu koja i dalje trebaju njihovu pažnju.

Ili se u krajnjoj liniji razići kao kulturni ljudi....

Ma, boli me glava od svega ovoga...