Opet vodim rat (doduše, na daljinu) sa vlastitom šogoricom. Oliti Guzdinom sestrom.

Ajde da malo bolje pojasnimo stvar:

Dotična je pobjegla u Njemačku tamo negdje ranih '90-ih zbog nekih financijskih zavrzlama. U međuvremenu od nje nismo čuli ni slike ni tona slijedećih par godina, do trenutka kad nas je nazvala da hitno njezin bracek (nije pitala da li za to imamo novaca, benzina ni vremena) dođe po nju jer je dobila izgon iz Svete zemlje Dojčland.

U tom je trenutku već bila u vezi sa Njemcem, zvanim i Bosanac jer je tip bio crn, garav (boja + solarij) i istetoviran po svim dijelovima tela i pun srebrnog nakita. Ma, ni jedan rock pjevač ga se ne bi odrekao.

Osim što je dotični bio niškoristi, pijanac, no za ovu našu priču nema veze. Nama je bio zanimljiv, simpatičan i baš smo lijepo komunicirali s onih njegovih 20-ak engleskih riječi što je razumio.

Uglavnom, u jednoj deliričnij fazi bilo je svega - mala beba od 6 mjeseci, bolesna svekrva (tumor na mozgu) u bolnici i puna kuća Nijemaca što ne znaju engleski, a koji su od nas domaćina očekivali ponudu hotela s najmanje 4 zvjezdice. I tako se i ponašali. Naravno, bez onog dijela s plaćanjem računa.

Anyway, bilo pa prošlo. U tom su se "zimovanju" od par mjeseci na našu dušu (i džep) i povjenčali u Lijepoj našoj. A onda smo se mi napili kad smo ih (konačno) ukrcali na Glavnom kolodvoru za njihovu predragu državu..

U međuvremenu su se razišli, pa je ova dobila dijete sa drugim, pa su se pomirili, pa su se ponovno i konačno razišli, pa su dokazivali na sudu da dijete nije njegovo (pa ni njegove obaveze kao oca), paa...

Uglavnom, posljednjih nekoliko godina konačno žive otac djeteta (koji se u međuvremenu rastao od svoje zakonite), mali (sada osnovnoškolac) i moja predraga šogorica. Ovaj sadašnji šogor je simpa, radišan, obrazovan (putovao je po svijetu) i sve u svemu sasvim o kej tip. Mališa pak ne zna beknuti ni slova hrvatskog jer mu je po izjavi njegove majke materinji jezik njemački.

A moja šogorica?

Ona pak špila njemačku damu kojoj je sve u Hrvatskoj totalno bljak i mi smo svi maloprije izašli iz pećine i cijeli hrvatski sustav je banana i sve, sva i svatko u Njemačkoj je super i pet. A ona kao da nikada ovdje nije živjela i ne sjeća se ničega iz tog vremena. I da, kao da mi nemamo kompjutore, mobitele, a bome zaboravila je i da ima živu vlastitu majku. Ma kenja...

I zašto vas sad ja davim sa ovom sapunicom? Dotična se želi i službeno rastati, pa ja na svojim slobodnim danima zasluženog godišnjeg (e da, inače, ona živi već godinama na socijalnoj službi jer je mali maloljetan, a njemački zakoni štite svako dijete do besvjesti, a draga mi šogoirca baš i ne želi raditi) gonjam matičare i sudove da se raspitam za detalje koji bi joj bili (pogotovo financijski) najpovoljniji.

Naravno da sam došla do određenih odgovora. S kojima dotična nije zadovoljna, pa je meni počela bajati o tome da ona podliježe samo sudu u Njemačkoj. Ma daj.. A zašto onda treba rješavati papirologiju u Hrvatskoj?? No se. (ili kako li se to lijepo piše na tećnom španjolskom, da se držimo sapunica)..