Od danas sam i službeno na g.o.

Mislim, onih par dana od srijede se ne računa.

Em je bio blagdan, em su mi petak tak i tak uzeli od godišnje kvote slobodnih dana.

Tako da i odlazak u Mađarsku (šetnjica po Kapošvaru, ručak, kava u Golf & Country Clubu) i jučerašnji izlet u obnovljeno izletište - Planinarski dom na Kalniku - ne računam.

I dalje nema planova. Doduše, plan je da ovaj tjedan ostanemo doma, Guzda izganja neke pare, Nasljednik obavi praksu (ujutro smo ga svi dizali iz kreveta, a vratilo nam dijete već u 12:00, sad spava kao da je od 6 bio na lopati), a i s faking tvorom ne znamo što ćemo. Jebemti djecu, lude očeve i opićene kućne ljubimce...

Doduše, privlači me more. No, kad se sjetim da bi mi more dopizdilo nakon dobrih 48 sati (a možda i kraće) jer me izluđuje ona priča doručak - novine - plaža - kava (pivo ) - ručak - odmor - plaža - večernji muving, pa ću sve pustiti da ide svojim tokom...

Možda će to značiti luudi godišnji...

Inače, da sad i odmah imamo dovoljno para i kombi s klimom - sjela bih u njega, potprala decu i kućne ljubimce i uputila se do Njemačke (cin cin eto, mi stigli draga family - na ravno 48 sati, ni više ni manje) i do Amsterdama (volim taj grad) ili kroz (lijepu) Mađarsku u Rumunjsku (da i ja vidim Drakulu) do Crnog mora... to bi bila tura... (vidite kako sam ja zapravo skromna curica)

Tako da, na vašu žalost, i dalje sam tu na blogu. Neće mene samo tako ušutkati besparica...