Nekidan je, nakon dugog vremena pripremljena određena (službena) proslava, u ugodnom seoskom turističkom raju, uz domaću hranu, domaće muzikaše i kako to već ide...

Neke od kolega susrećem, dio njih poznajem još od fakulteta ili kad se poklope neki poslovi i projekti pa s nekima imam češće susrete i radne sastanke, dok neke samo tu i tamo na sličnim proslavama, kongresima i ostalim masovnim okupljanjima ljudi iz struke.

U trenutku kada se poklope neke dobre stvari i kada sam u raspoloženju da se veselim gore navedenim proslavama - osjećam se veselo i poletno i s velikim guštom odem, pričam, diskutiram ili samo jedem i pijem sa starim kolegama - prijateljima.

S nekima od njih sam prošla i one - recimo to intimnije trenutke zajedničkih odlazaka na službeni put, kongres, seminar kada u ne-uredskom prostoru, opuštnoj atmosferi stvarno upoznaš nekog svog - do tog trenutka uštogljenog kolegu, koji ispadne - ili strašno zanimljiv sugovornik, ili neki dosadan, uskogrudan i naporan tip. Ili kolegica.

No, da se vratimo na feštu.

Stvarno sam se nekoliko dana prije počela veseliti tom događaju. Da ne spominjem da sam nakuhala, izorganizirala i ostavila familiju u stilu - "danas me ne čekajte".

Ujutro sam se upicanila u strogi kostimić, diskretan nakit (koliko to Swarovski može biti), čizmice i "bacila u trošak" odlaska kod frizera. Cure u frizeraju su me baš dobro sredile, tako da sam dolepršala na feštu s laganom i prekrasnom frizurom, ali na kojoj se vidjelo da je napravljena u stručnim rukama lokalne mlade frizerke.

Večer je prošla - od energične razmjene mišljenja sa jednim kolegom, s kojim sam se jedno ljeto dobro provela na kongresu u Dubrovniku (da se razumijemo - samo na prijateljskoj i kolegijalnoj osnovi), do razgovora sa nekim drugim ljudima koje rijeđe susrećem.

I sad, ne bi bilo ovog teksta da nije bilo - ali....

Osim što mi po svim mojim susretima sa kolegama, uz komplimente ljepoti, liniji i kako to već ide kad muški bacaju lire, poneki od njih i nabaci neku aluziju na ponuđene seksualne usluge - ja to sve doživljavam kao šalu malu, pa sve nabacim na totalnu zajebanciju. I zezanciju u stilu - "a da ja pristanem, što bi onda... ".

No, kad te kolega doprati do auta na odlasku i pokuša nešto sasvim konkretno, žena oliti ja ostane totalno u šoku.

Jebemu, pa zar mi ne ide sperma na uha van?

Ma da i ne ide, nisam definitivno nikakvim postupcima davala krive signale.

Ili je to samo bio alkohol (doduše, ne u mojoj krvi)....