Da mi je netko spominjao kako se može preživjeti prosinac bez silnih fešti što sam ih inače obilazila (s onim izrazom lica "zar baš moram još ovu")...

Da mi je netko rekao da će moj, inače galantan direktor poslušati Prvog Čovjeka u Zemlji - i za prigodni domjenak (kojeg zapravo nije ni bilo) ponuditi malo sokića, bez poklona, čak ni nekih prigodnih, sitnih - ne bih mu vjerovala. No da, možda to i bih. Nije moj diša đabe to što je...

No da, uspjela sam se i sama odhrvati potrošačkoj groznici - manje više silom prilika (i blokiranom karticom), pa sam stvarno pazila da ne kupujem previše kruha i nosim u dućan platnenu vrećicu (i još k tome bila strašno eko!).

A i dalje sam uspjela razveseliti neke drage ljude poklonima.

I lijepim borom (makar sam kvocala da je mali). I starinskim kuglicama (Mala je rekla da su stare i grozne i kad ćemo konačno kupiti neke u drugoj boji).

I da, znam da ste znatiželjni ko pesi - OVO SAM DOBILA POD BOR!

Još je ljepše nego na slici!

Update: Ne bih ja o kartici pisala da nije stvar riješena, na opće veselje dotične kartične kuće, jelte. Stigle su neke zaostale uplate (na koje smo računali puuno ranije). Naravno da se ne bi upustili u trošenje nečeg što nismo zaradili. Ali, kako je kod nas - lako naručiti majstora, ali kad ga se treba platiti..

No, silom prilika sam otkrila da se može živjeti sa puuno manje novaca, samo ako se malo pripazi.

Drugo, Guzda je ipak dobio mig - makar on zna da više-manje ne može profulati ako je u pitanju Swarovski. Voli mala Rudarka šarene skupe staklene perle. He he...