Kako smo ono rekli - miris kuhanja govedske juhice - neprocjenjivo!!

No da, već dulje vrijeme želim napisati nešto o svim ovim humanitarnim koncertima i humanitarnim akcijama s kojima nas zasipavaju ovih predbožićnih dana.

Prošle godine smo apsolvirali sve one čestitke "ljudi bez ruku" i ostalih. Kako ti ljudi (ako uopće išta crtaju) ne dobiju ni lipice od vas naivaca što to i (u)platite - neću dalje pisati o ovim "humanitarnim" i "ljudskim" plemenitim akcijama.

No da, humanitarni koncerti.

Ima ih dvije vrste - oni strogo namjenski osobi xy - obično djetetu - za neku super skupu operaciju i/ili poboljšanje života dotičnog, te humanitarni koncerti namjenjeni grupi - udruzi vezanoj uz određenu vrstu bolesti.

Pošto smo i mi članovi jedne takve udruge, mogu reći samo jedno - rješavanje određenog problema (grijanje prostorija, adaptaptacija, smještaj roditelja u blizini bolnice, edukativni materijali, pužnice i sl.) vezanog uz određenu udrugu može biti pozitivno. No, takve udruge moraju naći i druge, višegodišnje izvore investiranja / subvencioniranja kako bi opstale na opće dobro svojih članova.

I naravno, roditelji moraju aktivno sudjelovati u radu dotične udruge. Sa svim svojim vezama, kumstvima, molbama....

U slučaju kad vam se razboli dijete - dati ćete i zadnju kunu, prodati kuću, auto, grunt, sve da omogućite pretrage, liječenje, operacije...

Nemojmo se zavaravati, uvijek ima neki doktor koji "misli" da će siroto dijete ozdraviti ako ga liječi gospon doktor iz Ameriku ili negdje još dalje i egzotičnije. Znam, svi se uvijek hvatamo makar i za slamke, no moramo biti svijesni da su to obično jaako upitne i egzotične preporuke. I, ako je netko dovoljno organiziran - eto nam još jednog koncerta...

Ponekad su namjere organizatora stvarno dobre, no, uvijek se treba zapitati - ako vaš doktor, zdrastveni fond (omraženi HZZO) sa svojom komisijom misle da jedna takva operacija neće (nažalost) ništa pomoći - đabe truda oko koncerta i novaca koji prođe kroz ruku hrpu organizatora, pjevača, najma prostora, razglasa....

Tu bih htjela spomenuti i slučaj gospodina maestra Vjekoslava Šuteja. Svaka čast njegovom radu, njegovim zaslugama za promoviranje Hrvatske u svijetu, za njegovo promoviranje klasične muzike itd...

No, kad je gospon Šutej kupio svoju jahti(ic)u i vozikao se cijelo ljeto po lijepoj našoj (sreli smo se na jednom sajmu dotičnih "čamaca"), kad je dotični ostavio "staru" gospođu i našao "mlađi model" (na to sam strašno alergična), kad je skitario po finim hotelima po svijetu, dirigirao - onda nas - običnog svijeta nije bilo u blizini.

A zašto onda mi sada moramo slupljati novce da dotični gospodin ozdravi, smješten u najbolju bolničku ustanovu tog tipa u svijetu? (o da, pročitala ja o ona dva Nobelovca, makar to ne mora značiti i da je cijela ustanova naj naj)

Kad meni pronađu neku grozomornu boleštinu, neće me nitko niti posjetiti s kilom banana (pardon, ananasa) u bolnici, a kamoli organizirati koncert!