Loto - hrpa love na mom računu.

Ne govorim nikome ništa.

Uzimam pod ruku najdražeg mi stolara i odlazim šogorici u posjetu. Majstor počinje mjeriti kuhinju, dogovaramo nove el. aparate, šogorica bira boju kuhinje. Čudi se...

Najdražoj prijateljici uvaljujem kartu za vikend u Parizu. Njen neostvaren san. (Da li da idem s njom? Ma nee..) I nešto love. Da ima za potrošiti. Da se opusti. Uživa..

Guzda? Neee znam.. (ako dobije svoj Porše, ubiće se u tri dana, kako već ludo on vozi i bez njega)

Samoj sebi poklon? Najdraže bi mi bilo da odemo tjedan dana (naravno s onim drugim frendovima), svi zajedno s djecom na jedrenje ili kako god se to zove kad te skiper usred ljeta lijepo vozika po lijepoj našoj..

I onda vikne onaj odozgora - "Pa uplati više taj loto!!"