Iz one ljute faze, ušla sam u blues - fazu. Definitivno je tužno i žalosno kako se tretiraju žene. I nije to samo u našem društvo. To je i vani na zapadu.

Osim što su u mojoj branši, za isti posao različito plaćeni ljudi iz različitih zemalja (mi iz Hr. kotiramo bolje od Poljaka i Afrikanaca, ali jedno tridesetak puta manje od Europljana, da ne spominjemo Amere), različito su plaćene i žene.

Da sad ne spominjemo varijantu što se priča po kuloarima - ako je žena uspješna onda je to "odradila" preko kreveta, ako je muškarac - Vala, svaka mu čast, sposoban! (Tu mi je sad palo na pamet kako je Kolinda sigurno znala sva pristupna poglavlja, a ne ona koja jesmo ili nismo odradili, za razliku od zgodnog mladog, ali jebiga, neinformiranog ministra).

Ne znam uopće kako izgleda svijet mega-mnogoljudne Azije, silnih Kineza, Tajlanđana, da ne velim Japanaca. Ali, Afrika, pogotovo onaj njezin arapski dio (uključujući i dio arapske Azije) - ne treba ni pomišljati kako je tek tamo položaj žena u radnoj okolini. Hmm..

I za kraj - da ne bi mislili da Rudarka nema konja za trku!

Prihvatili su mi sažetak na jednom kongresu koji će se održati početkom srpnja u jednoj od onih baltičkih zemalja bogu iza nogu, a malo bliže od Rusije. He he..

Da vidim onda koji će me direktor i s kojim obrazloženjem moći spriječiti da odem i napravim prezentaciju svojeg rada i odslušam malo ostale kolege koje nisam vidjela četiri godine!

I samo da znate, krećem za par minuta na dalek put - cilj: Virje, Podravina, Kroejša !!