Gdje smo, šta smo???

Kao prvo, Maloj su na tijelo nalijepili kontinuirani mjerač GUK-a oliti šećera u krvi.

To izgleda ovako:



Doduše, naša bolnica ima malo stariji model ovog mjerača, s time da je senzor tj. iglicu dobila u guzu. Bilo je tu malo nagovaranja od strane gl. sestre da gospodična pristane dati svoju guzu na uvid hrpi studentarije i specijalizanata koji su gurnuli nos u našu edukaciju vezanu uz gore spomenuti aparat.

I onda su nas poslali doma.

O tome sam i sama razmišljanja - šta će tih par dana u bolnici jer u tom slučaju se neće pokazati stvarno stanje "šetanja" šećera tokom dana u "real life" situaciji škola - kuća - igra.

A možda je sve zato što smo u bolnicu dovukli (čak) dva Spužva - Bob jastuka???

Tako da sada pišemo sve što se dešava. Od mjerenja šećera klasično na "običnom" aparatiću, što je i koliko pojela (počela sam opet malo i vagati da vidim da li je to stvarno količina koju ona treba - može- hoće pojesti), kada se što desilo....

U petak se vraćamo na skidanje aparata, očitavanje rezultata, komentiranje i konzultacije...

Nadam se samo da nećemo zapeti u krkljancu zvanom "Buš (nebuš) u gradu"