Vrag ti je to kad ne možeš spavati...

Probudiš se usred noći i kenja. Obično ne volim gledati na sat jer me to još više opterećuje. I ne volim ići na vece, jer ću se slijedeće noći sigurno probuditi u isto vrijeme za pišanje..

I tako sam ja kroz glavu vukla probleme... Onda sam pokušala razmišljati o nekim umirujućim stvarima, kako bi me uspavali..

Obično si zamišljam slijedeće:

- ležim potrbuške na sitnoj šljunčanoj plaži i voda mi pljuska noge (tu je kvaka da ako tako ležite ne vidite pučinu, pa ispadne sranje - gledaš u neki bor ili sličnu vegetaciju, a nije to to), lokacija - Starigrad (Paklenica)

- svojedobno sam si zamišljala plaže Balija, Indije i ostalih tropskih čuda, ali nakon Tsunamija - jebiga, počnem zamišljati neke horrore, pa se još više razbudim

- spa centar s onim vulkanskim (ma većina "običnog" kamenja je porijeklom vulkanska, osim onih nešto sedimenata kao pješčenjaci - to mi je noćas palo na pamet) kamenjem na leđima - nisam nikad isprobala pa samo zamišljam da je to nešto jaako opuštajuće..

I ne znam kako i zašto - pao mi je na pamet scenario da sam zarobljena u liftu s - ni više ni manje gđom Slavicom Eccelstone (kako li se piše, a kako li se čita??).

I sad smo se mi mučile dozvati recepciju i ostale pizdarije...

Taman kad mi se prispavalo od silnih napornih umnih vježbi - zazvonio je faking mobitel. Sad ću biti pospana, umorna i mrzovoljna cijeli dan...