Kada:

- se ne može dići iz kreveta
- kada tetura po kući, ali se sprema sama u grad
- pet minuta kasnije "kupuje" usisavač za svoj stan
- izjavi "33.11. ide (doktoru)"
- u četiri popodne veli da je jutro i vadi inzulin za pikanje
- neće jesti jer ju "boli glava", "boli uho" i sl. izgovori (njoj je hrana skoro pa lijek jer kao dijabetičar ne smije propustiti obrok)
- svako malo plaće jer joj se ne pridaje dovoljna pažnja
- ne može, ne zna sama prigrijati hranu niti si staviti na tanjur
- sjedi na trosjedu, gurnuvši glavu u vlastitu torbu, prevrčući svojih par stvari sto puta na dan (tu i tamo zatetura i sve čekam kad će se prevrnuti na pod u dotičnu torbetinu)
- kad joj se veli da torbu stavi sebi u visini tijela (jelte na krevet) - odbije
- tvrdoglavo hoće stvari raditi kako si je zamislila, makar ju to strašno umara ili (u ovom trenutku) definitivno fizički ne može..

Zar vas sve ovo ne podsjeća na klinca od 3 godine?
(kako mi je lijepo objasnila moja frendica - odgajateljica s dotičnom starosnom grupo trenutno na poslu)

A ne, ne... To je KM! (ma volim ja nju, ali brate mili, svi ju bedinamo, uključujići obadvoje djece koji joj daju doručak, podgrijavaju ručak, tjeraju da jede, mjere šećer, paze da se ne ozlijedi i ne popije lijekove u krivo vrijeme...)