Kod nas u selu pomama...

Za ormarima, za foteljama, za kaučima, za novim kuhnjama. Sve novo, novo, novo ...

Naime, novi (iliti prvi u našem selu) POS-ovi stanovi su spremni. Nakon dugih muka licitiranja stanova, pa poništavanja listi, pa opet ispočetka i tkao nekoliko puta...

Pa su neki unaprijed dogovorili neke preinake u stanu. Pa onda nisu dobili baš te stanove, pa su novi stanari odbili prihvatiti te "novitete" (stanovi su dosta zgodno arhitektonski postavljeni tako da s malim preinakama od blagovaonice možeš dobiti mini - sobu, otvoriti kuhinju na dnevni boravak i sl.), pa nagovaranja dotičnih...

Ma, luda kuća.

Naravno, koja košta puste pare na duugo godina. Neki će otići prije u penziju nego ga otplate.

A prva rata im još nije sjela. Još uvijek nisu svjesni da će im petina - četvrtina - trećina - whatever dio plaće ići nepovratno iz džepa.

I zato sada kupuju. Kao ludi. Naravno, na rate...

Jedna moja frendica je učinila super stvar - počela je još prije pola godine na stranu stavljati dotičnu ratu za stan. I sada ima keš s kojim mirne duše kupuje novi namještaj.

I da, mala opaska mene kao budućeg gosta u dotičnim zgradama - prodali su parkirališna mjesta stanarima, a mi gosti - šipak! Nek parkiramo na cesti. E budale...