Danas je prije, sad već dovoljno dugo godina da većina hrvatskog pučanstva pljuje dok su u to doba veličali naše hrabre borce (da vas podsjetim - to se desilo i u Americi sa vijetnamskim veteranima), oslobođeno veliko hrvatsko područje, Knin i ostalo..

Nekako mi je mrsko što su neki, dobivši dovoljno vremenskog odmaka i hrabrosti počeli pljuvati "Oluju" kao etničko čišćenje. Sramote.

Ne znam zašto se u svim pričama spominju stadali Srpski civili, jadne srpske bakice koje je netko ubio? Moguće. Možda su i stradali. To se zove "ratni vihor".
Ali, ne vjerujem da je pronađeno zaklanih, masakriranih i prije smrti maltretiranih civila.

I nitko ne spominje sve one bakice i malu djecu iz Škabrnje, iz Kostajnice, iz Vukovara.... Sve one jadne stradale ljude koji su umrli mučenički. Ne, ne...

Sve one jadne ljude kojima su oteli, spalili domove. Svu onu jadnu dječicu koja su sada odrasla u nekoj stranoj zemlji, kao ratne izbjeglice, koja nikada neće imati onaj osjećaj pripadnosti rodnoj hrvatskoj grudi.

Svojedobno, u jednom davnom trenutku, kada se Guzda spakirao i otišao u brda ratovati, mlada je Rudarka pekla svoje prve kolače. I onda je te kolače zapakirala u jednu oveću kutiju i poslala dragom. On je te kolače podijelio sa ljudima kojima nije ništa ostalo na svijetu, bukvalno ništa. Koji su iz brda gledali kako im dojučerašnji susjed, prije pobivši cijelu širu familiju, izvlači iz kuće frižider, kako im taj isti susjed spaljuje njihovo ognjište. Jebi ga. Sad je susjed faca. Sada taj susjed traži da se ta ista njegova ulica zove po nekom srpskom ustaniku, sada.... ehhhh....
Jer ruku na srce, u Glinu, u Knin, u Petrinju - vratili su se samo stari ljudi, i izbjeglice iz Bosne kojima su i ta područja puno bolja opcija od njihove rodne grude i teškog života punog maltretiranja..

Odjednom se MI moramo Srbima ispričavati. Odjednom se MI moramo njima smješkati kad te na autoputu prelaze. Odjednom smo MI pizde, a oni jadan maltretiran narod koji traži ratnu odštetu čak i od Amera.

Zato, ne pljujmo po hrabrim momcima (sada middle-age generaciji) koji su nam omogućili da imamo svoju domovinu u jednom komadu, a ne rascjepkanu. Koji su nam omogućili da se stranci bore kako bi kupili neku staru kućicu, komadić naše lijepe domovine - jer - vjerovali ili ne - nema ljepše zemlje na svijetu!!

E, jesam se nasrala u ovom postu, ali, jebiga, stojim iza svake ove riječi! A mogla bih vam i o detaljima, ali nema smisla. U zadnje vrijeme svatko tko zine završi ili kao svjedok ili kao optuženik u faking Hagu.