Ako se situacija tj. gužva oko našeg bazena ne smanji - e fakat ću ga sama svojim golim rukama zatrpati!

Vikend je bio jebački naporan s kontroliranim (čitaj: pozvanim) gostima koji se nisu kupali, oni koji su bili pozvani, pa su se kupali i oni koji nisu uopće bili pozvani, ali su veselo u badiću i s ručnikom oko vrata stigli.

U toj priči djeca ciče, skaču kao bedaci, voda pljuska na sve strane (poslije je potrebno doliti ono što je izletilo u ludim "bombama"), a dotični roditelji sjede na našoj terasi i piju pivu.

Danas moram poskupljati sve one boce i bočice i kao najveći pijanac otići u dućan, iskeširati dvijestotinjak kuna za gajbu velike i šteku male pive.

O, da, u svemu tome je kriv i Guzda. On je sve naše bliže, a bome i šire prijatelje i poznanike uvjeravao kako je to baš zgodno da svrate, dapače da dovedu svoju djecu, pa da nam tu istu djecu i ostave preko popodneva...

Uglavnom, pokušala sam biti NEmrzovoljna..

Odlučili idući vikend lagati da nas nema doma. Nećemo dizati slušalicu od fiksnog telefona. Nek si misle...

Baš mi je žao što nisam dobila stan od Grada !!

Pogotovo kao zaslužan siromašan glumački (ne knjiški) miš...

Why??

Pa sad bi se na svojoj jahti tješila što su mi učinili taakvu golemu nepravdu i taj isti stan oteli, uzeli natrag, dali nekom drugom.

Nema veze što sam se u međuvremenu:

a) opernatila snimajući naše i stranjske (čitaj srpske) sapunice
b) bogato udala za nekog tipa (nema veze što se ne zna što i kako zarađuje novce, valjda kao sirotinjski Dikan - pada mu lova s neba)
c) sa bogatim mužem živim u nekoj podsljemenskoj viletini s bazenom
d) u malom gradskom stančiću držim zamorce, pardon, podstanare...

To što poznati književnici, koliko god dobro napisali bestsellere, u našoj mizernoj nakladi i prodaji od 10-ak knjiga tjedno nema šamse (he he, Šemse) da se obogate i sami sebi omoguće pristojan život u koliko - toliko pristojnoj "gajbi" - to nema veze.

To što naši poznati estradnjaci ne plaćaju ni kune poreza, a mlate puste pare, voze bmw-e, gube milijune na kartama i bijelom prahu, a istovremeno nama običnim radnicima država uzme više od pola plaće za poreze, prireze i ostale bandićevske namete što ih ovaj isti šakom i kapom dijeli po Hercegovini, Bosni i inim "naškijem" krajevima - to isto nema veze.

Što dragim nam pevaljkama i brkatim pjevačima država oprašta i sama uplaćuje zdrastveno i mirovinsko osiguranje, dok oni istovremeno mlate pare po svojim kafićima, restoranima - nema veze...

A sve je počelo s malim tekstićem u najnovijoj ženskoj štampi Ehhh....

Da nastavimo u revijalnom tonu, a vama šljakerima, koji ne umaću svoju guzu u moru i čitaju večernjak na ge. ou. razveselim dan:

Situacija se nimalo ne otpetljava. Više ne ulazimo kroz prozor, ali smo u ormare uspjeli ubaciti samo onaj "gužvajući" dio (naravno, koji je ostao zgužvan), a knjige, papiri, igračke, igrice i hrpu drugih stvari je po podu u onoj prvoj sobi.

Drugo, jučer sam otišla u šest i nešto na posao, i vratila se malo prije ponoći. Neki sastanci, bla bla. Nije važno. Point je da me stvari i dalje čekaju i da je frižider prazan.

Treće, moja family + hrpetina male djece hoće baš danas i baš sada (no da, mrvicu poslije) doći u goste. Nema veze što ja radim, što će biti nezgodno ako zgiljam s posla i što po jedan - nemaju šta jesti, ako nema gazdarice. O knjigama na podu i dvogodišnjacima da ne pričam.

Četvrto, u taj krkljanac bi morali ubaciti jednu malu posjetu PU zagrebačkoj - s onim čekanjem od nekoliko sati, registracijom i sl...

Uživate?

Ja ne.

Update: Jučerašnja situacija je ispala jaako frustrirajuća po Rudarku. Ostali su se naravno luudo zabavljali. Naime, dio komplicirane papirologije sam obavila u našem selu (faking kombi se vodi, sa svim onim pustim sjedištima kao transportno vozilo, a ne kombinirano, a to znači da ti nedaju niti u jednoj osiguravajućoj kući popuste i sl. grozote - vidite što sam sve naučila), a ostatak u onoj Nedođiji od policije na Hajnclovoj.

U međuvremenu su se moji dragi gosti zabavljali sami, kupali na bazenu, roštiljali, dočekivali ostale gošće za prezentaciju pljastike.

Gazdarica, oliti ja, stigla doma oko šest.

I da, profućkala slaviti - ovo je već 601. post!!

U kući i dalje ludnica...

Prednosti takvog čerga načina života su slijedeće:

- na posao odeš sav zgužvan
- kombinacija koju obučeš je lagano diskutabilna, sigurna sam da bi se svidjela "našoj braći" Romima
- u slučaju da ti treba donji veš (nedajbože gaće) koje su ostale u najdoljnjoj ladici ispod božićnih kuglica, (sada već zgužvanih) košulja i još par sitnica, opereš si one jedine što imaš na sebi
- u međuvremenu nosiš badić, kao što nosiš i gornji dio badića jer su u istoj ladici i gaće i grudnjaci
- u dio kuće ulaziš preko prozora, izvana
- kada ti dođu u posjetu ljudi koji nikada nisu bili kod tebe, najbolje je da si dobro popiješ, pa te ne sekira što će misliti o tebi...

Susjedi se nimalo ne čude... moš' mislit'

Imam osjećaj da ste svi na moru, eventualno na godišnjem pa se odmarate i od bloga..

Eto, tu nas par jadnih se posjećujemo, komentiramo, pišemo, rišemo..

Inače, dan mi je bio definitivno šugav. Osim što je jedna soba raskopana (Guzda u nju ulazi i izlazi kroz prozor), druga natrpana stvarima i ormarima tako da se u nju ne može ući, treća s jogijem na podu (tu spava Mala, a bome danas popodne i ja okinula par sati), daskom za peglanje, kuglicama za bor i sl. pizdarijama po sobi. Jednom riječju koma.

Tulum je bio luudi. Došli frendovi, dva para. Jedni su stigli bez badića, pa smo se snalazili. Voda? Super! Pa opalili roštilj, tamo negdje oko 23 h. Pa malo hladne Žlahtine, dečki pivice....

Upravo sam dobila zdjelicu sladoleda, pa vas napuštam..

Izvukli sve stvari iz ormara. Izvukli sve ormare. I sve ostalo. Sada je Nasljednikova soba gola golcata.

Izbacili smo i tapison jer je bio nagužvan. Onda smo izbacili i stari naslijeđeni tapison.
Onda smo došli do novina - najfriškije vijesti - 4.07.1976. !!!!

Još je i Tito bio živ.

A da tek vidite kakvi su badići bili u modi!!

Što još reći??
Danas nam je ravno pet godina kako smo se uselili u našu malu kućicu.

Puno? Malo?

Kao da je bilo jučer...

Ps. Spremamo se na tulum, noćno kupanje i oblokavanje... Tko preživi pričat' će unucima!

22:17
Kako je dooobrooo....

Naravno, u bazenu!!!

Na dno bacili Meglajticu. Za "podno" svijetlo.

Mala je uživala....

Ma ljudi, svaka kuna za ovaj naš bazen se isplatila!

Ps. Inače, ja sam ona grozna zimogrozna koja u more ulazi onih par dana oko Velike Gospe. Noćno kupanje nikad nisam konzumirala.

(uvijek mi je bilo zima, ili mi se činilo da mi je zima ili...)

A sex? Kako volim onaj osjećaj čistoće nakon kupanja u moru ili bazenu..

(obično nema Guzde u blizini jer mu je ful sezona posla u doba kad smo na moru ili smo svi natiskani u maloj sobici kako je to već običaj ljetovati)....

Danas se spremam na jedan sprovod. Umro je otac jednog mog kolege.

I sad, tu ne bi bio nikakav problem, da nije nekoliko stvari:

- temperature su i dalje iznad 30 stupnjeva
- sprovod je na selu
- vrijeme - 11 h!

Što obući?

Pošto idem samo u svojstvu kolegice, zajedno sa svima ostalima - zapravo bi moralo biti svejedno što imam na sebi. S druge strane, ako se ušarenim - šta će bakice u selu reći? Koliko ja znam običaje, uvijek se ide u tamno obučen, bilo kome na sprovod.

Ako obučem crninu - netko će pomisliti da mi je dotični tko zna što. Da ne velim da ću se skuhati i eventualno pasti u nesvjest u crnini.

Ako predlažete plavu - nju baš i ne volim...

Ledena - možda se i vidimo...

Pozdrav svima.

Update: Uspjela preživjeti sprovod. Ipak je bilo ugodnije u jedanaest, nego da je sprovod bio popodne. Odjeća? Mali crni šosić + crna majica bez rukava. Preživjela (doduše, u klimatiziranom autu još bolje).

I da, nikad, ali baš nikad ne glumite gradsku frajlu sa novim sandalama na seoskom groblju!!

Ne mogu, a da se ne osvrnem na jednu štiklicu koju je jučer veleučena Vlatkica izjavila u Latinici

"Ja govorim četiri stana jezika!"

Ne znam da li je taj dio Latinice gledala populacija profesorica engleskog, španjolskog, njemačkog i ostalih jezika, ali sigurna sam da im se kosa digla na glavi.

He, he, Vlatkica nam poliglota.

Tu me sad zanima što uopće znači "govoriti" neki jezik?

Svojedobno smo u firmi morali ispunjavati neke upitnike. Uglavnom, moj se tadašnji šef nasmijao do suza kad je pročitao za jednog da je napisao da "tečno" govori engleski. A ja se skanjivala što da zaokružim u upitniku. I šef je onda sebi (recimo da natuca taj famozni engleski) napisao da govori engleski.

Osobno, mogu pričati danima na egleskom (što ne znači da je to i gramatički korektno), mogu održati prezentaciju, a da ne čitam, nego ispričam.

Na francuskom se mogu sporazumjeti, no, kako ga rijetko ili skoro nikako ne koristim - govor mi je izgubio onaj "štih" i jako mi je teško pričati. No, išlo bi, išlo...

Njemački učim prvu godinu - i jako se dobro držim. (he he)

Da li to sad znači da i ja govorim nekoliko stranih jezika kao Vlatkica??

Ahhh....

6:37
Opet na posao...

Jučer je bilo odlično. Obožavam miris čistoće tj. miris klora. I plave boje. I ravne površine vode...

No da, susjed se malo ushodao okolo (onaj s narodnjacima). Malo je i travu kosio, na +30. Jadan. Nije mu lako.

Naime, prije godinu dana se doselio u naše prvo susjedstvo. Frajer je neki agent za osiguranja i mjesečna primanja su mu u visini prosječnih godišnjih hrvatskih plaća (preko 30.000 kn), kako god vam to zvučalo nestvravno. No, nema veze. Nek čovjek zaradi. I nek mi ne smeta.

Frajer izgleda kao kombinacija američkih prodavača "od vrata do vrata" i jehovinog svjedoka. Definitivno nešto što odbija.

Žena mu je mala okrugla seoska konobarica. Bivša. Sad je Gospđa Susjeda, pa nam niti ne klimne glavom, a kamo pozdravi. Zato on skače iz grmlja i viče iz daljine "Bok, bok susjeda"...

Uglavnom, frajer si je zamislio da ćemo mi svi susjedi lizati mu pete. Ali šipak. Jedan susjed je još bogatiji od njega, mi smo dovoljno "čudni" za ovo naše selo da se ne palimo na njegovu lovu, ostali su dovoljno siromašni da zgiljaju kad ga vide...

Jednom riječju, kako što je rekao našim starim susjedima koji su mu prodali kuću - nitko ga u susjedstvu ne cijeni. Ma daj...

Godinu dana nakon što smo se uselili u vlatito ognjište Guzda je (ono prst horizontalno, prst okomito) odša'co dvorište i uvjerio me kako je super jeftino izgraditi bazen.

Bilo je to prije četiri godine.

Ok. Ja sam super povoljno organizirala kopanje rupetine (da ne spominjem da su mi od zgodnog dvorišta napravili dugogodišnju blatnu bauštelu). Ostalo je bilo na Guzdi.

I onda se betoniralo. Pa je sve stajalo. Godinama. Bilo je vremena, ali ne i novaca. Pa je bilo novaca, ali je Guzda radio, pa nije bilo vremena...

A gosti, prijatelji, susjedi su dolazili, pogledavali u rupetinu, klimali glavama (ovako ), smijali se (ovako )....

Onda je Guzda slagao sam samcat vražji bazen, pa lijepio pločice, pa farbao, pa....

O da, koštalo je, koštalo. Još uvijek puuno manje nego da je to radio netko drugi!

I sad odjednom - svi zlobni. Svi zavidni. Svi ljuti....

Wtf????

Pa nije bazen pao s neba!

Kako ide ona o popu i kozlićima...

Nema smisla da se i mi ovdje ne dotaknemo trenutno zanimljivije stvari od Vlatkice i Dikana - da li je ili nije naš najzodniji glumac zvan Šime umoćio svojeg malog...

Možemo to gledati sa ženske strane:

Pa pijana svinja, ševimo mu se, a sada ne želi preuzeti odgovornost za dijete. Fuj. Gad jedan.

Možemo to gledati sa muške strane:

Kurva jedna, iskoristila ga je, namamila u krevet i sad traži puste novce, da ne velim sramoti i svoju i njegovu familiju rađajući neku djecu.

Istina je negdje in the middle:

Kao prvo, ne znam koliko moraš biti pijan ili razgaljen da sex na ex konzumiraš bez zaštite. S obje strane.

Drugo, koliko ja znam postotak da od jednog sexa odmah nastanu djeca je jaako mali, znači, radili su to i više od jedanput.

E dragi moj Šime, onda ti se ništa nije dogodilo. Mogao si misliti s glavom, a ne ku**..

Baš me zanima koliku će alimentaciju okinuti naše drago sudstvo, s obzirom da su ženi koja je defacto bila supruga jednom naglo-obogaćenom košarkašu, te majka jednoj slatkoj curici dali mizernu alimentaciju.

A ovdje se radilo samo o nekoliko sati skupo plaćene ševe.

U svakom slučaju, opet se potvrđuje moja teorija da su svi muškarci krvavi ispod kože, da ne velim glav(ic)e..

Da i najzodniji, najbogatiji i najljepši srču, hrču, prde i smrdi im iz usta....

U ovo ljetno doba, ako nekog nedajbože moraš nazvati na službeni mobitel, prvo je pitanje da li radi ili je na godišnjem. Nekad se to lijepo znalo - il' je tip digao (fiksnu) slušalicu, ili je na godišnjem, neometan od nas nadobudnih koji radimo...

Drugo, ne znam zašto me svi tužno s punim očima suza gledaju kad im kažem da idem na godišnji (tek) iza Velike Gospe.

Kao prvo, ljeti je super. Nema gužve po Metropoli, nema velikih "silovanja" na poslu, a opet, neke stvari se puuno lakše i brže odrade, ugodno je prošetati se navečer na jednu pivicu...

Volim otići na more krajem osmog, kad popusti ona grozna navala vrhunca sezone, kada puno lakše nađeš mjesto na plaži, mjesto u kafiću, mjesto za parkiranje, ugodno spavaš jer noći više nisu onako divlje sparne..

Da ne velim da na kratko smanjim agoniju pečenja očiju, punog nosa, kapanja iz istog i svega ostalog što nosi bauk zvan ambrozija..



Što kažete??

Dobro jutro radni narode Crne Goreeeee!!!!!

Sat upravo otkucava 6:21.

Nakon radnog vikenda krećem na posao. Već mi je pun kufer i vikenda kada radim, i ostalih dana kada se ne mogu mrdnuti od kuće zbog naših starih kanti.

Naime, imamo dva auta, kombija - jedan "šljakerski" (koji nažalost sada i tako izgleda - olupan sa svih strana, zmazan i - ali o tome malo kasnije) i jedan "šminkerski". Treći smo prodali - staru dobru Xantiu Citroena. U njemu sam se osjećala kao kraljica za volanom. Fin, mekan, nježan...

No da, u jednom trenutku, prije sad već četiri mjeseca kihnje "Vito" - otišla getriba u p.m. A i prije toga su majstori svako malo čačkali po njemu. Getribe ni od korova. Novu je naravno blesavo ugraditi u stari auto, pa se čekala i načekavala nova. No da, u jednom dijelu te priče nismo imali niti novaca ni za tu polovnu, pa ju Guzda baš i nije tražio previše energično.

Istovremeno je jedan od Guzdinih "bisera" krnuo onog drugog kombija. Kako nije bilo novaca, navodno je kombi bio kod majstora limara.

A mi siročići pješaci.

Ispalo je da je dotični "biser" ipak uzeo auto, vozio se njime, s gorivom, ali bez ulja. Rezultat: zaribana mašina. Drugim riječima, moš auto bacit na smeće.

Tu sad meni puca film i pada dogovor - kupujemo nešto na kredit. Nađemo. Zavrtimo kredit. Sjednemo u vozilicu - i .....

Nešto lupka. Vraćamo dotični stroj u dućan.....

Dalje nemam riječi. Definitivno nas ne ide s vozilicama...

Update (to Jahač): E dragi moj, da je tebi lupo Jaguar - i ti bi se izbezumio!! Hi hi... Tražit ćeš ti mene da te provozam đir po tvom selu!!!

Ne znam da li je problem u meni ili drugima?

U posljednje vrijeme se na svim mogućim mjestima moram svađati da dobijem što želim. I stvarno ne mislim da očekujem previše od ljudi. Definitivno.

Primjer 1:

Teglim gajbu piva i hrpu "reciklaže" - sve lijepo odšaravljeno, oprano i spakirano u posebne vrečice! Mačka na prvoj blagajni (onoj nekoj express) me ne doživljava. Obradi jednog na blagajni, uzme mački prije mene njene flaše (brojale ih zajedno ) i vrati se na blagajnu. Ja i dalje cupkam i kolutam. Pa uzme slijedećeg iz reda, pa slijedećeg ..

E tu sam pukla. Veli ona meni da i ja sa svim tim stanem u red. Ma nemoj? A poslije ponovno da stanem u red sa špecerajem? (btw, to je naš lokalni dućan u kojeg se ide u "veliki" šoping jer je malo dislociran, pa se u njega ide obavezno autom).

Mrzi me što nam sve te boce i bočice država naplati. Mrzi me kad ih vraćam da me prodavačice gledaju kao da sam ih skupila po kanalu i da živim na tome da baš Njoj vratim to smeće...

Točno se čovjek osjeća kao (oprostite dragi Romi) Cigan!

Primjer 2:

Podižem lijekove i stvari za dijabetes, tzv. doznake od HZZO-a (trakice, iglice i sl.) u našoj lokalnoj apoteci.

Mogla sam to lijepo riješiti u apoteci "Vuka Vrhovca" koja je najbolje opskrbljena i vlasnica je jako uslužna žena. Kod tih stvari što se dobivaju svaka tri mjeseca uvijek ima nešto što ti fali (recimo - nikad dosta trakica za mjerenje šećera iz krvi), dok su neke stvari - npr. lancete koje ne mijenjamo kod svakog pikanja tu i tamo prekobrojne. I onda se obično dogovorimo u ljekarni da dobijemo nešto što nam treba. Naravno, uvijek iz palete "dijabetes".

I sad mi ljekarnica (ne vlasnica) svira kako je to tak komplicirano, i da mi ona više ne može dati kutiju trakica (ponudila sam i doplatiti razliku u cijeni!).

Ma molim vas, pa ja sam izašla sa stvarima u visini oko dvije tisuće kuna. Od toga njima kao zarada ostaje sigurno dovoljno! I sad je njoj komplicirano....

I da, alkohol mi naplatila! Nekada smo ga dobivali besplatno.

Primjer 3:

U DM-u kupujem, osim svih onih šampona, detergenata i sl. i dijetni Corn flakes, dijetne keksiće...

I onda mi fletne cure na blagajni (koje ti nedaju da si sam pakiraš) utrpaju sve skupa u jednu vrečicu. A ja kolutam...

Iz nekih svojih pobuda, i dalje sam službeno prijavljena u Metropoli. Osim što Bandiću plaćam onaj grozomoran prirez, obilazim "svoje" doktore, glasam za neke lokalce koje niti ne poznajem, i tu i tamo odrađujem i one "sitnice" kao što su produljenje putovnice, osobne i papira tj. tablica za automobile.

E da, da ne spominjem izgubljenih dva sata svaka tri mjeseca kada moram Maloj potvrditi doznake u HZZO-u. I ne, ne, ne možete i ne smijete to učiniti u vašem seoskom HZZO-u gdje bih čekala najviše desetak minuta. No way!

Anyway, prvo sam šefu, kolutajući očima kao da se spremam na ginekološki pregled, a nezgodno mi reći priopćila da moram "skočiti na kratko do Metropole". Ajde, pustio me jadničak.

Onda sam uzela redni broj na ulazu u PU Zagrebačku - 64.

Onda sam otkrila da je (tu se na listiću pojavljuje datum 9:49) trenutno na redu broj 18!

Nakon kupovine onih plahti što moraš ispuniti, nakon 20 minutnog telefoniranja, nakon (pošto ne pušim, jebi ga, nisam si mogla jednu zapaliti pred ulazom)...

Vratim se unutra i otkrijem da je u pola sata obrađeno još nekoliko brojeva - na tabli pisalo 21.

Fuck. Što ću i kako ću? Ako odem u neki obilazak dućana ili nećeg drugog, ode moje teško pronađeno mjesto na parkiralištu. Veli Guzda neka se prošećem. Ma kuda jadna li sam? Smjestili zgradurinu policije u Nedođiju. Jebi ga, ni kioska u blizini!

Onda sam se ipak odlučila prošetati do Cromosovog tornja tj. Merkator centra u blizini.

I tako šećem ja svojim gradom kao izgubljeni turist. Takve šetnje obično odrađujem u nepoznatim europskim gradovima gdje ne znam kako voze tramvaji, podzemne i gdje mi žao dati par eura za vožnju..

Kad bolje razmislim, osim što je šetnja bila uz jednu od najprometnijih i najružnijih ulica u gradu - bila je baš zgodna i opuštajuća ...

I da, posljednjih dvadesetak brojeva je preskočeno jer su ljudi davno odustali od čekanja. Tako da sam odradila odjavu automobila tamo negdje oko 13:20.

A šef? I on je naknadno doznao gdje sam jer se nešto zakaralo na poslu, a ja ni mrtva nisam htjela ostaviti ovo čekanje za neki drugi dan.

Ispočetka...

Jojjj...

(to je bilo samo kao uvod)

Vani je zima i stvarno ne znam što bih navukla na sebe. Mrsko mi je usred ljeta nositi čarape. Sad bi baš odgovarale one šminkerske čizme - u kauboj stilu. (one što luudo izgledaju na manekenkama koje mogu u visokim petama hodati okolo)

Jučer u prolazu uletila u King Cross. Nisam ništa kupila. Jesam li bolesna?? Sve mi je nekako ličilo na krpe, doduše čak i snižene. A u Benettonu red skoro pa van....

I da, zvala me mačka vezano uz neku anketu za izbore. Sramote, nisam se mogla sjetiti za koga sam glasala (poslije me podsjetila frendica - zna ona!), zadržala sam ustavno pravo da ne želim reći za koga ću glasati - i to je to...

Baš sam grozno politički ne-osvještena!

Nekoliko ozbiljnih "veza" me odjebalo u trenutku upisa. Hvala!

Nekoliko me ljudi tješilo (uključujući sve vas). Hvala!

Baka (zvana i Kraljica Majka) zapalila svijeću na Kamenitima. Hvala!

Nasljednik se naravno nije sekirao. S razlogom.

Ušo. U oba smjera.

(Ma skoro kao Haiku. Jebate.)

Upisujem(o) se u srednju školu. Nasljednik, dugokosi mangup koji me, nakon što smo predali papire u našu seosku tehničku školu, nakon što smo doznali da je tu negdje - u sredini, pa prema dolje s bodovima, mrtav hladan rekao:

"Pa vidiš da sam se upisao.. A ti se živciraš..."

Ma nemoj...

Danas se tek predaju papiri beno mala...

Kaj je najgore (ili najbolje), on će i upasti u taj razred, a ja i dalje živčanim....

A Guzda??

I on kao i sin - "Ladan ko' špricer" po onoj staroj Balaševićevoj...

A o vezama ću pisati nakon što sve prođe.. Tko je što obećao, pa se "5 do 12" povukao, tko se ne javlja, a prije se busao u puste teške veze i sl. pizdarije....

Eto, gledam na teve-u koncert Prljavaca iz našeg sela. Baš je bilo dobro!

Guzda je zgiljao doma spavati nakon napornog radnog dana na vrućem limenom krovu (ne bi vjerovali, ali živa istina), a nas tri gracije udri vriskat i pjevat iz petnih žila.

Žao mi je samo što sam vukla torbu sa sobom, pa nisam mogla skakati (e to bi baš bilo luudo, ja ovako kao neka "šefica" otkačiti se usred svog sela malog na jednom rock koncertu).

Btw - odbila piće od dvojice načelnika lokalnih općina. Jebi ga, I am (tj. was) day - off...

U jednom trenutku veli Vali:

"To je pjesma na koju sam profurala ..."

(u tom trenutku njen je zakoniti odrađivao "noćnu šihtu")

A ja bedak velim "Da Ga nazovemo?"

"Jesi luda? Ma ne On.... Hi hi hi..."

I dalje je ostala fora "Jel i ta Tvoja pjesma?"....


Update: Ne, neee... nema piva (barem ne toliko da budem smušena). Razmišljala o pjesmi i koncertima Prljavaca iz svoje mladosti - nisam se mogla sjetiti nikakvih detalja, il' skleroza il' nije bilo ništa za zapamtiti...