Bilo je to u prvom srednje...

Krajem '70-ih...

Imali smo curu iz razreda koja je stanovala u Dubravi. Spomenula je neke svoje susjede - novi mladi bend. Da im odemo na jedan od prvih koncerata...

Na prvom plakatu (a poslije i LP-u) imali su kao logo - isplažen jezik (naravno, ličilo je na Stones-e) + ziherice (to se u to doba nosilo)...

Zvali su se Prljavo kazalište...

Danas, dobrih (skoro) trideset godina poslije - svirali u našem selu..

Mmmmm.....

Kao da mi je jučer bilo 15...

Kaže 'vako (citiram Ribafiša):

" Pravi muškarci, dakle oni kakve žene navode pri ispunjavanju razroraznih upitnika i testova - duhovit (ja, ja..), zgodan (naturlih), horny but sensible (isto se slažem), odlučan (jebi ga, zavisi o čemu je odlučan, ako je to nogomet i piva - ne slažem se), savršen ljubavnik (no dobro, nakon ovih silnih godina s Guzdom zaboravih kako to drugi rade), 3-5 sati predigre, pimpek baš i ne mora uć (tu se ne slažem, ja volim da uđe... u ... daaa...), sat vremena maženja nakon orgazma jagodicama po kralježnici nizvodno dok je hrani jagodama umočenim u 125-postotnu čokoladu s nula kalorija (jeeessss...) te shine skin efektom i pjeva a capella hitove Oasisa (ovo može i preskočiti, pogotovo ako reve..), unisono (jebi ga, ovo ne znam niti šta je, ali dobro zvuči!), prima vista unazad jodlajuć (e Riba, tu si pretjero, to ni jedan muškarac ne može!!) - jednostavno ne postoje, kao ni balerina sa velikim sisama, zgodna voditeljica..." i tako dalje...

Da napomenem - ono u zagradama ja komentiram.

(Tekst je skinut iz najnovijeg ženskog časopisa. Svaka čast Riba, s Playboya uskočio naglavačke u ženama u krilo!!!)

I da nastavim u revijalnom tonu o super - seksi - savršenom muškarcu by Rudarka:

Mora biti avanturista tipa alpiniste osvajača Mt Everesta u kombinaciji sa profinjenošću skipera, ili barem tipova sa reklama o jedrilicama, naočalama ili cigaretama. E da, oni zgodni tipovi što reklamiraju Malboro (u davnim brojevima Bravo-a naravno, na njemačkom).

Zatim, mora biti u isto vrijeme nježan i grub, QI doktora nuklearne fizike u kombinaciji s izgledom Brat Pitta, ili Georga Clooneya, grla kao slavuj u kombinaciji s glasom i statom Toše Proeskog, osjećaja kao Simo Mraović (jebi ga, kud je on sad tu uletio - valjda od čitanja Cosma), fajter kao Bruce Willies (znam da je neki malecki tip, ali na filmu izgleda kao da ima 180 kad spašava svijet, dijete i žensku koja mu na kraju umre na rukama, ehhh kakva je to slatka smrt!!).

Mora znati kuhati kao Karapandža, imati duha za žensku modu kao ... (e tu se ne mogu sjetiti nikog doličnog, a da nije stara pederčina) i na kraju - znati se obući kao Zvone Boban.

Eto.

Sitnica! Jel tako dečki??

Tako ti je to kad radiš blagdanom..

Uglavnom, uspjela sam se posvađati (zar se netko čudi?) s tipom koji mi je pokušao prodati pojednostavljenu verziju posla "ipak to ja radim već 25 godina, valjda ja znam kako se To radi..".

Ma fuck.

Onda sam se ja zainatila, pa smo stvar odradili temeljito, da ne velim skoro pa uduplo..

No, pošto se sve odvijalo jučer u podne, po najvećem zvizdanu, usred nekih metalnih "kanti" i sl. pizdarija, danas sam u komi.

Osim što me po vratu i rukama opalilo sunce (neš' ti rudarke, kad se skinem u badić - imam "odjeću" na sebi..), danas me boli i glava - čitaj ubilo me sunce..

Sad je već bolje.

Zato šef mirno spava...

I da, sve vam najbolje povodom Dana državnosti!

A šta reći? Malo radim, malo se zajebajem...

Tko vam je kriv što niste išli u školu, pa se sada kupate u moru ili znoju lica svog u nekom krkljanko ispred tunela Mala Kapela, Čardak or somewhere..

Ne znam da li je to mudrost ili starost, ali mislim da sam se odkačila od dviju fobija:

- prva je strah od reakcije Kraljice Majke!

Moram priznati da me sve manje sekiraju njezine bedastoće, čudni pogledi na svijet, susjede, familiju i najbližu rodbinu (čitaj snaha, zet, unuci). Ak baba hoće crknut sama jer Kraljica Majka ne diže slušalicu i nešto zamoli da se odradi, čeka da ju mi nazovemo - neka joj bude...

- drugo: sekiram me, ali ne više tako jako da se totalno izgubim kad sjednem za volan uz Guzdu.

Kako on stalno zanovijeta kao velika muška vozačka faca kalibara Šumaher (jebalo majku i vaši muški hormoni - "prvi, najbrži, najljući"), ja se totalno izgubim.. Pa počnem razmišljati gdje je koja brzina, da li da skrenem lijevo ili desno (i pri tom dam ili ne dam žmigavac) i slične početničke boljke. No da, znam da postoje žene koje ni nakon pustih godina vožnje ne znaju kvalitetno voziti, ali brate mili ima ih i muškaraca koji su koma..

Sad mi vi recite - valjda nije došla starost u pitanje???

Ps. Da ne bi bilo zabune, Kraljica Majka nam je u gostima!

No da, osim što je danas najdulji dan ove godine, također će se pamtiti kao jedan od (naj)toplijih.

Kako ga provodi Rudarka? Po Kneipp metodi!

Osim što mi je malo dobro (u klimatiziranom uredu), malo vruće (vani na livadi), malo pakleno (u autu dok jadna klima malo ne spusti žegu na podnošljivu temperaturu), a u jednom trenutku - vjerovali ili ne - bilo mi je i zima!!

Sudjelovala na jednom jako svečanom (uključujući jednu županicu i jednu dožupanicu, nekoliko sabornika, za kojih, ruku na srce nikad nisam čula, no jebiga, ipak sam ja jedna ne-politična osoba) sastanku.

I valjda, da se domaćini pokažu - napičili klimu na nekih 18 -19 stupnjeva!!

Pa smrza se...

Znam da me mrzite kad ovo čitate, ali ne lažem - stvarno je bilo hladno u dvorani.

I da, da ne mislite kako ste jadni što ne idete sa većinom Hrvata na more - ja radim. Svih pet dana u nizu...

U ponedjeljak ujutro me dočekao fax. Naravno u sobi dotičnog na g.o. (šifra: auto s klimom).

U pismu se opisuje tijek bolesti malog 10-godišnjeg prijatelja iz razreda moje klinke. Sve što piše - a piše kako je obolio od leukemije, kako mu je, nakon nekoliko doza lijekova (par mjeseci borbe s bolešću) oštećeno srce i kako su mu trenutno potrebni lijekovi koji nisu na spisku HZZO-a. Piše i kako su djeca iz razreda tužna što ga nema među njima, što ga posjećuju (po dvoje - troje, prije toga dobro opravši ruke i s maskama na licu) kad je doma i kad ima snage družiti se s njima ...

Sve bi to bilo - "gle, opet netko traži neke novce u humanitarnoj pomoći.." da nije ono ali...

Ali - je ona situacija gdje poznaješ stvarnost, gdje znaš tko je dijete, gdje znaš kako tvoje vlastito dijete reagira na stvarnu situaciju, gdje te tvoje dijete natjera da hitno, radnog dana, odeš s njim u crkvu na misu - jer je misa u nakanu ozdravljenja njezinog prijatelja!

I onda te grlo stegne....

Da ne velim kako će reagirati u slučaju onog najgoreg....


Update: Upravo u "Život uživo" spominju blog i blogere..

Najnovija cveba iz našeg sela!

Maloprije kupovah u jednom od naših lokalnih šoping-centara. U traženju something po policama, čula razgovor dviju žena.

Prva objašnjava kako je dobila posao prodavačice, u za par dana novootvorenoj, još jednoj u nizu, trgovačkih meka. Radno vrijeme od - do...

Plaća?

"To ne znam. To ti je kao neka odanost firmi da ne pitaš kolika ti je plaća. Vidjet ćemo.." - veli ova.

Pa mislim???

Kako mogu biti tako pokvareni da ljudima ne vele kolika će im biti mjesečna primanja?? Nisam sigurna da se tako posluje i u dragoj Europi koju svi tako lijepo spominju, doduše, samo kad im paše...

Sve opet ide polako u ku... pardon, g.o.

Dio firme je ošo na stari g.o., pa će se na par dana vratiti, pa će na novi.

Dio firme je već (brojkom dva komada) na novom g.o.

Dio firme još nije odradio niti stari (čitaj - prošlogodišnji) g.o. i stvarno mi nije jasno kad će to sve odraditi.

Tako da me čisto zanima s kim ću ja komunicirati i raditi slijedećih dva mjeseca dok ih sve lijepo ne pozdravi i odem na zasluženi odmor...

I da, dobra stvar: "ufatila" službeni auto s klimom!! Jeah!

Kaže danas Oprah i podijeli svima u auditoriju kreditne kartice s 1.000 dolara na svakoj:

"Tražim od vas da pružite nekome veselje tim novcima. Uvjet je da ne bude familija."

I tako ja čistim koštice iz višanja (definitivno tupast posao) i razmišljam - da sam recimo ja bila u toj emisiji i da imam zadatak da nekome donesem radost - tko bi to bio??

Stavimo na stranu da bi svakome dobro došlo tih oko 6.000 kn - ali, kome bi stvarno, onako bezgranično trebalo??

Imam nekoliko prijedloga:

1. U mojem (seoskom) susjedstvu žive dječica u starinskoj drvenoj kućici. Svako malo uleti i policija jer Pater familijas odrađuje neke zakonu nesklone radnje - uglavnom krađe. Diječica su sva jadna, potrgana, umazana. Igraju se nekakvim potrganim kolicima, štapovima, .. Koliko ih ima? Nemam pojma. Jedno troje - četvero.

Eto, oni su mi prvi pali na pamet.

Potrpala bih ih u auto i odvezla do "Turbo limača" i obukla, i obula, i nakupovala igračaka, i odvela u McDonald.... Koja bi to bila radost na tim malim licima..

2. Moja draga prijateljica radi puno radno vrijeme u jednom uredu, pa dojuri doma iza tri, presvuče se i ode još četiri sata odraditi u drugom uredu. Sve zajedno, za oba dva posla dobije ukupno 3.000 kuna!. Znači, za posao od 12 sati dobije malo više od minimalca!

Njoj bi u ruke uvalila kartu s hotelskim smještajem jedno četiri zvijezdice + wellness-om.... To bi bio odmor za njenu dušu i umorno tijelo. I da joj bude ljepše - dodala bih i kartu za njezinog mužića..

Tu sam negdje stala s inspiracijom. Nisam mogla vjerovati da ne poznam više nikoga kojemu ne bih nužno trebalo tih - ajde recimo - za neke puno, za neke malo manje novaca...

No, izdvojila sam još jednu osobu.

Prijedlog br. 3:

Draga samohrana prijateljica, žena koja svu svoju energiju, a bome i novaca više nego što zarađuje troši na svoje dvije teenagerke. Koje, po mom skromnom mišljenju i ne dijele moje mišljenje da je majka požrtvovna žena koja im pruža sve što može (za razliku od oca vjetropira..).

Njoj bih u ruke uvalila avionsku kartu za Paris. To je njena neskrivena želja, koju teško da će u ovom životu ostvariti..

A što bi vi učinili??

Malo kasnim. Već je 7:01.

Susjedi do nas su strašno bogati. No dobro, pitanje je težine riječi "strašno". Recimo - ako zapošljavate (i vrtite novce) 100 ljudi - da li ste dovoljno bogati?

Imaju oni stan u Metropoli, imaju i stan u Opatiji, i neku "kućicu" na srednjem Jadranu, i "čamac". No, sve je to Susjed sam zaradio tj. i dalje zarađuje od kad je u '90-ima otišao u privatnike. Prije toga je bio običan smrtnik. I Susjeda, jedna više - manje skromna srednjovječna žena..

On - cijele dane juri za poslom, juri za šljakerima, juri za novcima, Mercedesima ... Prošlo ljeto, kad je Susjeda čuvala unuke na moru - uletila je (tako selo priča) neka mlađa da ga tješi. Pa je jedno vrijeme susjeda bila ljuta na nas. No, to se valjda izgladilo..

Ona - čuva unuke (po meni malo pretjerano "kvočkasto", no ona je samo jedna baka), tu i tamo ode na more i - kao sada trenutno: sjedi na dvorištu, gleda cvijeće.. Da li uživa ovako sama???

Bez obzira na sve novce, očito je da nema prijateljica, očito je da nema s kim otići na kavu, u šoping, na putovanje..

Da li bi se ja zadovoljila stolicom u zapećku?

Ps. I da, najnovija vijest: navodno je našem seoskom tajkunu dopizdila buduća (zbog koje je ostavio svoju zakonitu + nešto sitno dječice), pa bi se vratio malo doma.. Možda na topli obrok (ako je netko gledao Gavranove "Sretno rastavljene" zna o čemu pričam)

Moram vam opet dati primjer kako je Rudarka totalno čudna žena...

Jučer sjedim na teraci.. Guzda malo sjedi, svako malo se nešto sjeti, pa ode, pa se vrati..

Susjedi lumpaju. Prva godišnjica braka. Mi s tim nemamo ništa..

U trenutku kad sam ostala sama, gledam u ruku, pa na prsten. I sjetim se!!

Petnaestogodišnjicu braka koju smo uspjeli zaboraviti!

Lako za to što je Guzda zaboravio "okruglu" (on tvrdi da broj 15 to nije). Od muškarca se to i očekuje. Tj. ne očekuje ništa.

Ali ja?? Pa ja sam ipak žena od koje se očekuje. Da se sjeti. Da kvoca. Da traži cvijeće, inzistira na poklonu, prstenu...

I da, godišnjica nam je bila prije skoro mjesec dana.

No, nije prvi put..

Ne znam zašto, ali i dalje nisam sigurna u datum našeg vjenčanja. I zato uvijek i zaboravim godišnjicu.

A Guzda? Veli da sam ja dužna njemu nešto pokloniti. Što me trpi...

Mrzim kad ljudi ne razlikuju da li oni trebaju tebe (strogo govorim o bussinesu!) ili ti njih...

Jer, ako Ti mene trebaš, pokušat ćeš riješiti svoj problem ili nesuglasicu u poslu sa Mnom tako da ti posao ne kasni (čitaj: vrijeme je novac).

No da, jučer je, nakon mog finog prekjučerašnjeg mail-a (strogo službeno - "Poštovani, bla bla bla..") stigao ljuti odgovor.

Pa On "Poštovanoj Gospođi Rudarki" zamjera to i to... i u tom stilu. Wdf??

Možemo se mi "konstruktivno" posvađati na nekom radnom sastanku, možemo čak i na kavi ili ručku, možemo doći do rješenja ili ne moramo, ali da mi neka sranja šalješ crno na bijelo, u obliku mail-a (koji se bdw smatra službenim dokumentom) nekažnjeno... E neće majci...

Ljuta??

Zapravo i ne, jer kad ima u rukama materijalni dokaz, hi hi... jao si ga tebi!

Zašto se ljudi pale na druženje sa "slavnima" i bogatima??

Pošto u našem selu nema slavnih, a u svakom selu ima bogatih - nama ostaje ova druga opcija.

No da, ne nama nego njima, pošto se mi na to ne palimo baš previše. Previše toga smo pročitali, na previše mjesta bili da bi nam se dojmio jedan (ili više njih) krčmara ili kamiondžija..

Onda, ako ipak igrom slučaja dođeš s njima u kontakt, pa ti oni nešto seruckaju, ispadneš grozan, kad mu objasniš da ti o nekim stvarima znaš puno bolje od njega, da su na skijanje išli ljudi i davno prije nego je to postalo popularno u Njegovom selu, te da postoje i osobe koje su vidjele iznutra hotel s 5 zvjezdica, a ne samo parkirale na hotelskom parkiralištu jer je šef Sale njihov kum i sl..

Da ne velim da bih ja puuno bolje iskoristila slobodno vrijeme u kombinaciji sa hrpom love nego što to oni rade. Jadni nebili...

Kad smo već na tom nekakvom "bogatstvu" - vozim se zelenim svojim poljima i razmišljam - kako negdje s druge strane planena živi, ševi, jede, umire isto tako netko - s istim problemima, istim radostima istim brigama i veseljima kao i mi u onoj našoj točkici na karti Europe..

I kako ja nikad neću obići te lijepe zemlje....

Zapravo mi se putuje...

Ne mogu biti ja ja, a da ne komentiram, makar ovako nakon punih desetak dana komentiram slučaj Pokos - Radeljak s malom digresijom na slučaj Parizijice Hiltonice.

Kao prvo Radeljak: odjednom se odlučio obići sve ozbiljno - neozbiljne emisije da svima objasni

a) da mu je jedna i jedina ljubljena žena u životu ona (jadna) pokojnica

b) da nakon što mu je dopizdilo plaćati sve moguće Gući i ostale krpice drage nam Vlatkice odlučio svima nama objasniti kako je ona psikički grozna osoba, makar je njoj osobno ostavio ono malo anđeosko stvorenje koje se zove njegova kćer da ju ova čuva, pazi i odgaja!

c) da ni sam ne zna zašto je ovu dotičnu oženio (ma nemoj, a kad ste se preseravali na slikicama u svakoj drugoj Gloriji - onda je to bilo ok.)

Ona je nakon tih šest - sedam - whatever godina odlučila reći nama ne-jadnima:

a) da je jadna što ima samo u gačama više para nego što ćemo mi ikada zaraditi u cijelom životu, prodali rođenu majku, muža i susjeda u kompletu ili na rate

b) da je jadna, sva ovako u Gući - Gebana - Šanel (vidiš, vidiš, nitko ne spominje dobru staru Coco - valjda za nju Vlatkica nije čula) bila tretirana kao kućna pomoćnica i bebisiterica - bacit ću svoju diplomu u smeće i ja se javljam za takvu vrstu bebisitinga!!

c) da je sad jadna gola i bosa, sama na cesti (a ne u strogom centru grada u stančugi svoje najfrendice od cca 5.000 ojra per kvadrat)

I da, Hiltonica - jadna pukla jer je morala sama:

a) pustiti vodu u vece-u
b) oprati zube
c) komunicirati s nekima koji imaju puno više škole od nje i njenih prijateljica, bez obzira što je to neki američki šljam koji guli kaznu u zatvoru.

I da - da u Americi niti pare, niti veze ne mogu te izbaviti iz pržuna! Živjeli!!

Ko' je rek'o da Rudarka nije Wonderwomen (to vam je ona žena u jednoj prapotopnoj američkoj seriji, gledala ju u Ameriki)??

Oprala ja prozore dok si rek'o keks! Bolje rečeno dok su KM i Mala obilazile maksimirke i šire Kineze tj. kineske dućane..

Onda se KM lijepo smjestila pred televizor. Mislila je da ću lagano s njom pričati, dok ona gleda svoju sapunicu. No way.

Tu smo se mi onda pokupili doma. Pošto je KM bila zadovoljna s prozorima, nije kvocala što odlazimo.

Onda sam ispekla Guzdinu najdražu tortu, kolač zvučnog imena "Brzi gonzalez" (bdw. recept stigao iz ni bliže ni dalje nego Babine Grede!), te "ukuglala" Rafaelo kuglice (na koje se palio Nasljednik, pa više nisam imala isprike da ih ne isprobam skuhati, izmutiti...).

Tu i tamo sam provjeravala veličinu...

Voila!

Danas je Guzdin rođendan.

I eto....

Kao što znate ili ne znate, radni tjedan mi prolazi u jurnjavi na poslu - od blata (u gumenjacima) do zlata (oliti štikli na službenim sastancima), pa jurnjavi s posla, kuhanju...

Prije godinu dana pukao mi je definitivno film, pa sam nekako pregrizla one "šta će selo misliti o meni ako si uzmem nekoga da mi po kući njuška, pere i posprema" - te uz neke preinake završila na "dealu" s jednom gospođom koja nas upegla, usisa i popere sve po kući..

Ali!
Da nema toga, ne bi bilo posta..

Kraljica Majka je naravno svetinja. I kad KM veli da joj kćer jedina dođe oprati prozore (cijeli stakleni niz gleda na prašnjavu faking Maximirsku) - šta će kćer nego uzeti slobodan dan - i udovoljiti želji stare žene...

Tako da vam sutra, draga Rudarka, umjesto da se odmara u miru svojeg skromnog doma (da usput recimo popere veš, napravi kolače, ispeče tortu i sl) odlazi u "pečalbu"...

Ako vam netko maše s krpom - to sam ja... Samo zviždite..

Definitivno kategorija sex!!

Jučer bila u pošti. Ne sjećam se kad sam zadnje bila tamo, pošto je sad pošta definitivno unuslless - osim ako nisi kupac onih velikih nojmans ili sl paketa..

Ja išla poslati telegram sućuti za jednu pokojnu bakicu. Znam da i to mogu od doma, ali eto - nekako sam imala volje odraditi to "uživo". Da vam sad ne pričam koliko je trajalo napikavanje po tastaturi gospođe koja je preko kompa slala telegram...

A monitor crni s narandžastim slovima.. Ejjj.... Kad ste to posljednji put vidjeli??

Anyway, na drugom kraju pošte (nije bilo nikog osim znači njih tri poštarice i nas dvije!) Romkinja (recimo oko 25 - 30) hoće podići lovu s knjižice.

Mačka joj veli "tu ispišite to, tu ovo, a tu ovo.." A ova jadna gleda blijedo. Veli njoj ženska "Ne znate pisati?" i tu sve stane...

Nije se ni potrudila da joj pomogne. Jadna Romkinja je samo tiho rekla "Idem van po muža.."

Ja sam načekavala napikavanje slova po tastaturi, pa nisam stigla reagirati da joj ja ispišem jebeni papirić.

Eto... Ima nas još nepismenih.

Hvala, hvala i još jednom hvala ženi - policajcu što se danas sažalila nad jadnom Rudarkom.

Što se desilo??

Bijah vam ja u lokalnoj županijskoj središnjici. Ah.. Vidim, mjesto za parkirati, ali preblizu zebre. No, kao svi nadobudni vozači - what the hell, skočić ću samo u jedan dučančić i voila - eto me nazad...

Ma, moš mislit..

U dučančiću sam isprobala jedan sako, pa drugi, pa prvi, pa potražila poklon prijateljici za rođendan, pa odlučila, pa platila... Anyway, trajalo je (ipak)..

Izađem van i u daljini vidim pauka (kakvo je to županijsko središte s omraženim paukom??? Fuck!). Odmah me srce presječe i počnem trčati...

Naravno, već su stavljali one vražje lisice na moj auto. Još jednom fuck!

Dalje je bilo kao u filmu - dečki kad su me vidjeli kako prilazim oštroj, niskoj policajki, odmah su sve skinuli. Žena me pita da li priznajem krivicu.

A šta ću - naravno...

Onda smo otišle do "pauka" gdje me žena lijepo pitala da li sam kažnjavana. Naravno da mi nije vjerovala već je provjerila preko ukv-a. I prepisala mi (samo) mjeru opomene. Hvala, hvala..

Dečki su mi naplatili 100 + pdv mjeru "započete radnje odvožnje vozila".

Eto, i njima hvala!

Al sam si zato kupila slatki sako...

Završila i ta parada zvana krizma.

Naš "mladenac" je otišao u crkvu u bijeloj košulji - izvan hlača, zelenim Benetton dječjim, sportskim hlačama (nije smio ići u traperu, navodno, neki bili i u trapericama) koje sam kupila još prošle godine - i zaboravila na njih i posuđenim cipelama. Kum mu je, kako već i doliči jednom finom gospodinu, bio u odjelu. Znači, sve skupa me koštalo tih sto kuna za bijelu košulju.

A kako su izgledali ostali??

Kod dječaka je bilo varijacija od komplet odijela (pošto su sad već veliki, pretpostavljam da se nitko nije bacio u trošak kupovanja, za razliku od prve pričesti gdje smo mogli vidjeti mala odjelca po mjeri, uključujući i ona kupljena u Mađarskoj pa su bila u stiliziranoj mađarskoj nošnji ), hlače svečane, košulja i kravata, sportska košulja i hlače, samo bijela košulja i hlače....

A cure???

Na glavama sve moguće varijacije punđi, lokni, cvijeća - nijedna mladenka se ne bi postidjela frizure.

Haljine - duge svečane (od svile ili sl. materijala), stola (oliti onih marama), kratke svečane, s rukavima, bez rukava, na volane, bez volana ...

Dio curica je izgledao baš zgodno, kako već priliči situaciji - u nekim slatkim tunikama, šosićima ili crnim hlačama. Doduše, prevladavali su dezeni našeg lokalnog dućana, ali nema veze...

I, kad sam već stavila ovakav naslov: pobjegli u kuću s terase jer nam "predragi" susjed pušta muziku s lokalne radio stanice - po željama. Napičio radio u autu. Uz uključen usisavač. Pa si vi mislite koliko je glasno ... Najgore od svega što si ON misli kako je faca u ulici i šire... Bljak

Sve si razmišljam o nabavi nekog dobrog cd s Wagnerovom muzikom...

Aha, i mi konja za trku imamo!! Bolje rečeno janjca, he he...

I na naše dvorište seosko stiže janjac!. No da, neće biti tamburaša, neće biti žive narodne, a bome ni mrtve narodne muzike....

Naime, sutra naš Nasljednik prima sveti sakrament krizme, firme ili kako god to vi zvali..

Odakle faking janjac??

Njegov krsni kum je poklon kumčetu - u obliku janjca kompenzirao negdje na području Čazme. A pošto je kum i inače vesela osoba, još uvijek dvojimo da li će taj janjac uopće stići danas do našeg sela. Kum je poznat po "opravdanom" kašnjenju zbog druženja uz "jednu po jednu, pa eto, već ponoć.."

Tako da će majka, oliti ja ipak pripremiti i neke druge stvari za pojest... Zlu ne trebalo..

Bit će i kolača...

Zato, bit će danas puuno posla...

Update: Janjac je na vrijeme i s voljom dostavljen u Poljanu, Poljanicu ili tako nekako, kolači ispečeni i namješani. Guzdarica mrtva umorna jedva čeka da ispruži noge i sklopi (nedajbože zauvijek) oči...

Da se pohvalim: čupavci, "jaja na oko" - kolač of course i "bomba od sira".. Nasljednik je zaželio i Rafaelo kuglice, ali brate mili, nisam imala snage isprobavat novi recept.. Bit će, drugi put...

I da, faking slika se ne otvara.. Ostala Rudarka obezglavljena tj. bez slike u zaglavlju... Help!!