U ponedjeljak ujutro me dočekao fax. Naravno u sobi dotičnog na g.o. (šifra: auto s klimom).
U pismu se opisuje tijek bolesti malog 10-godišnjeg prijatelja iz razreda moje klinke. Sve što piše - a piše kako je obolio od leukemije, kako mu je, nakon nekoliko doza lijekova (par mjeseci borbe s bolešću) oštećeno srce i kako su mu trenutno potrebni lijekovi koji nisu na spisku HZZO-a. Piše i kako su djeca iz razreda tužna što ga nema među njima, što ga posjećuju (po dvoje - troje, prije toga dobro opravši ruke i s maskama na licu) kad je doma i kad ima snage družiti se s njima ...
Sve bi to bilo - "gle, opet netko traži neke novce u humanitarnoj pomoći.." da nije ono ali...
Ali - je ona situacija gdje poznaješ stvarnost, gdje znaš tko je dijete, gdje znaš kako tvoje vlastito dijete reagira na stvarnu situaciju, gdje te tvoje dijete natjera da hitno, radnog dana, odeš s njim u crkvu na misu - jer je misa u nakanu ozdravljenja njezinog prijatelja!
I onda te grlo stegne....
Da ne velim kako će reagirati u slučaju onog najgoreg....
Update: Upravo u "Život uživo" spominju blog i blogere..
Post je objavljen 20.06.2007. u 17:00 sati.