Moram vam opet dati primjer kako je Rudarka totalno čudna žena...
Jučer sjedim na teraci.. Guzda malo sjedi, svako malo se nešto sjeti, pa ode, pa se vrati..
Susjedi lumpaju. Prva godišnjica braka. Mi s tim nemamo ništa..
U trenutku kad sam ostala sama, gledam u ruku, pa na prsten. I sjetim se!! 
Petnaestogodišnjicu braka koju smo uspjeli zaboraviti!
Lako za to što je Guzda zaboravio "okruglu" (on tvrdi da broj 15 to nije). Od muškarca se to i očekuje. Tj. ne očekuje ništa.
Ali ja?? Pa ja sam ipak žena od koje se očekuje. Da se sjeti. Da kvoca. Da traži cvijeće, inzistira na poklonu, prstenu...
I da, godišnjica nam je bila prije skoro mjesec dana.
No, nije prvi put..
Ne znam zašto, ali i dalje nisam sigurna u datum našeg vjenčanja. I zato uvijek i zaboravim godišnjicu.
A Guzda? Veli da sam ja dužna njemu nešto pokloniti. Što me trpi...
Post je objavljen 14.06.2007. u 17:00 sati.