Ma vratih se, vratih...

No, odmah u ponedjeljak sam uskočila u komplicirani posao s hrpom tipova, stranaca, strojeva... Anyway, uspjela sam izgoriti kao mala seljančica (znate ono, kratki rukavi, dekolte i crveni nos), zalilo me neko govno od glave do pete... ma, seoska idila...

Kako je bilo???

Hi hi...

Dobro....

Prvo večer (naravno, osim radnog sastanka, nema kod našeg diše išta đabe - malo sastančenja, bez obzira što je petak u osam, ne škodi) sam cvilila na onako šarmanti ženski način... Ono - hi hi, pa mene je straaahhh....

Na šta me šef hotela, vođa timbildinga i svi ostali uvjeravali da će sve biti odlično i da se ništa ne brinem...

Rafting je počeo tako da smo se uvukli u ona neoprenska odjela (dečki su izgledali totalno "cool" s izbočinama od trbuščića do trbušina...). Ja sam izgledala kao manekenka (mogu i lagati, kad sam bila jedina, he he ).

Onda smo se utrpali u čamce. Naš skiper je bio.... mmmmm... (sori Guzda, ako me ikad nađeš ovdje) - pravi komad, pločice, sporske noge. On je imao kratki neopren i majicu bez rukava, potamnjenu kožu... no, no.... pec pec...

Sam rafting je bio sitnica, peace of cake, nothing sceary. Jebi ga, ja sam se stvarno uplašila u onom vražjem Gardalandu. Ovo ovdje je bila igra. Dobra, opuštajuća, vesela, ali ni u jednom trenutku se nisam uplašila! S time da ne znam što znači da je rafting na Zrmanji manje opasan i manje zanimljiv od ovog na Cetini. Ma bez veze...

Drugi dan smo još malo veslali (cannuing..), obilazili stare vodenice, izvore rijeka, pa opet veslali, pa pucali s lukom i strijelom, pa opet veslali...

I da - vaša Rudarka je po prvi puta u životu sjela na kojna!! Pravog pravcatog!

Jahanje, ako se to tako može nazvati, (šetanje u krug s vodičem koji drži uzde) bilo je odlično...

I za kraj - da li je dobro ili loše ako te netko natjera na timbilding??

Mi smo bili grupa koja tjedno održava nekoliko sati sastanaka, koja se tu i tamo druži kroz nekakve ručkove, tako da nama nije bila nikakva novost družiti se malo duže. Znali smo tko može i kako reagira pod naporom - što fizičkih aktivnosti, što količine alkohola u krvi, tako da nije bilo iznenađenja.

Osobno, opustila sam se na način što sam na početku skinula sat s ruke, tu i tamo bila čak i bez mobitela, tako da sam se totalno opustila (naravno osim mojih jadnih mišića zbog jebenog veslanja..)!

Toliko za danas. Vozdra!

Ps. Ne mogu, a da s vama ne podijelim još jednu sitnicu. Ofiranje nekih mojih kolega ne shvaćam uopće ozbiljno, jer niti oni to ne shvaćaju ozbiljno, jer se s nekima od njih znam još od doba kad smo svi bili cure i dečki...

Ali kad vas vlasnik hotela (sa slika se dopao mojim kolegicama na poslu, meni osobno definitivno ne, previše "ženskast" tip), vjerojatno dotrčavši sporednim stepenicama dočeka oko jedan u noći pred vratima vaše sobe... što bi vi napravili??? Ne može se reći da mi nisu bili ponuđeni svi "wellness" tretmani... Hi hi....