Jučer sam bila previše jadna, a istovremeno previše ljuta da išta napišem.

Ne znam koliko se sjećate, ali prije par mjeseci sam pustila u kuću ženu da nam čisti i posprema. U startu je bilo dogovoreno da nam i kuha, ali pošto je moja "fina" familija bojkotirala hranu druge kuharice (pogotovo Mala kojoj je i bila namjenjena ova "usluga"), ostala je kuhinja na meni. Naravno u onim kasnim večernjim satima...

No dobro. Ali je kuća bila čista ko' suza. Dijete (ponekad sa suzama i svađom sa Gospođom) nahranjeno i ja sam u miru mogla raditi bez da razmišljam da li će Mala pasti u hipo kad ode u školu.

No da, Mala je prava vještica koja se, ako joj se netko ne sviđa bori svim sredstvima protiv dotične osobe. Žena je pak bila nje-nje. Što joj je više pokušala ugoditi, to je ova moja mala vještica bila sve gora. Ali brate mili - pa neće jedna desetogodišnjakinja izmanipulirati s jednom majkom troje djece (jedno je već u vojsci!)??

I što je jučer bilo? Slučajno nazvala ženu da ju nešto pitam, a ova meni veli "danas ću ranije otići, idem na razgovor za posao".

I navečer se javlja kako je danas više nema kod nas!

Pa pukla sam! Ostavi me samu samcatu da razbijam glavu šta će Mala ručati, da li će to pojesti, da li će si znati ugrijati, da li.....

I nije bilo pardona. Ode ona u lokalnu tvornicu....

Da ne bi pomislili kako nisam bila fer prema njoj: plaćala sam joj 1.000 kn mjesečno, na vrijeme, za cca četiri sata pospremanja i pripreme (podgrijavanja + kuhanja priloga, znate već - malo krumpira ili tjestenine i malo oprati salate).
Niti sam joj radila raspored čišćenja, niti sam joj brojala minute, čak je bila slobodna (a platila sam punu cijenu) tokom ljeta kad smo otišli na more!

Jadna i ljuta...