Vidim da vas veseli sapunica zvana "forty years old - 40 godišnjaci", pa ću nastaviti u revijalnom tonu:

Mi smo generacija koja je:

- kao prvo, nakon par pripravničkih plaća postala dio "ratne generacije" - ljudi koji su živjeli od 100 - 150 maraka (znači od 350 kn/mj), a da pri tome nije imala ušteđevinu kao roditelji većine blogera (pa se ta ušteđevina trošila na hranu i život)

- generacija koja je preživjela djetinstvo s jednim crtićem dnevno (onim prije dnevnika u 7:30) i eventualno nekoliko crtića u poluvremenu nogometnih utakmica

- generacija koja je preživjela čitajući stripove

- generacija koja je uživo čula Queen-ovce u Zg (doduše, ja sam tada bila u sedmom osnovne i samo je jedna cura iz razreda sa starijom sestrom bila na koncertu)

- generacija koja je uživo slušala Štulića (da da, on je živi lik, ne bi vjerovali!)

- generacija koja je (za rata) mogla kupiti vikendice na moru za cca par tisuća maraka (upola od Eura), no pošto je to bilo oko godinu do godinu i pol plaća - ništa od toga

- generacija koja je tek prije par godina postala vlasnikom nekretnina, kuća ili stanova, pa sad mora živa i zdrava dočekati penziju zajedno sa posljednjom ratom stambenog kredita

- generacija koja se, s obzirom da neki doma nisu imali niti telefonske linije, odlično snalazi sa mobitelima, empetrijevima, prenosnim računalima i đipiaresovima (no da, to nemamo)

- generacija kojoj su se oči otvorile na đinđe u Trstu ili Grazu (sada sve to imamo u vlastitom gradu, i nema gušta od šopinga)...

Na ovaj post me potaknula posjeta (odvela Kraljicu Majku) InterSpar-u usred naše Metropole. Nekad se planirao put u Graz mjesecima unaprijed, skupljala lova (onih par stotina maraka), kupovalo plastičnih gluposti, olovčica i sl. bedastoća, a oči su nam bile kao špekule...

A prodavačice su za nama hodale kao "flasteri". Jadni mi Balkanci....