Veli meni jučer jedan tip:

"Ma hajde, neću se ja nikad rastati i ostaviti svoju (e sad se ne sjećam kojim redosljednom je išlo slijedeće) - ženu i djecu (ili obratno), ali to ne znači da Ju volim." - i nagovara me na .... ne znam ni sama šta.

E da, nagovarao me da se prošetamo po nekom mostiću, pa na neki otočić, sve osvijetljeno (jelte) jako romantično...

Veli on - "Pa zar nije romantično?"

Je, al' ne da s njim šetam...

Sad mu ja vraćam s njegovom ženom: "Pa zar ne bi nju tu šetao?" - a ovaj se zgrozi, u stilu - pa on je nju volio prije dvadeset godina, šta bi sad nju šetao po nekakvim romantičnim mjestima...

Hello??

Sve u svemu, bio je simpatičan. Čak se nisam niti naljutila. Ne obazirem se na nagovaranja svojih kolega. Nekako ih predugo poznajem i ne shvaćam ih ozbiljno ... što god oni mislili o tome!!

Ali me (naravno) poslije kopkalo - Da li bi me Guzda (nakon isto toliko dugo vremena "braka" i braka) ipak prošetao po tom romantičnom mostiću???

Ma, bi....