Ranojutarnji blues o kavi...

25.09.2006.

Da ne pomislite da je lako živjeti na selu, evo vam jedan rudarski ranojutarnji pozdrav!!

Pošto se voda za Nes tek kuha, u mojem je tijelu premalo kofeina za previše mozganja.

No ipak. Ne mogu ja šutjeti. Baš sam jučer razmišljala što bi mi falilo da sam recimo u BB, u sitruaciji kakvi su oni bili (a izgleda da će nakon ića i pića biti i ovaj tjedan kad spiskaju pare na pizdarije) - znači bez hrane tj. novaca za hranu. (nakon što sam pomislila da bih mogla smanjiti s nedjeljnjo-popodnevnim kolačićima)

Naravno da bih bila grintava kad bi mi zakruljilo u želucu, ali ipak mislim da bi mi falila kava. Ne pušim, tako da bih preživjela bez nikotina.

Bez obzira što ja pijem Nes i u kafićima capuccino, čudno mi je što, kad smo već kod BB - nitko ne pije običnu zravoseljačku tursku kavu. Baš čudna generacija...

Da ne velim da su i ovako definitivno čudni... jaako čudni svati.

<< Arhiva >>