I, što sam danas radila??

Umazala sam auto blatom jer sam razgledavala neke (blatne) krajobraze. Trudila sam se ne izać' gdje bi se moja slatka mala roza cipelica umazala. Šteta truda...

Na mob me naganjao neki Olaf - Njemac. Pa kako će on stići. Pa kako doći do moje selendre. Pa jebemmumater - veli da mi je poslao mejl, a meni ništa ne dolazi.

Ovako informatički obrazovana odbijam (koliko mogu) dopisivanje starinskim faxanjem dopisa. Bljak... Pa ipak ja živim na selu! Naravno, gdje postoji i internet.

Na kraju smo se složili da lijepo renta auto s GPRS (ili se veli GPS??) i ne gnjavi me više. No, kako li se u to čudo ukucavaju (da ne velim na stranjskim stanicama interneta) imena gradova i sela s kvačicama?? Našao si je on (mene tj. moje selo malo) negdje na obali. Ma daj...

I naravno da me zvao - u (za naše pojmove) kasnoradno vrijeme...

Baš me zanima kako izgleda. Ovako, preko telefona već smo si postali kompići....

Naravno, koliko to dozvoljava moj selski i njegov njemački englesi.... Hi hi!

Ps. I samo da znate da je ovaj 390 post! Još malo i slavlje!!!!