Već sam jedanput ušla u blog-editor, pa izašla...

Razmišljah da li da s vama podijelim osjećaje i da li ću to znati staviti "na papir".

Na poslu, s novim dužnostima i ful puno povezivanja konaca (čitaj: jurcanja uokrug dvijestotinjak km), bivši šef mi je stao na put.

Sat vremena prije kraja radnog vremena, u doba kad me diša zvao da sjednem u auto i odjurim na još jednu lokaciju, čovjek je (pun alkoholnih para) pokušavao "trenirati strogoću". E, malo morgen.

Tehnički gledano, naravno da su mi uvalili posao i dužnosti, a prava ne (sl. mobitel, recimo vlastiti sl. auto...).

Ali majstore, pa ne može više tako. U principu smo se sada izjednačili s plaćama (he he, ne može to pregorjeti) i ne može mi ništa..

Osim zagorčati život....

Nije on taj koji cijelo popodne prevrće po starim papirima (koje je izvukao/la) iz podrumske arhive. Nije on taj koji jednom rukom kuha, a drugom se sprema za jedan Very Important Meeting.....
On samo pije i psuje (mi) Majku.

Ili je samo proljeće u zraku?