Hello,

Konačno... da ne velim KONAČNO!

Kao prvo, u ponedjeljak, kad je sve ovo riknulo mi je bila godišnjica. Pošto je sad to prošlo.. neću se osvrtati na statistike i ostale trice... bilo pa prošlo.

Kao drugo, maloprije sam stigla doma. Vozila sam se skroz preko nekoliko županija..više manje polako (pošto nisam poznavala lokalne običaje - čitaj policijske busije), skoro do pred kuću. I... onda su me ufatili.

Ljuti me što je danas taj neki bablji dan, policajce to nije jeb*lo...

Ljuti me što se nisu htjeli sa mnom cjenkati, to je rezervirano za muškarce. Kako bi Guzdu i slične vama pustili, moraju nekog i za ozbiljno uloviti, provući kroz papire... i legalno mu naplatiti kaznu. To su na kraju obično žene.

Ljuti me što sam kroz neke lagane zavoje prošla sa sedamdeset (dozvoljeno je 50 km/h), pa se to baš i ne bi moglo okarakterizirati kao neko ludo divljanje.

Ljuti me što sada love ljude što se vraćaju s posla, a navečer će klinci divljati, ubijati se (i druge), a Oni će mirno spavati po žbunju...

Vaša Rudarka

Ps. i nek i idu ovi naši k vragu. nestalo je nešto postova i nemam pojma kako da to sada popravljam. I gdje ja to postavljam taj "željeni datum objave".. Fuck i sve.