Odo vam ja lijepo malo na more.....i u planine....sve odjednom.

Naravno, Paklenica......

Idem odmorit dušu i tijelo....

Ajd bok! (See you later aligator....)

Ps. ne očekujte slike jerbo ih ne znam staviti na blog. Jebga.


Update: Znate da moram nešto dodati. Ovajput opet vijesti iz bigbrudera: naselili nove ljude.

Moram primjetiti da jedna cura izgleda super obično, nenašminkana i (valjda) neistetovirana. Bravo!
Frajer je neki sportaš, nažalost, pogled mu je lagano isprazan...we'll see..
I neka cura iz selendre od Drniša (ne mogu reći ni da je Drniš neki grad..)
I još jedna nedefinirana, čudnog imena, a kakti iz Metropole...

Ne mogu reći da izbor obećava sex, krv i ne znam šta bi bilo treće...

Moram malo pisati o... zapravo ne znam kako se to zove:

to je ono što žene misle da je super i da će frajeri zbog toga "pasti", a frajeri su uglavnom indiferenti ili im je definitivno grozno:

- čarape s "ludim" printom (moj Najnaj s gnušanjem gleda moje, blago rečeno, jednolične jednobojne čarape s minimalnim printom)

- skidanje dlaka s nogu (nekim mojim middleage frajerima je definitivno sexi dlakava noga - nemam komentara)

- lude kombinacije odjeće s mnogo šarenila (frajeri obično padaju na jednostavne ili profinjene kombinacije, a ovakve ludosti gledaju s blagim gnušanjem)

- "lude" cipele (što luđe, frajerima groznije)

Jednom riječju, još uvijek kod frajrera pali:

- ili izgled (kako bi to nazvao Najnaj) "droljasti", štono bi značilo minica, štiklaste čizme a la Robin Hood i dekolte do dole (you know what I mean)

- ili izgled princeze u "office" kostimiću, svilenim čarapama i salonkicama....

A mi smo negdje između....musave, flekave i umorne od rintanja po kući i ubitačne jurnjave na poslu...


Update (oko midnight): vratili se iz našeg seoskog puba (čitaj kako piše, ko Đole), sve neka djeca pa pobjegli u perje vlastitog kreveta....corona je "sijela"

Naravno da nam se život sastoji od malih radosti i zadovoljstava.

Auto se prosječno kupuje dva do tri puta u životu, kuća ili stan jedanput (ako imaš sreće), djeca ti se žene samo jedanput u životu (otkud mi to palo na pamet?)...itd...

I onda nam ne preostaju nego male sitne radosti...

Anyway, ovih dana je moj put do posla produljen za oko dvadesetak minuta vožnje kroz krivudav seoski uski put koji predstavlja županijsku obilaznicu oko nekog mostića kojeg će renovirati bogtepitaj koliko dugo. Naravno, tim putem prolaze i kamioni, autobusi i sve one silne cisterne...pa neko ostane na cesti, a neko završi u jarku.
I tako ja lijepo, hop na autoban, platim par kunića....i eto mene časkom do mog radnog stola...

I razmišljam: zašto mi je to tako skupo da si (bez obzira na suženje na lokalnoj cesti) ne priuštim ovaj lagodan način prevoza do butige? Onako kako to rade bogati Amerikanci: lijepo na autoput...i fiju briju...

A nekako stalno kalkuliram i šparam na sebi...(uzmite u obzir da ne pušim, I mean cigarete, da ne kupujem dnevne novine,...)

I onda ode život...i da li smo bogatiji?? Šipak!

Ljudi na svom radnom stolu (naravno, na poslu) drže svašta: od hrpa starih novina, projekata, skica, olovaka i stalaka s olovkama, crteža svoje djece, slika svoje najdraže familije....

no, da li ste gdje na stolu zapazili da netko drži ogledalo??

I to upravo ovakvo sa slike....

E pa ja sam u najbliže susjedstvo na poslu dobila jednu takvu osobu.

Osoba koja kao sve zna raditi, strašno je marljiva, strašno ekspeditivna...no, uglavnom nema pojma o ničemu, a kad zabrlja trepće okicama....

I naravno, gleda se u ogledalo...

Update (znam da ga čekate!):

Što učinih danas: a) nakrkah se janjetine na sl. ručku
b) ispustih dušu na "fiskulturi".

Još ak' bude fiskulture u krevetu...mašala!

Dan je definitivno za popiz*it....

Znate one dane kad niste sigurni šta hoćete, a što ne....

Kad je pred vama odluka ovo ili ono...zbog jednog bi vas grizla savjest, zbog drugog bi vam bilo žao zašto niste učinili ono prvo....

Osim veša koji je i dalje konstanta u mom životu...i nikako da se sam ispegla.

Ps. No da, jedan od boljih odluka je odlazak s najfrendicom na šalicu vruće čokolode ili kuhanog vina?? Ne mogu se odlučiti...

Update: učinila dvije stvari:

a) speglala taj vražji veš
b) dobro se posrala (muškarci tvrde da je dobra stolica jedna od (osim sexa) najvažnijih stvari u životu)

Sad sam fit!

Ostavila veš, suđe, prašinu....

Bili cijeli dan na Kalniku....

Sunce...

Doduše, ne mogu reći da je bilo tišine jer je bilo puuno ljudi, penjača, planinara, običnih smrtnika....

Ma, mrak.

Neću namjerno pisati o ptičurinama i njihovim virozama...

Osim da mogu primjetiti da se svi prodavači piletine bune što je smanjena prodaja, ali ja nisam do sad primjetila da netko nudi piletinu po nižoj cijeni...

Hoću samo ukratko napisati nešto o muškarcima i subotama (dopodne). Prvo se svi lijeno dignu, pa piju kavu satima...a vrijeme tik-taka. Ja cupkam na stolcu, davno posrkavši nesicu i očekujem plan za tekući vikend.

Naravno, pošto živimo u malom mjestu ne možeš očekivati friški kruh u recimo - jedanaest sati...

A ručak (zbog Male) MORA biti kuhan najkasnije do pola jedan...

A puna kuća veša, ribanja, prašine....

A Guzdi dosadno, dooosadnoooo.....

Ps. Moram se pohvaliti da smo se Siščanka i ja uspjele naći u Sisku u centru, popiti kavicu, popričati.....

Mislila sam kako vas više neću zamarati umotvorinama iz bigbruder kuće, no, jučer su prevršili svaku mjeru.

U nekakvom bezveznom razgovoru usred noći (pošto liježu oko 5 ujutro, spavaju do popodne, njima to gluho doba noći dođe ko nama predveče...) jedna od onih curica (sve su iste, više-manje plave i glupave) je izjavila:

"i onda pošteni dečko skupi trideset tisuća eura i kupi auto..."

Mislim dakle, nije rekla zaradi ili ukrade (u krajnjoj liniji) nego eto, stavi na hrpicu juro po juro...i eto tridesetak tisućaka za neki mali nabrijani autić...

Zgrozila sam se nad lakoćom s kojim je to bilo izgovoreno. Pa gdje ti mladi (izgleda da je riječ o jaaako imućnim roditeljima) bogati ljudi žive i kako razmišljaju???

Još više me zabrinjava kakva će biti moja djeca. Nije da će samo tako "skupiti" te novce (namamo mi takva primanja, nemožemo niti mi sami to skupiti), ali, ruku na srce, za sada im ispunjavamo sve njihove želje...a kud to vodi???

Ma, čovjek mora zapisivati (u mojim godinama)...jučer sam nešto po glavi motala što da zapišem...i....ubi me, ali nemam pojma sada...

Anyway, nismo duuugo o bigbruderu....

Od prošlog zapisa o dotičnoj temi bilo je: pušenja (tako tvrdi jedan s nesanicom, koji je gledao kasnovečernji show u subotu), ogovaranja, laganja i ostala sranja...

Jednom riječju, ko u real lajf vanka u bijelom svijetu....

Izgleda da, pošto stalno puše tjedne zadatke, nemaju dosta za hranu i (po mom skromnom mišljenju prosječnje hrvatske domačice) loše kuhaju, pa žive na nekim sendvičima, pečenim jajima i sl. bedastoćama.

E, onda im uvale litru po glavi alkohola....i vidi vraga....

Sooner or later, bit će i krvi i eksplicitnog sexa...

A Cigi će žena skratiti onog malog među nogama.

Update:
vidim da moram prosvijetliti ovo jadno blogovsko pučanstvo:

Sanja se napila (ko svake subote, prošle je završila hrkajući Matku u krevetu), a ove subote popušila Hamdiji (od milja zvani Cigo). Doduše, pošto je to bilo u onom nekom show-u kasno navečer, nisam osobno vidjela, al' se neki kunu da pokreti ispod pokrivača, a i poze dotične i dotičnog se nisu mogli drugačije protumačiti.

Baš sam zadovoljna što smo, svi zajedno, prošlim postom obnovi uspomene na djetinstvo. Jedino mi nije jasno odakle cd-i te grupe. Najme, u "naše" doba su to bile ploče i eventualno kazete...

Pa da, jel se sjećate onih velikih robusnih kazetofona, ružnih ko noć, a skupih (za tadašnje pojmove) ko vrag?

Nama (Braci i meni) je tata jedan dan, tamo negdje krajem osnovne škole dofurao mali zgodan radio-kazetofon s puuuno svakakvih gumbića. Mi smo bili očarani. Odmah sam si snimila s radija neku pjesmu (sad to moja devetogodišnjakinja radi s mobitelom!) na kazić. Koji luksuz!!

Sad idem potražiti neku sliku na internetu takvih kazića.

Ma mož mislit da sam nešto našla. Sve samo ova nova moderna čuda, s daljinskima. Molim te, mi nismo imali tevee s daljinskima, kamoli kaziće!!

Ona jedna stara pjesma (nećemo spominjati autora jer se nije proslavio izjavama i ponašanjima) ide ovako:

"dan tmuran, ja mamuran..."

Nit je dan tmuran, niti ja mamurna, ali se tako nekako osjećam.....

pa vas neću gnjaviti jer sam nesposobna (nabreš bilivit da toga ima i kod mene) za bilo kakvu korespondenciju....

Glupo bi bilo objašnjavati svima vama koliko mi donijelo frustracija što se nisam mogla javiti i komentirati na one postove na kojima je stala kocka....

Anyway, krajem prošlog tjedna obavila zubara, ginekologa...who's next???
Pošto sam ja ipak u tim nekim, uf teško mi i izreć naglas, godinama....svaki pregled je dobro došao....

Pošto me ništa ne boli...juuuhhhuuuu!!!

Jučer bila i na Picassu u Sisku. sišćanka vam je već sve opisala. Nažalost, nije više bilo za kupiti poster izložbe. Šalice i majice su bile skupe, a ruku na srce, nisu bile tako lijepe da dam 50 kn za šalicu.

Uglavnom, bila sam dobra, jelda?

Jedna od bedastih reklama koje nam ovih dana serviraju:

lider: bezkompromisan, stručan i pouzdan

Šta to znači, ako malo bolje razmislimo:

- ako je lider oliti starinski "neki" šef, mora biti otvoren za kompromise jer bi inače bio prekrut i loš šef

- dobro, mora (ali u, da ne velim puno - dosta slučajeva nije) biti stručan

- pozdan: riječ je dosta rastezljiva i jako jako pjesnička, pouzdan za koga? sebe (da), svoje podčinjenje (rijetko i teško), svi obično, kad se dočepaju neke veće ili manje fotelje energično bore da ju i zadrže

Jednom riječju opet seru u reklamama. No da, zapravo bi trebali reći (kako nas je učitala profaćica u srednjoj školi - smjer inokorespondent) propagandnim porukama jer riječ reklamirati znači žaliti se (na kvalitetu ili sl.)

Pošto niste zainteresirani za događanja u bigbruther selu, a i ruku na srce, nisu mi zanimljivi, osim kad im vikendom daju alkohola pa popi*de. Tako da ih baš i ne gledam tokom tjedna....

....nešto complitely different:

čudnom igrom slučaja u nedjelju popodne završismo (aorist?) u King Crossu!

Oni koji su ikad bili u to doba tamo, diže im se kosa na glavi (kao mom kolegi kad sam mu to danas spomenula uz gablec), za ostale malo pojašnjenje:

King Cross je trgovački centar, idealan Metropolistima da odu rastrčati djecu kad pada kiša....hrpa dućana, dućančića, kafića....i sve u zatvorenom. Ludi provod za blaziranu gradsku raju koja ne želi djecu odvesti u parkić, nedajbože u prirodu...
Ljudi daju prednost tom mjestu, jer od malo toga u Gradu, nedjeljom popodne radi.

Uglavnom, tamo smo se morali naći s nekim frendovima. Najnaj je dobio popizditis već na parkiralištu, koje je bilo dupkom puno, ali uz malo sreće, skroz iza zgrade (gdje inače parkiraju prodavačice) nađosmo malo parking-space-a. Onda ulaz unutra, krkljanac po svim dućanima (čak sam i ja odustala od razgledavanja=kupovanja).

Popili kavu (ja pivu od šoka)....i zgiljali.

I sad se ja pitam: zbog čega su nam djeca već u najmlađoj dobi robovi "marki", mode i šopinga? Zbog čega su (većina) antisportski, kržljavi, pretili (ta fina riječ vam znači da su PREDEBELI) i nerazvijeni mali ljudi?

Nažalost, mislim da krivim ljudima govorim, jer, koliko vas poznam, dijelite moje mišljenje, a oni koji idu na takva mjesta nedjeljom popodne ne žive u našem (blog) svijetu!

Nekidan, Nasljednik sjedi pred teveom A - i gleda tekmu. Mala nešto radi za svojim radnim stolom, a Najnaj i ja sjedimo na tvrdim kuhinjskim stolcima i na teveu C (veličine) gledamo - Big bruther.

Pa čovjeće, jesmo jadni....

I što smo zaključili, ako uzmemo u obzir da je presjek stanovništva "unutra" proporcionalan našoj mlađoj populaciji:

- kod nas u Rvackoj živi 90% Dalmoša
- kod nas u Rvackoj živi nekoliko pripradnih manjina ("ostali" Hrvati)
- sve žene su frizerke
- svi smo istetovirani - neko više, neko manje
- pola muških su konobari, ostali propali studenti (s obzirom na elokventnost dotičnih), za razliku od prošlogodišnjeg Big Bruthera gdje smo svi bili dobro stojeći vlasnici kafića ili gastajbajterskih roditeljskih dojčmaraka
- u prošlogodišnjoj sapunici je pobjedio najsiromašniji, pri tome oženjeni član skupine, pa se shodno tome milja smješi Cigi...

Kaj je je, Hamdija je najpametniji, najelokventniji, najobrazovaniji (bez obzira na tri razreda pučke škole, ministru Pi, ja bih se zabrinu na vašem mjestu!) i po svemu sudeći će - ako je pravice - pobrati milju kuna....

Kiša pada....

Prognoza je bila čist ok. pa je naša mala obitelj odlučila vidjeti čudo od "Kestenijade" u Kostajnici. Jedni naši frendovi idu svake godine i napričali nam čuda....

Naravno, Nasljednik je ostao doma, to je za njega gluuupooo...

Krenusmo put Novske, Jasenovca, (pitali na grani za put), Dubice....

Što smo vidjeli: hrpu štandova punih krame, kovača iz Koprivnice, par štandova s grnčarijom, štand (od jednog frenda) s kupinovim vinom, nekoliko štandova s kolačima i kesten-pireima....

Kupili Kraljici-majci neki vrčić (baba se pali na takve drangulije). Svekriva nije ništa dobila jer obično popljuje moje poklone (ko ju j*).

E da, imali i foto. Naravno, ostavili smo ga u autu....i odšetali. Tako da od slika niks.

Zapravo smo se lagano zahebali: mogli smo lijepo uzeti putovnice i otići u Jasenovcu "preko" na čevape...a možda bi nešto i pazarili....

Update @siščanka: poznam Djed (iz svog djetinstva), a Ledererov spot i muzika Dire Straits mi uvijek natjera suze na oči....kroz taj spot vidim mnoge moje znane (i neznane) prijatelje koji su dali svoje mlade živote.....

Samo kratko...upravo stigoh odavde. Kako je bilo?? Puno sjedenja, puno klope, puno cuge....

Obično ne rabim ples i pjesmu, jer mi izvođači zvuče grozno jugonostalgičarsko-seosko-svatovski...no, nas je uveseljavala grupa Forum. Ma, mrak....

Kad u živo čuješ face, to se stvarno kuži....

Inače, izgleda da sa službenim putevima ove godine nemam sreće, nakon smrzavanja u Dubrovniku, eto i ovaj tjedan je bilo pljuga na kvadrat...

No, dok god pobjegnem od kuće (na tuđi račun), malo se odmorim od svih, uključujući i od posla...neka padaju i sjekire.

Toliko. Idem danas mrdati guzom (na aerobik, vi pokvarenjaci) da iz tijela istjeram alkohol...

Update: guza mi se fino zategla, a alkohol i masnoće izlazile kroz sve pore van(ka)...

Ponosna sam na sebe. P o n o s n a ! ! !

Maloprije sam bila u dm. Koliko ja znam, maramice natopljene acetonom (za skidanje laka s noktiju, veoma praktične ako idete na put!) se prodaju samo u tom dućanu, u mojoj bližoj okolici.

I, nadjem ja zadnju kutijicu, otvorenu. Ne dao mi vrag mira (s pomisli na jednu moju (jako) škrtu frendicu koja je brojala i čačkalice, da li ih ima na broj po deklaraciji) i zavirim unutra i prebrojim 9 paketića (umjesto deklariranih deset).

Odem kod prodavačice tražiti iz skladišta drugi paketić.

Prodavačica mi ljubazno objasni da je to zadnji paketić, no otvori ga i prebroji. I ponudi kuticiju s popustom.

Nije priča u popustu.

Nije priča u otvorenoj kutijici.

Ponosno sam na sebe što sam na lijepi način učinila nešto što inače ne radim: pobunila sam se, pobuna je shvaćena ozbiljno i rješena na meni zadovoljavajući način: ipak imam za put te maramice, uz određeni simbolični popust koji predstavlja njihovo znanje da je stvar bila oštećena u startu.

Eto, pohvalite me.

PS. Sutra odlazim na službenjak put naše lijepe obale. Doduše, Vakula me baš nije oduševio prognozom, no, ne perem, ne peglam, ne kuham, ne vodim brigu o školi, ne vodim brigu o kruhu i mlijeku, ne vodim brigu o hipoglikemiji, ne vodim brigu o mačku, ne vodim brigu o ribicama, ne vodim brigu.....

u svemu tome mi je najpouzdaniji Nasljednik. O njemu ne treba voditi brigu.

Moram opet malo moralizirati...

U posljednjem broju jednog ženskog časopisa raspričala se Blaškićeva žena iliti Blaškićka...

Jesam ja za prava žena, ali brate mili, da je ona meni ženi, ja bi je se odrekla preko novina. Šta je ona htjela? Med i mlijeko nakon zatvora...??

Pratpostavljam da moram nekima objasniti: žena priča kako ima problema u braku, i sad to kroz taj tekst objašnjava svima nama, ili njemu? Kao oni se vole, ali on ju ne iznenađuje cvijećem...i sl. stvari.

Silom prilika, što zbog posla, što ponekad zbog jednog hobija Najnaj je više-manje odsutan od kuće. Naravno da život ide dalje, da se stvari kvare, popravljaju, organiziraju dječji rođendani i sl. Naravno da ja donosim odluke o svemu tome.

Naravno, kad se vrati, ja navikla sama odlučivati, on navikao da on odlučuje...dolazi do razmirica, dok opet sve ne uđe u normalu....ili dok opet Najnaj ne ode...

Najgore od svega je što svi mi opraštamo našim prijateljiima, dozvoljavamo da nam family sere po glavi, a onom najbližem bračnom drugu stalno nešto zamjeramo... ispada da nam je on najveći neprijatelj.

Dok ne ode zauvjek, pa svatimo što smo izgubili/le...