Naravno da nam se život sastoji od malih radosti i zadovoljstava.
Auto se prosječno kupuje dva do tri puta u životu, kuća ili stan jedanput (ako imaš sreće), djeca ti se žene samo jedanput u životu (otkud mi to palo na pamet?)...itd...
I onda nam ne preostaju nego male sitne radosti...
Anyway, ovih dana je moj put do posla produljen za oko dvadesetak minuta vožnje kroz krivudav seoski uski put koji predstavlja županijsku obilaznicu oko nekog mostića kojeg će renovirati bogtepitaj koliko dugo. Naravno, tim putem prolaze i kamioni, autobusi i sve one silne cisterne...pa neko ostane na cesti, a neko završi u jarku.
I tako ja lijepo, hop na autoban, platim par kunića....i eto mene časkom do mog radnog stola...
I razmišljam: zašto mi je to tako skupo da si (bez obzira na suženje na lokalnoj cesti) ne priuštim ovaj lagodan način prevoza do butige? Onako kako to rade bogati Amerikanci: lijepo na autoput...i fiju briju...
A nekako stalno kalkuliram i šparam na sebi...(uzmite u obzir da ne pušim, I mean cigarete, da ne kupujem dnevne novine,...)
I onda ode život...i da li smo bogatiji?? Šipak!
Post je objavljen 26.10.2005. u 15:30 sati.