Moram opet malo moralizirati...
U posljednjem broju jednog ženskog časopisa raspričala se Blaškićeva žena iliti Blaškićka...
Jesam ja za prava žena, ali brate mili, da je ona meni ženi, ja bi je se odrekla preko novina. Šta je ona htjela? Med i mlijeko nakon zatvora...??
Pratpostavljam da moram nekima objasniti: žena priča kako ima problema u braku, i sad to kroz taj tekst objašnjava svima nama, ili njemu? Kao oni se vole, ali on ju ne iznenađuje cvijećem...i sl. stvari.
Silom prilika, što zbog posla, što ponekad zbog jednog hobija Najnaj je više-manje odsutan od kuće. Naravno da život ide dalje, da se stvari kvare, popravljaju, organiziraju dječji rođendani i sl. Naravno da ja donosim odluke o svemu tome.
Naravno, kad se vrati, ja navikla sama odlučivati, on navikao da on odlučuje...dolazi do razmirica, dok opet sve ne uđe u normalu....ili dok opet Najnaj ne ode...
Najgore od svega je što svi mi opraštamo našim prijateljiima, dozvoljavamo da nam family sere po glavi, a onom najbližem bračnom drugu stalno nešto zamjeramo... ispada da nam je on najveći neprijatelj.
Dok ne ode zauvjek, pa svatimo što smo izgubili/le...
Post je objavljen 01.10.2005. u 10:37 sati.