Ponosna sam na sebe. P o n o s n a ! ! !

Maloprije sam bila u dm. Koliko ja znam, maramice natopljene acetonom (za skidanje laka s noktiju, veoma praktične ako idete na put!) se prodaju samo u tom dućanu, u mojoj bližoj okolici.

I, nadjem ja zadnju kutijicu, otvorenu. Ne dao mi vrag mira (s pomisli na jednu moju (jako) škrtu frendicu koja je brojala i čačkalice, da li ih ima na broj po deklaraciji) i zavirim unutra i prebrojim 9 paketića (umjesto deklariranih deset).

Odem kod prodavačice tražiti iz skladišta drugi paketić.

Prodavačica mi ljubazno objasni da je to zadnji paketić, no otvori ga i prebroji. I ponudi kuticiju s popustom.

Nije priča u popustu.

Nije priča u otvorenoj kutijici.

Ponosno sam na sebe što sam na lijepi način učinila nešto što inače ne radim: pobunila sam se, pobuna je shvaćena ozbiljno i rješena na meni zadovoljavajući način: ipak imam za put te maramice, uz određeni simbolični popust koji predstavlja njihovo znanje da je stvar bila oštećena u startu.

Eto, pohvalite me.

PS. Sutra odlazim na službenjak put naše lijepe obale. Doduše, Vakula me baš nije oduševio prognozom, no, ne perem, ne peglam, ne kuham, ne vodim brigu o školi, ne vodim brigu o kruhu i mlijeku, ne vodim brigu o hipoglikemiji, ne vodim brigu o mačku, ne vodim brigu o ribicama, ne vodim brigu.....

u svemu tome mi je najpouzdaniji Nasljednik. O njemu ne treba voditi brigu.