karizmatizam

Tako on uđe u Jerusalem i otide u hram. Razgleda sve unaokolo i istom uveče izađe s dvanaestoricom u Betaniju.

12 Kad drugi dan ostaviše Betaniju, ogladnje.

13 Tada vidje izdaleka smokvu s lišćem. Pođe k njoj, ne bi li možda našao što na njoj. Ali kad dođe tamo, ne nađe ništa osim lišća; jer još nije bilo vrijeme smokvama.

14 On joj doviknu: "Dovijeka neka više nitko ne jede roda od tebe!" Čuli su to učenici njegovi.

15 Tako dođoše u Jerusalem. On ode u hram i počne izgoniti prodavce i kupce u hramu. Ispremeta stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova

16 I ne dopusti, da tko pronese i samo jednu posudu kroz hram.

17 On ih potsjeti na ono: "Ne stoji li pisano: "Kuća moja ima biti kuća molitve za sve narode? A vi načiniste od nje špilju razbojničku."

18 Kad to doznaše glavari svećenički i književnici, pomisliše na to, kako bi ga pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav narod bio zanesen naukom njegovom.

OTVORITE SRCE

BO ŽJEM MILOSRĐU

Bog ne prestaje tražiti čovjeka, ne prestaje čovjeka privlačiti k sebi - da živi i u njemu nađe puninu blaženstva.

Svoju milosrdnu ljubav nam je očitovao kada je svoga Sina Isusa Krista poslao da nas otkupi i spasi svojom

mukom, smrću i uskrsnućem. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan

koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3, 16).



„Otvorite svoje srce Božjem milosrđu

u ovom korizmenom vremenu“

- govori nam Blažena

Djevica Marija. Gdje čovjek može pronaći

spas i nadu ako ne u Božjem milosrđu!?

Možemo se upitati: zašto je tako teško vjerovati

u Božje milosrđe? Vjerujući u Božje

milosrđe, vraćamo se na same korijene grijeha.

Čovjeku je najteže priznati svoje grijehe.

Kada se čovjek ne osjeća grješnikom,

ne osjeća ni potrebu utjecati se Božjem milosrđu.

A s druge strane, svijet i svaki čovjek

vapi za milosrđem, oproštenjem i ljubavlju.

Posljedice grijeha svakodnevno trpimo

U dubinama neistraživog Božjeg srca

nalazi se čežnja i želja izbaviti svoje stvorenje

od ropstva grijeha. Unatoč tome što

se gubi svijest grijeha, on je stvarnost koja

postoji i čije posljedice trpimo svakodnevno,

kao pojedinci ili kao obitelji. Ono što

čovjek niječe i ono od čega bježi, to ga najviše

progoni. Tek kad čovjek ima hrabrosti

susresti se s onim što ga boli, čega se stidi,

tek tada počinje proces ozdravljenja i

oslobođenja. To je ujedno i najteži korak za

čovjeka. Najteže je jednom ovisniku o bilo

kojem poroku, drogi, kocki ili alkoholu, priznati

svoju ovisnost. Tek kad priznaje svoju

ovisnost, čovjek postaje pobjednik koji

se bori za slobodu i postaje slobodan. Božja

riječ nas uči: „Žrtva Bogu duh je raskajan,

srce raskajano, ponizno, Bože, ne ćeš

prezreti“ (Ps 51, 19).

Isusovu milosrdnu ljubav posebno vidimo u

odnosu prema raskajanim grješnicima

Božje srce i Njegovu milosrdnu ljubav

prepoznajemo u Isusu Kristu i njegovu odnosu

posebno prema grješnicima koji mu

dolaze u istini i poniznosti. Isus oprašta

raskajanom grješniku jer je pronašao poniznost

u srcu i istinu u njegovu držanju.

To je istina koja leži u dnu ljudske duše. I

kad je umirao na križu, noseći u duši teret

čitavog svijeta, Isus je našao vremena

da pogleda na osuđenika pokraj sebe, čovjeka

na kojeg nitko nije obraćao pažnju,

jer je on, napokon, pravi zločinac i pravedno

je osuđen. I taj jadni čovjek jedini je kojim

se Isus bavi u ovom zadnjem trenutku,

Isus mu kaže kako će ga povesti sa sobom:

„Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti

u raju“ (Lk 23, 43).

Varamo se ako mislimo da razumijemo

dubinu i tajnu Isusove ljubavi. U Isusovu

Srcu otkrivamo što je Božje milosrđe.

Isus je dobro znao što leži u čovjekovu

srcu. Evanđelje nas upozorava kako Isus ni

od koga nije morao biti obaviješten o tome

što leži u čovjekovu srcu. Mogli bismo olako

zaključiti da se Isus upravo poradi ovog

znanja trebao kloniti čovjeka i izgubiti povjerenje

u njega. No, Isus je zauzeo sasvim

drukčije držanje. On je došao po Božjem

milosrđu, i zato je došao spasiti, a ne osuditi.

Posebno je Isus objavio po svetoj Faustini

da mu se sviđa duša koja se pouzdaje

u njegovo milosrđe. Ona sama je imala

takvo veliko pouzdanje u Isusovo milosrđe

da je u svom Dnevniku napisala: „Ne bih

posumnjala u Božju dobrotu, ni tada, kad

bih imala na savjesti grijehe cijeloga svijeta

i svih prokletih duša; pala bih mu do

nogu i predala bih se njegovoj svetoj volji

koja je samo čisto milosrđe.“ Čitav život

nije previše da naučimo otkrivati istinu

svoga stvarnog položaja pred Bogom.

Terezija od Djeteta Isusa rekla je da bi bila

sigurna u Božji oprost i kad bi počinila najteže

grijehe na zemlji; dodala je da je pred

Bogom najbolje postati sasvim malen, jer

se malenome sve oprašta, a ako padne, ne

pada s visoka. U tome je velika tajna nade.

Božje milosrđe nije slabost, nije jednostavno

dobrota ili samilost. To je gledanje Stvoritelja

na svoje stvorenje, to je gledanje

Spasitelja na svoje djelo otkupljenja i na

svoje otkupljeno stvorenje.

Bog nam želi dati sve - samoga sebe

Sestra Faustina više puta je doživjela

ukazanja Presvete Djevice Marije. Tako joj

je kod ukazanja od 25. ožujka 1936. godine

Djevica Marija uputila slijedeće riječi: „Ja

sam darovala svijetu Spasitelja. Tome svijetu

govori o neizmjernoj ljubavi, koja je u

Srcu Moga Sina i priprema Isusov drugi dolazak

na ovaj svijet. Ne će doći više kao Milosrdni

Spasitelj, nego kao Sudac. Taj dan

bit će strašan, dan pravde, dan Božje srdžbe.

Pred tim danom i Anđeli dršću. Govori

dušama o Isusovu milosrđu za vrijeme

Muke. Ako budeš šutjela u to vrijeme, bit

ćeš odgovorna za mnoge duše. Ne boj se

ništa i budi vjerna do kraja”. Knjiga Otkrivenja

nam govori: „Ne boj se onoga što ti

je trpjeti! Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac

života“ (usp. Otk 2, 10).

Božja riječ je živa i istinita. Kad Bog govori

onda misli ozbiljno, ne igrajući se s

nama i našim životima. To čini i Djevica

Marija preko svojih poruka koje je upućivala

i danas upućuje svakome od nas. Zato

nas i u ovoj poruci poziva da se utječemo

Božjem milosrđu u sakramentu svete ispovijedi,

u kojoj nam Bog ne samo prašta grijehe,

nego nam daje snagu da se borimo

i ustrajemo na putu mira, slobode i obraćenja.

„Vaša sloboda je vaša slabost“ - govori

nam Djevica Marija. Upravo je korizma vrijeme

koje nas upozorava da još nismo došli

na cilj. Korizma nam želi reći da smo još

u pustinji. U pustinji nismo unaprijed osigurani.

Uvijek smo u mogućnosti pasti, izgubiti

slobodu i prodati je za malo sreće,

užitka i radosti koje nam daje grijeh. Bog

nam želi dati ne malo, nego sve, samoga

sebe. Sloboda koju nam Bog daruje je dar,

teret i odgovornost. U toj slobodi u svakom

trenutku smo odgovorni i ne možemo se

osloboditi odgovornosti odlučivanja.

Na svom životnom putu nismo sami,

ostavljeni i prepušteni sami sebi. Uzmimo

s ozbiljnošću ono što nam govori nebeska

Majka kako bismo susreli Isusa i išli putem

svetosti, mira i slobode.

Fra Ljubo Kurtovic, Glasnik Mira

Poruka za veliki susret 07. travnja 2005. god

Otac nebeski: Uzeo sam moga dragog sina k sebi. Kroz njega sam vas ljubio ocinskom ljubavi i skupljao vas kao sto kvocka skuplja pilice pod svoja krila. On je moj ljubljeni sin koji mi je omilio. On je vama prinio poruke moje ljubavi da se ne bojite moga sina Isusa, da se ne bojite ljubavi Duha Svetoga i da prihvatite moju ocinsku stegu i stalnu brigu za vas u poniznosti. On je uzdigao moje ljubljene sinove i kceri pred vase oci na cast oltara da vam svijetle njihove herojske odluke na raskrscima zivota. Da se i vi usudite poci putem svetih i blazenih koji su nasli konacni vjecni i blazeni cilj dubine ljubavi moga ocinskoga srca. Hrabro samo, ne bojte se, ja sam vam bio otac preko Ivana Pavla Velikog, i to ne prestajem biti. Kao sto sam ga uslisavao na zemlji, jos vise cu to ciniti sada, kada smo toliko blizu jedan drugome. Moje srce u njegovom i njegovo u mojem kuca za vas.


Poruka za veliki susret 03. ozujka 2005. god.

Vasa pokora pripravlja vasa srca da mogu primiti moju uskrsnu radost. Jer zalud sam uskrsnuo ako se vi ne mozete radovati sa mnom. Zato u sakramentu pokore ocistite vasa srca od svega sto je suprotno uskrsnoj pobjedi i radosti. Ostavite svaku sebicnost i zelju za uzitkom da vas mogu ispuniti nebeskom neprolaznom slavom. Ceznem da vas usrecim, djeco moja, svojim bozanskim zivotom.
Ja vas ljubim i blagoslivljam!


Poruka za veliki susret 03. veljace 2005. god.

Dragi moj narode!

Zelim da moja poruka dodje do na kraj zemlje, da svi narodi upoznaju moju moc i slavu, da se za moje mocno ime, sazna po cijelom svijetu.
Zelim da svi saznaju kako Ja nisam Bog koji govori, a ne cini.
Ja govorim i cinim. Iz mojih usta izlazi rijec koja se obistinjuje. Zato sam Ja, Rijec, postao covjekom da vidite kako se Rijec obistinjuje medju vama. Ja sam postao tijelo pod srcem moje Majke. Rijec je tijelom postala i medju vama jos i sada prebiva. Tijelo mi je dala Majka. Ona je Majka moja i Majka vasa. Ona je rodila mene, i radja vas. Vi ste tijelo moje. Ona vas oblikuje u Crkvu. Ona je moja Crkva. Vi ste moja Crkva s Njom, po Njoj i u Njoj. Ona me rodila i radja me u svakome od vas.
Ja sam ostao prisutan u Euharistiji zbog Nje da je ne ostavim samu na zemlji.
Za Nju, i za svakoga od vas, u tijelu sam ostao prisutan pod prilikama kruha i vina.
Sjedinjenje s mojom Majkom na zemlji bilo je tako divno da sam ga zelio produziti u Euharistiji. Zelim se sa svakim od vas sjediniti po Euharistiji kao sa svojom majkom. Zato me primajte s Njom, u Njoj, po Njoj, Neka vam Ona bude Uciteljica u tome kako cete me Ljubiti, kako me primati u svetoj pricesti i kako mi sluziti u bliznjima. Moja euharistijska prisutnost u vama ce proizvesti cudesna oslobodjenja, ozdravljenja i obracenja.
Ljubite me u Euharistiji. Ja vas cekam u svim svetohranistima, u svakoj misi, da se sa Mnom sjedinite i sa Mnom pobijedite svako zlo, svaki grijeh, svaku bolest i teskocu.
Ja vas Ljubim i blagoslivljam.



Poruka za veliki susret 06. 01. 2005. god

Dragi moj narode!

Pozvao sam tri mudraca do dodju i vide Boga i covjeka u stali rodjena. Oni su pronijeli vijest u dalekim krajevima. Njihova ih je vjera posvetila. Moji sveti kraljevi prepoznali su me iako sam bio obicno malo Dijete.

I vas sam pozvao s raznih strana ove zemlje da prepoznate Boga u malom Djetetu koje vam je bilo pred ocima na poseban nacin u ovo bozicno vrijeme. Poklonite se Bogu i covjeku, jer to je vas Spasitelj! Okusite poniznost i skromnost svoga Boga i prestanite se uznositi i oholiti. Pogledajte do kojih sam se dubina spustio da budem S vama Bog. Ostavite tastu slavu i casti ovoga svijeta, ugledajte se na kraljeve koji su svoje krune stavili pod moje jaslice. Ugledajte se na moju Majku koja je kao Bogorodica i Kraljica ljubazno pristala roditi me u stali.

Iako sam ljubio skromnost i skrovitost, moja moc se time nije umanjila. Ne bojte se ostati u poniznosti i istini. Istina ce vas osloboditi i obogatiti. Ja sam Istina. Zivite u istini i cinite pravdu. I vidjet cete moje spasenje. Jer ja suradjujem s mirotvorcima, a mrzim zlotvore, oholice mi se gade i ostaju praznih ruku. Cujem jauk patnika i siromaha koji nemaju nikoga. Uvijek sam solidaran sa siromasima. Buduci da je moja moc beskrajna, moji ce siromasi upoznati moc svoga Boga i slavit ce ljubav srca moga! I razglasavat ce moju ljubav do na kraj svijeta.

Vi ste moji siromasi jer ste dosli pokloniti se siromasnom Djetetu u jaslama zajedno sa sveta tri kralja. Budite blagoslovljeni i udjite u moju radost, radost Srca moga. Radost koju nitko drugi ne moze dati. Ja sam vasa radost. Vi ste moja radost, ljubljeni moj narode.



Poruka za susret 02.12.2004.

Dragi moj narode!

Moje Srce cezne da se smjesti u vasem srcu. Da se rodim u vasem srcu! Da me primite kao sto primate malo dijete.Ako me se netko boji jer sam Sudac, neka me prihvati kao Dijete. Zato sam postao covjek tako da najprije budem dijete, da me se ne bojite. Malom djetetu tepate, grlite ga i ljubite. I ono grli vas, smije vam se i guguce. Tepa rijeci odanosti i povjerenja. Dijete je posve nemocno pred odraslom osobom. Ja sam htio biti Dijete da vam pokazem da vas se ne bojim, da ste mi prijatelji, da imam u vas povjeranja da mi necete nauditi. Bilo je ipak onih koji su vrebali na moj zivot kad sam bio posve nemocno dijete. Nadam se da medju vama nema takvih. Ja dolazim, evo, vec sam na vratima vasega srca, malen, tako malen, pod srcem predivne majke Marije. Otvorite se mojem dolasku u njeznosti, u radosti. Pruzam rucice da vas zagrlim. Nemojte me odbiti. Vase srce mi treba za meku kolijevku. Vase srce puno njeznosti i topline. Otvorite se, otvorite. Ako je vase srce prljavo, tvrdo, mracno i ostro kao stalica, jasle i slamica, ja cu ga ocistiti, smeksati i napuniti svjetlom svoje ljubavi. Samo se otvorite, otvorite srce mojem dolasku medju vas. Ljubim vas i blagoslivljam.


Poruka za susret 04.11.2004.

Isus govori:"Narode moj, vi ste opet predzidje krscanstva. Racunam na vas u velikoj borbi protiv najezde materijalizma i ravnodusnosti prema Bogu. Zelim vas ucvrstiti u vjeri, ljubavi i ufanju da biste mogli cvrsto stajati kao svjedoci moje prisutnosti, moci i ljubavi pred bezboznim narastajima Europe koji su bez cilja i bez radosti. Vi cete im donijeti moju ljubav i moju radost, moju snagu i moje spasenje. Saljem vas kao ovce medju vukove. Ali se ne trebate bojati. Ja sam pobijedio svijet. Vjera uvijek pobjedjuje. Zato gledajte moja djela i znajte da je moje kraljevstvo medju vama. Otvorite oci i usi da vidite i cujete sto sam vam pripremio, sto vam zelim



Poruka za susret 07.10.2004.

Ljubljeni moji! Ozdravit cu vas i osloboditi. Da, to cu prvo uciniti. A onda vas poslati da svjedocite da sam ja Bog koji spasava, jedini, prvi i posljednji, pocetak i svrsetak, i da nema drugog Boga osim mene. Znam da pritisnuti bolestima i nevoljama ne mozete svjedociti za mene. Zato cu vas najprije ozdraviti, osloboditi, a onda cete mi biti svjedoci do nakraj zemlje. Jer mnoga djeca moja sjede u tami i sjeni smrtnoj, mnogi od njih lutaju bez pastira. Zelim njih privesti k sebi da ih zagrlim kao i vas. Zato, pijte moju Krv iz otvorenog moga Srca, uzmite casu spasenja koja vam je ponudjena, da spasim vas i mnogu svoju djecu koju ljubim, da vas sve usrecim na svome Srcu, sada i u vjecnosti.




Poruka za veliki susret 02. 09. 2004. godine

Isus govori:

Narode moj, zelim da svoju vjeru i svoju radost podijelite s drugima koji me traze, a jos me nisu nasli. Zelim da svi saznaju za moju ljubav kojom vas lijecim od fizickih i psihickih bolesti, kojom vas oslobadjam od djavla, kojom vas usrecujem i postavljam vase noge na put mira. Govorite, nemojte sutjeti, jer mnogi sjede u tmini i sjeni smrtnoj i ne vide moju ljubav, i svjetlost istine nema da ih vodi. Zato govorite, svjedocite, sto sam ucinio vasoj dusi, da se proslavi milosrdje i rasipna Oceva ljubav koju pokazuje preko mene. Vas izbavitelj zivi, vas Spasitelj je tu, vi niste sami, vi imate mene! Ja sam s vama u sve dane vasega zivota jer me Otac poslao da po meni udjete k njemu u vjecni zivot blazenstva. Predokus toga blazenstva dobivate vec na zemlji da znate kamo idete i sto vas ceka. Kraljevstvo moje kraljevstvo je vjecno, moja vladavina za sva pokoljenja, vijeka vjekovjecnoga. Zato svjedocite o mojoj sili, ljubavi i blagoslovima, da sto vise djece moje prispije u blazenstvo vjecno k meni u moj zagrljaj.
Ja vas ljubim i blagoslivljam!

Poruka za veliki susret 05. 08. 2004. g.

Isus: Narode moj jesam li vas otkupio svojom krvlju?
Jesam li vam dao put po kojem mozete doci k meni u nebo?
Jesam li vam dao primjer svoga zivota i zivota tolikih mojih svetih?
Jesam li vam dao majku koja stalno brine o vama i ljubi vas i zagovara vas kod mene?
Jesam li nesto zaboravio sto vam je potrebno a nisam vam dao?
Dao sam vam veliku moc nad zlim duhovima, nad bolestima i nad prirodom. Sto jos cekate, kuda lutate i zasto mi ne vjerujete? Zar ne razumijete ili ne cujete?
Zar ne vicem dovoljno glasno preko mojih slugu?
Zar ne mogu probiti vasu gluhocu?
Otrijeznite se i bdijte! Protivnik vas obilazi danonocno, oprite mu se cvrsti u vjeri, nadi, ljubavi, postojanosti, kajanju, prastanju, radosti, nadasve u poniznosti. Budite moji nasljedovatelji, moji ucenici, apostoli, moja ljubljena, poslusna i sretna djeca.
Ja vas ljubim i blagoslivljam!


Poruka za veliki susret 01.07.2004. - 2. srpanj 2004 u 14:32

Moja zarka ljubav moze unistiti sve vase grijehe koje ste mi priznali u skrusenosti srca, za koje vam je zao. Oni grijesu koji su duboko skriveni moja vatra ne moze do njih. Donesite mi sve svoje grijehe da ih vatrom svoje ljubavi mogu izbrisati. Ta vatra vas lijeci. Zato donesite svoje rane. Zelim poljubiti svaku vasu ranu, iscijeliti vase srce. Vatra moje ljubavi tjesi i prosvjetljuje. Vi koji se klanjate tudjim bogovima, psujete moje sveto Ime, ne postujete dan posvecen meni, ne postujete svoje roditelje, ubijate nerodjene, zivite na tudji racun, lazi govorite kao istinu, gledate i podrzavate pornografske slike i filmove, grijesite protiv zene bliznjega svoga, zivite u brakolomstvu i pozudama tijela i ociju, donesite mi i priznajte svoje grijehe da vas spasim i da ne grijesite vise protiv mene, sebe i bliznjega. Kajite se, oplakujte svoje grijehe da moja milost moze uci u vasa srca i preobraziti vas, postaviti noga vase na put mira i pravde, ljubavi i prastanja, radosti i utjehe. Ja vas ljubim i blagoslivljam!


Poruka za veliki susret 04. 06. 2004. - 6. lipanj 2004 u 10:27

Isus govori:
Vi ste primili mog Svetog Duha da mozete u njemu povjerovati da sam Ja vas Bog i Gospodin. Vi ste primili moga Svetoga Duha da dobijete oci vjere i da vjerom dodjete do svega sto vam imam saopciti i dati.
Vi ste primili Duha Svetoga da mozete u njemu reci Abba Oce zajedno sa mnom.
Vi ste primili mog Svetog Duha da vjerujete da me Otac poslao a ljudi ubili, da sam treci dan uskrsnuo i sjedim Ocu s desne.
Vi ste primili Duha Svetoga da budete slicni mojoj Majci koja me po Duhu Svetom zacela i u Duhu Svetom odgojila.
Vi ste primili Duha Svetoga da budete slicni apostolima koji su u sili Duha Svetoga cinili cudesa i ozdravljali, izgonili djavle, i otkrivali tajnovite zamke Zloga.
Vi ste primili Duha Svetoga Branitelja i Tjesitelja. O, kad biste bili svjesni tko je On, plakali biste od miline i dragosti jer On je svet, blag, dobar, njezan, mudar, sama ljubav i sila.
Predajte se mome Svetom Duhu. Neka sagori u vama sve sto nije dobro i obnovi sve sto je dobro. Stalno ga saljem na zemlju da je zapali ognjem svoje ljubavi.
Primite mog Svetog Duha i zivite puninu zivota koji sam vam obecao da cete ga imati u izobilju. Aleluja!

Poruka za veliki susret - 06. 05. 2004. godine.

Isus govori:
Proslavili ste moje uskrsnuce i jos ga slavite. Tko od vas uistinu vjeruje u snagu kojom sam uskrisio Lazara, zatim sina udovice iz Naima i sebe samoga? Tko od vas ima Petrovu vjeru kojom je uskrisio Tabitu Kosutu?
Tko od vas vjeruje da ce dobiti proslavljeno tijelo o uskrsnucu mrtvih?
A ja vas uskrisujem svaki dan, ja vas lijecim od navala i uboda smrti svaki dan. Zar ne vidite kako duh smrti obilazi oko vas trazeci koga da prozdre? Oprite mu se cvrsti u vjeri u moju snagu kojom obnavljam vasu dusu, duh i tijelo. Uskrsnuce tijela mojega kao uskrsnuce prirode u proljece svjedoci da postoji zivot koji je jaci od smrti. U taj zivot vas vodim svojom sigurnom pastirskom rukom i po rukama mojih slugu, vasih pastira.

Poruka iz Medjugorja!

“Draga djeco!

Otvorite svoje srce Božjem milosrđu u ovom
korizmenom vremenu. Nebeski Otac želi izbaviti
od ropstva grijeha svakoga od vas. Zato, dječice,
iskoristite ovo vrijeme i preko susreta s Bogom u
ispovijedi ostavite grijeh i odlučite se za svetost.
Učinite to iz ljubavi prema Isusu koji vas je svojom
krvlju sve otkupio da biste vi bili sretni i u miru. Ne
zaboravite, dječice, vaša sloboda je vaša slabost,
zato s ozbiljnošću slijedite moje poruke.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

(25. veljače 2007.)

Metanoja

U Novom zavjetu grčka riječ koja najviše odgovara hrvatskom pojmu obraćenja je »metanoja«. Ona je bogata sadržajem i znači u prvom redu duboku promjenu u čovjeku, promjenu mentaliteta, životnih stavova. Kad se to hrvatski kaže s riječju »obraćenje«, onda to znači da vjernik treba pred sobom i zajednicom priznati da ne ide uvijek u pravom smjeru u odnosu na Božji zakon i da mu se valja okrenuti, tj. obratiti. To je uvijek onaj trenutak kad čovjek shvati svu težinu i ludost grijeha, kad osjeti kako je grijehom ranio onoga koji ga najviše ljubi, kad osjeti da to više ne želi i da neće učiniti. Takav trenutak uz žaljenje zbog grijeha povezan je i s odlukom promijeniti svoje ponašanje i svoj život i opredijeliti se za Boga. Svaka ispovijed bi zapravo trebala u vjerniku probuditi upravo takve osjećaje i odluke. Možda se nažalost danas često događa da se vjernici ispovijedaju, ali se ne obraćaju i onda sam sakrament ne ispunjava čovjeka onim mirom i radošću kojim zrače evanđeoski susreti u kojima je Krist raskajanim grešnicima opraštao i vraćao nadu.

Obraćenje kao doživljaj susreta

Kod obraćenja vjernik pomišlja na trenutke koji su ljudima značili život. Najklasičnije obraćenje je sigurno ono kod svetoga Pavla. Crkva slavi u svom kalendaru čak i blagdan tog događaja, i to svake godine 25. siječnja. To je događaj, to je susret. Sveti Pavao to neće nikada zaboraviti i u svojem životu očito je to često spominjao, kako daju naslutiti Djela apostolska a i neke njegove poslanice. Gotovo detaljno opisuje sveti Luka u Djelima apostolskim taj trenutak. Sveti Pavao, tada još samo Savao, ide u Damask s nakanom uhititi kršćane, kako je to činio već u Jeruzalemu i okolici. Kršćani su ga kao takvog poznavali i bojali su ga se. Međutim, Isus je imao druge nakane s njime. Na prilazu gradu dogodio se susret u znaku svjetlosti i glasa odnosno razgovora. Pavlu je bilo sasvim jasno da je to Isus. Njegov se život u tom času potpuno promijenio, on se obratio. Postaje pristalica Isusov, njegov učenik, njegov apostol. Doživljaj susreta bio je potresan.

Slično su krenuli za Isusom svi njegovi apostoli. Za sve je bio sudbonosan trenutak prvog susreta s Isusom i njegova poziva da ostave sve i da krenu za njim. Čudesno je kako su se usudili. Očito ih je fascinirala Isusova osoba.

Kod mnogih svetaca zapisani su slični trenuci njihova radikalnog prianjanja uz Isusa, uz evanđelje. Kao da se otvore oči za ono najvažnije, za život u punini koji je nužno povezan s osobom Isusa Krista. Vjerojatno mnogim vjernicima danas, koji su kršteni kao mala djeca, nedostaje u njihovoj odraslosti taj sudbonosni susret koji kršćanstvo od tradicije i navike čini doživljajem, susretom i iskustvom.

Obraćenje kao proces

Kršćani su ipak ljudi koji se trebaju neprestano obraćati i obnavljati u svom hodu za Isusom. Tako obraćenje postaje svakodnevni proces, budući da je čovjek dionik slabe ljudske naravi koju neprestano treba krotiti i ispravljati. I sveti Pavao je pored dubokog trenutka koji mu je život značio kad je susreo Isusa ipak morao tri godine u pustinju, u samoću, da ispravno pokrene u sebi život po evanđelju, a i sam se često u tijeku svog života i apostolskih putovanja jadao na činjenicu da vidi ono što je dobro i što bi želio a čini ono što ne bi htio. Sveti Petar posebno, a i drugi apostoli, često je uz Isusa morao ispravljati neke svoje krive namisli, navike i želje. Dugo traje taj proces, zapravo cijeli život. Odatle u Novom zavjetu riječ »metanoja« zapravo znači sve ono što se hrvatski može prereći s dvije riječi: obraćenje, ali i pokora. Pokora je proces, vježbanje, askeza. Za ispravni kršćanski život, osim susreta sa živim Gospodinom i iskustva radosne vjere, treba i disciplinirani hod za Isusom, hod u redovitom životu kako to traže Božje zapovijedi i pravila duhovnog i vjerskog života. Tu je čovjek neprestano na ispitu svoje vjernosti.

Krštenje i ispovijed

Moglo bi se, kad bi kršćani istinski ulaz u Crkvu doživjeli kao susret s Isusom, sakramente kršćanske inicijacije (krst, potvrda i euharistija) prepoznati upravo po tom iskustvu bez kojeg nema živog i uvjerenog kršćanstva. Tako opredijeljeni za Isusa, kao što to krštenici i izražavaju po svojim krsnim obećanjima, definitivno su vezani uz njega i stali na pravu stranu života. Međutim, ipak se događa da kršćani opet prihvate grijeh kojeg su se odrekli, da se prepuste grešnim slabostima i đavolskim zavođenjima. Upravo radi te činjenice Crkva je prepoznala u Novom zavjetu dragocjenu priliku da kršćani, nakon prvog i najdubljeg iskustva oproštenja grijeha u sakramentu krsta, imaju Kristov uskrsnuli dar da dobiju i daljnje oproštenje grijeha u novom sakramentu kojim se želi vratiti sjaj krsne milosti. To je onda taj sakrament ispovijedi.

Kad bi kršćani bili do kraja vjerni krsnoj milosti, ne bi trebalo ni sakramenta drugog oproštenja grijeha, ispovijedi. Međutim, sada je taj sakrament darovan jer je potreban. Ipak svaka ispovijed nosi u sebi dubinu obraćenja i odluku nikad više. Svaka ispovijed vjernika vraća u neizrecivo iskustvo da smo djeca Božja i da na nebu imamo neizrecivo dobrog Oca.

Glas Koncila, broj 9 (1706), 4.3.2007.

...o tebi Isuse ...

Slušao sam puno o tebi Isuse, još od malena
Ali išao sam svojim putem, slušajući svoje srce
I moje me srce nebrojeno puta prevarilo

Volio bi Isuse da danas uđeš u moje srce
Da ga učiniš živim za ljubav
Volio bi da gledam u tvoje usne
Koje izgovaraju neobično i lijepo moje ime
Volio bi da me naučiš ljubiti
Tako da ozdravi duša moja
Volio bi Isuse da budeš moja ruža
A ja ću biti tvoja tratinčica
Volio bi Isuse da moje srce nazoveš vila ljubavi
I da u mom srce rado stanuješ
Volio bi Isuse kad se ujutro probudim
Da si sa mnom, i u autu, i na poslu
I kad prelazim cestu, i kad učim, i kad spavam

E, da sam pazio na putove tvoje
I da sam mislio na njih dan i noć
Sreća bi moja bila kao široka rijeka
I sreća moja nikad nebi venula
Bio bi kao stablo zasađeno pored voda tekućica

Kako sam bio tvrdoglav i svoj
A sada sam žalostan i nema kraja mojim suzama
Volio bi da me držiš za ruku Isuse
Da se ne osjećam usamljeno i depresivno

Ali hvala ti što mi daješ
Prihvatiti tvoju ljubav
Volio bi da me zagrliš
I na uho mi šapneš –volim te.



RIJECI S KRIZA

Dok je visio na krizu, Isus je izgovorio glasovitih sedam rijeci.
Odmah na pocetku rekao je Isus:
Oce oprosti im, jer ne znaju sto cine.

Njegovi neprijatelji nisu upoznali onoga tko je zivot. Ucinili su mu nepravdu. Ipak, on moli za njih. Sto su mogli misliti oni koji su culi tu njegovu molitvu? Mnogi su se sigurno smijali. Isus ne samo da je govorio o potrebi oprastanja neprijateljima vec je taj svog govor pretvorio u djelo.

Drugu rijec s kriza uputio je Isus razbojniku koji visi pored njega. Njemu je rekao: Jos danas ces biti sa mnom u raju.

Toga je razbojnika u zadnji cas spasilo Isusovo milosrdje. T

reca rijec s kriza upucena je njegovoj majci:
Zeno, evo ti Sina.

Ona se s Ivanom apostolom nalazi pod krizem. Isus gleda svoju majku. Nista joj nije uskratio. On je radost njezina zivota ali i njezina briga i patnja. Marija ne stoji pod krizem samo kao majka koja sa zaloscu gleda kako ubijaju njezina sina. Ona tu stoji i u nase ime, kao majka svih zivih. Ona zrtvuje Sina za nas. Ona je nasa suotkupiteljica. Ona je Crkva pod krizem. Isus slabim glasom kaze svom uceniku Ivanu:
"Sine, evo ti majke.

"Blazena Djevica Marija, kojoj na poseban nacin iskazujemo cast i stovanje u mjesecima svibnju i listopadu, majka je naseg Spasitelja, ali i nasa, majka svih ljudi. Isus nam je svima Mariju svoju majku dao za majku. Ona je majka svih krscana.Posto se pobrinuo za majku sada ce Isus izgovoriti rijeci o kojima se najvise raspravljalo, koje su mnoge zbunile a glase:

"Boze moj, Boze moj zasto si me ostavio?"

Da bi izrazio kako se osjeca Isus pocinje moliti 22 psalam koji pocinje rijecima: Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio"? To je prastara tuzaljka koju je Duh sveti stavio u usta nekog pjesnika. Tako i Isus u svojoj najvecoj patnji moli ono sto su vec tisuce ljudi molili prije njega. U psalmu se vidi da se covjek tuzi na usamljenost koja je nastala kao da je Bog isceznuo iz njegova zivota. U psalmu se kaze i ovo:

"Moj Boze, zovem te po danu ali ne odgovaras, zovem te nocu ali nemam mira. A ipak su se u tebe uzdali ocevi nasi i ti si im pomogao.

"Slijedeca Kristova rijec s kriza bila je: "zedan sam."Ovdje se sigurno radi o fizickoj zelji koja nam je razumljiva.

On je izranjen i izlozen zarkom istocnom suncu. Vec satima nije okusio ni kapi nekog pica, a sve sto se dogadjalo uzimalo mu je tekucinu iz tijela. On je u groznici, usta su mu ispucala, grlo mu je suho. Jedan je vojnik imao srca. Kad je cuo kako Isus kaze: zedan sam, uzeo je spuzvu, namocio u ocat i pruzio na trski do Isusovih usta. Bilo je to vinsko sirce, uobicajeno vojnicko pice. Katarina Emerich prica nesto zanimljivo.
Prvo da je Ivan kad je Isus rekao: zedan sam ponudio vojnicima novaca da Isusu dadnu jedan gutljaj vode. Ali oni su to odbili.Teolozi i duhovni pisci kazu da to nije bila samo fizicka zedj. Oni tim Isusovim rijecima daju i duhovno znacenje, a to je ovo: Isus je tim rijecima rekao da je zedan nase ljudske ljubavi i nasega spasenja. Onaj koji sve napaja je zedan. Za svetog Franju se kaze da je obicavao ovako moliti:

"Gospodine, daj da zivim iz ljubavi prema tebi, koji si umro za mene." Jednom kad je plakao upitali su ga Franjo zasto places, a on kaze: "Moja raspeta ljubav nije ljubljena.

"Predzadnja Isusova rijec na krizu bila je: "Svrseno je."

Sto je svrseno? Svrsen je njegov zemaljski zivot koji je poceo u stali, u siromasnom ozracju. Ali, bilo je svrseno i s njegovim radom, sa zadatkom koga mu je dao Otac. Bio je ucitelj. Objavio je Oca. Govorio je jasno, najvise u prispodobama, najvise i skoro iskljucivo o kraljevstvu Bozjem.Bio je i milosrdni Samarijanac. Za njega ce njegov ucenik Petar kazati da je prosao svijetom cineci samo dobro. Propovijedao je ljubav rijecima i djelima. Bio je ljubitelj ljudi, lijecio bolesne, oslobadjao ih od zlih duhova. Isusove rijeci "svrseno je" znace: Oce, dosao sam na svijet da ispunim volju tvoju. Sada je sve svrseno.
Zavrsena je velika tajna ljubavi u kojoj je Bog svoga vlastitog Sina predao u smrt, da bi ljudima poklonio zivot. Isus je svoje zavrsio. Sada je red na nama Zadnje Isusove rijeci na krizu bile su: "Oce, u ruke tvoje predajem duh svoj." Isus sve daje onome tko je njemu sve dao. Bez ikakva pridrzaja stavlja sve u Oceve ruke. Dugo vremena morao je nositi teret svoga kriza, ali sada je dosao tome kraj. Sad su njegovu dusu prihvatile ruke nebeskog Oca, kao sto se nase ruke njezno i s ljubavlju priviju oko male ptice. Kad je izgovorio svoje posljednje rijeci Isus je nageo glavu i ispustio dusu.

Tako je umro spasitelj svijeta. Umro je za nas. Sto znace te dvije rijeci: Umro je za nas? Mi smo zasluzili kaznu, mi smo trebali biti razapeti, a on se ponudio da to ucini za nas. Da se to nije dogodilo raj se ne bi otvorio. Svojom smrcu nam je prokrcio put u nebo.Kad je Isus umro kao da se priroda pobunila protiv tog strasnog zlocina. Evandjelist Matej kaze da se zemlja potresla i stijene popucale. Hramski zastor raspuknuo po sredini. To znaci kraj starog Zavjeta a pocetak Novog. U Isusovoj smrti se ispunilo sve sto se navijestilo u Starom zavjetu. Isus je zrtvovan prije vise od dvadeset stoljeca.

Fra Ivo Pavic ofm

II. VATIKANSKI KONCIL
30 GODINA II. VATIKANSKOG KONCILA (49)

KARIZME DUHA NA IZGRADNJU I OBNOVU CRKVE (LG 12,1)
”Osim toga, isti Duh Sveti posvećuje o vodi Božji narod te ga ukrašava krepostima, ne samo po sakramentima i misterijima, nego 'dijeleći svakomu ponaosob kako hoće' (1 Kor 12,11) svoje darove, dijeli među sve redove vjernika i posebne milosti. Po njima ih čini sposobnima i spremnima za poduzimanje djela ili dužnosti prikladnih za obnovu i izgradnju Crkve, po onoj: 'Svakome se daje očitovanje Duha na korist' (1 Kor 12,7)” (LG 12,2).


Ovdje se radi o karizmama, tj. darovima Duha Svetoga na korist Crkvi. Različita su bila teološka gledišta pojedinih koncilskih Otaca u svezi ove teme – karizme Duha za izgradnju i obnovu Crkve. Naime, u ekleziologiji prije II. vatikanskog sabora naglašavala se ”asistencija” Duha Svetoga kod nosioca ministerijalnog svećenstva Crkve, pa se dobivao dojam kao da je prisutnost Duha Svetoga rezervirana samo ministerijalnim karizmama, a da kod vjernika laika tih karizmi nema. One su i kod laika postojale u počecima Crkve, kako nam to opisuju Djela apostolska i Pavlove poslanice, ali su kasnije polagano opadale i gotovo potpuno iščezle.

U prilog karizmi u Crkvi govorio je koncilski otac kardinal Suenens, tvrdeći da bi otajstvo Crkve bez karizmi u Crkvi bilo siromašno i neplodno. Kakva bi bila Crkva bez učitelja i proroka ne samo u vrijeme Tome Akvinskoga i Franje Asiškoga nego i u naše dane? Zato se ovaj sažeti tekst Konstitucije treba promatrati u širem kontekstu svih koncilskih dokumenata koji oživljavaju i prihvaćaju odgovornost svih pripadnika Crkve.


1. Karizme u prvoj Crkvi


Prva poslanica sv. Pavla apostola Korinćanima ističe najvažnija mjesta o karizmama prve Crkve. Pojedini pripadnici korintske crkvene zajednice, za vrijeme liturgijskih sastanaka, dobivali su neku vrstu transa, dar jezika, koji se shvaćao kao posebni izljev prisutnosti Duha Svetoga u zajednici. Nije sasvim jasno u čemu se točno sastojao taj dar. Čini se da je to bila jedna vrsta ekstaze, kada bi na liturgijskom sastanku pojedini vjernik bio obdaren hvaljenjem Boga izvikujući riječi i izreke koje nisu bile međusobno logički povezane, na nepoznatom jeziku. Sv. Pavao upozorava vjernike u Korintu da takva pojava ne smije ometati red na liturgijskim slavljima, te da izvanredni darovi potječu od Duha Svetoga, koji uvijek trebaju služiti za izgradnju zajednice. U poslanici Korinćanima (14,5–6.22–25) ističe se dar proroštva kojega su dobivali pojedini nadahnuti kršćanski propovjednici, koji su taj dar upotrebljavali da zajednici prenose volju Božju, ponekad čitali misli i tumačili ono što govore oni koji imaju ”dar jezika”. O darovima Duha Svetoga u zajednici Pavao postavlja opće načelo: ”Različiti su darovi, a isti Duh; različite službe, a isti Gospodin, različita djelovanja, a isti Bog, koji čini sve u svima” (1 Kor 12,4–6). Pavao nabraja devet vrsta darova: riječ mudrosti (12,8), riječ znanja (12,8), vjera (12,9; 13,2), dar ozdravljanja (12,9.28.30), dar čudesa (12,10.28.29), proroštvo (12,10; 13,2.8; 14,6.22), razlikovanje duhova (12,10; 14,29), dar jezika (12,10.28.30), dar tumačenja jezika (12,10; 14,26).


Vjernici koji su primili te darove–karizme, ne smiju se time hvaliti niti oholo iznad drugih uzdizati. Ti darovi su čisti Božji dar i to uvijek na izgradnju cijele Crkve. Među darove koje primamo po milosti koja nam je dana, Pavao ističe: služenje, poučavanje, bodrenje, darežljivost, predsjedanje, iskazivanje milosrđa (usp. Rim 12,6–8). Sve te darove vjernici trebaju prihvaćati bez zavisti u jedinstvu, jer ”jedan je Bog i Otac sviju i nad svima i po svima i u svima. A svakom je od nas dana milost po mjeri dara Kristova... On i dade jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova” (Ef 4,6–7.11–12).

Prva poslanica Korinćanima i Rimljanima govore o darovima–karizmama za izgradnju mjesne zajednice, dok poslanica Efežanima govori o tim darovima–karizmama isključivo za sveopću Crkvu. Ti darovi služe da bi sva Crkva urastala u Krista uskrsnulog do punine kao njegovo tijelo koje se ima razvijati. Duh sveti dijeli darove karizme kako bi vjernici mogli jedni druge pomagati i svi zajedno rasti do punine, kao jedno tijelo u Kristu koji je glava. Te darove možemo podijeliti na: učiteljske, karitativne i administrativne. Najveći i najrašireniji dar koji uključuje sve druge darove, jest LJUBAV. Među darove–karizme u prvoj Crkvi ubrajamo i poziv na celibat radi kraljevstva nebeskoga (usp. 1 Kor 7,7; Mt 19,12).


2. Karizme u današnjoj Crkvi


Duh Sveti i danas vodi Crkvu i izgrađuje ju ne samo po papi, biskupima i svećenicima, nego i po karizmama koje dijeli svim staležima u kršćanskoj zajednici. Po tim su karizmamam pojedinci ili grupe u Crkvi ”sposobni i spremni za poduzimanje djela ili dužnosti prikladnih za obnovu i daljnju izgradnju crkve”. Obnova o kojoj se ovdje govori nije samo duhovna i čisto unutrašnja. To je i obnova koja doprinosi uspješnijem izvršavanju poslanja Crkve, u strukturama zajednica gdje vanjske institucije trebaju održavati nutarnje vrednote, te da vidljive stvari služe nevidljivima.

Što se tiče redovnika i redovnica, to jest Bogu posvećenih osoba, koji dragovoljno prihvaćaju evanđeoske savjete čistoće, siromaštva i poslušnosti, Sabor smatra darovima–karizmama, koji su znak i poticaj ljubavi i poseban izvor duhovne plodnosti (usp. LG 42,3; 44,3). Za celibat svećenika u latinskoj Crkvi Sabor ističe da je ono ”dragocjeni dar Božji, koji treba ponizno isprositi” (OT 10,1). A što se tiče biskupa i njihove službe u Crkvi, Sabor ističe kako oni ”nisu od Krista ustanovljeni da sami preuzmu svu spasonosnu misiju Crkve prema svijetu, nego je njihova uzvišena služba tako paziti vjernike i tako nadzirati njihove službe i karizme da svi jednodušno sudjeluju na svoj način za opće dobro” (LG 30). Nadalje, Sabor traži od svećenika da na svojim župama kao voditelji povjerenih im vjernika, karizme laika s vjerom otkrivaju, s radošću priznaju i marljivo promiču (usp. PO 9,2). Sabor od svakog vjernika traži da u razvitku svoje dobi otkriva talente koje mu je Bog darovao i učinkovitije izvršava karizme koje mu je povjerio Duh Sveti na opće dobro Crkve (usp. AA 30,6), a ne mahati karizmama kao nekom perjanicom pred drugima i samog sebe hvaliti i isticati kako sam ja u Crkvi uzvišeniji i trebam imati posebne privilegije. To onda nisu karizme Duha Svetoga, nego lažnog duha.


3. Prosuđivanje ispravnosti i uredne primjene karizmi


Sveti Pavao u poslanici Solunjanima moli vjernike da priznaju one koji su im ”predstojnici u Gospodinu”, dajući im pri kraju poslanice upute za život u zajednici. Tu Pavao ističe potrebu međusobnog služenja i provjeravanja karizmi: ”Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite. Sve provjeravajte: dobro zadržite!” (1 Sol 5,12.15.19–21). U zajednici Crkve Solunjana pojavile su se karizme kod vjernika laika. Zato Pavao zadužuje cijelu zajednicu da te karizme ne guše, nego da ih provjeravaju, te onim karizmatičnim osobama za koje se vidi da su stvarno od Boga nadahnute, dadu priliku za odgovorno djelovanje za opće dobro zajednice. Ako je cijela zajednica ovlašćena i pozvana prosuđivati ispravnost karizmi, onda su oni koji predsjedaju toj zajednici, svećenici, još više pozvani i ovlašćeni provjeravati ispravnost tih karizmi. Prema tome, oni koji predsjedaju u Crkvi, papa, biskupi i svećenici, ovlašteni su i imaju zadaću provjeravati ispravnost karizmi u Crkvi.

Učiteljstvo Crkve je u službi–diakonia, kako bi sačuvalo jedinstvo i zajedništvo Crkve (usp. LG 24,1). Učiteljstvo nije iznad Božje riječi, ono služi Božjoj riječi (usp. DV 10,2). Učiteljstvo nije ni iznad Duha Svetoga. Duh Sveti neprestano oživljava i obnavlja Crkvu po služenju i po karizmama. U pojedinim župnim zajednicama može doći i do protivljenja karizmama, izrugivanja prema onima koji imaju te darove. Od toga ne možemo pobjeći. No, pravi karizmatici također preko tog protivljenja i izrugivanja svojom strpljivošću i podnošenjem protivnosti sazrijevaju kao istiniti karizmatici. Nisu li pravi proroci Starog zavjeta podnosili progonstvo pa i smrt? A što da kažemo o najvećem proroku Isusu iz Nazareta? On je upravo proglasio blaženima one koji zbog njega doživljavaju i izdrže progonstvo, njihovo je kraljevstvo nebesko (usp. Mt 5,11–12). Apostoli su također izdržali progonstvo ne samo od neprijatelja kršćanstva, nego i od vlastite braće. Koliki su utemeljitelji Redova pretrpjeli progonstvo, kako od vlastite subraće tako i od same hijerarhije Crkve! Neki su bili izbačeni iz Reda kojega su sami osnovali. Pravi proroci i karizmatici su oni koji znaju izdržati protivnosti u duhu zajedništva, sazrijevanjem u poteškoćama i ustrajnim slijedom onoga na što ih potiče Duh. Oni su spremni žrtvovati sve za zajedništvo Duha. Pravi karizmatici su kao proroci danas, koji ne samo da kritiziraju ono što nije dobro u Crkvi, već dozvoljavaju da i sami budu kritizirani, kako bi se provjerio pravi Božji Duh u njima. Kamo sreće da nam i danas Bog dade takvih karizmatika!

Malo da se probudimo. Cijeli članak pročitajte ovdje

Svaki vjernik unutar sebe kuša i duhovni život i život po tijelu. Kršćanin mora usmrtiti djela tijela (v. Rim 8,13) i živjeti svoj život po Duhu Svetome. 'Tijelo' znači sva zla maštanja i sjećanja, boli, rane, negativni osjećaji, razočaranja, frustracije, osjećaji krivnje, odbačenosti, zatim naslijeđene grešne navike, stečene zle navike, povođenje za krivim primjerima itd. Kad se takva djela provlače kroz naš život, ne možemo živjeti po Duhu. Tada je potrebno oslobođenje i unutarnje ozdravljenje.
Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle nasta! (2 Kor 5,17)


Što trebaš učiniti?

- Prikaži Gospodinu 'staroga' sebe sa svim svojim problemima. Provedi neko vrijeme u molitvi i dobro ćeš vidjeti sve svoje nedostatke.
- Vjeruj da je Isus sve tvoje grijehe u svom tijelu uznio na križ (v. 1 Pt 2,24).
- Pozovi Isusa u svoj život i zamoli ga da prođe i ozdravi tvoj život od začeća sve do sada.
- Dok moliš, vjeruj da te Gospodin dotiče i ozdravlja (v. 1 Iv 5,14-15) i slavi ga za prekrasno iskustvo nutarnjeg ozdravljenja.


Moli ovako:

Isuse, molim Te da uđeš u moje srce, da dotakneš sva moja životna iskustva koja trebaju ozdravljenja. Ti me poznaješ bolje od mene samoga. Izlij zato svoju ljubav u svaki djelić moga srca. Gdje god otkriješ ranjeno dijete, dotakni ga, utješi i oslobodi ga.
Pođi sa mnom kroz moj život od trenutka moga začeća. Očisti me i oslobodi od svih negativnih utjecaja koji mogu doći iz toga vremena. Blagoslovi me kao malo dijete u majčinoj utrobi odagnaj sve zapreke koje su možda postojale u vrijeme kad me majka nosila.
Usadi u mene duboku želju da budem nanovo rođen i iscijeli svaku fizičku ili emocionalnu traumu koja mi je mogla naškoditi za vrijeme rađanja. Hvala Ti Gospodine što si bio sa mnom i prihvatio me u svoje ruke u času moga rođenja, što si Ti želio moj život na ovoj zemlji i već mi onda govorio da me nikada nećeš ostaviti ni zapustiti.
Isuse, molim Te osvijetli cijelo moje djetinjstvo svojim svjetlom i dotakni sva ona sjećanja koja priječe da budem potpuno slobodan. Ako sam trebao više majčine ljubavi, pošalji svoju majku, Mariju, da nadoknadi sve što nedostaje. Zamoli je da me drži, čuva, poljubi, da mi priča priče i ispuni sve praznine koje samo majčina ljubav svojom toplinom može dati.
Gospodine, možda je dijete u meni bilo lišeno prave očinske ljubavi. Oslobodi me tako da mogu reći ABBA, Oče, svakim dijelom svoga bića. Ako mi je trebalo više očinske ljubavi, sigurnosti i spoznaje da sam voljeno i željeno dijete, molim Te čvrsto me zagrli. Dopusti mi da osjetim sigurnost u Tvojim snažnim rukama. Obnovi moje povjerenje i hrabrost da se uzmognem suočiti sa svim kušnjama ovoga svijeta, znajući da će me Očevo okrilje uvijek čuvati od pada.
Prođi kroz moj život, Gospodine, i utješi me u svakom onom trenutku kada ljudi prema meni nisu bili ljubazni. Ozdravi rane od onih susreta i osoba koje su unijele strah u moje biće, ili možda učinile da se povučem u sebe i sagradim barijere prema drugim ljudima. U trenucima kad sam se osjećao usamljen, ostavljen i odbačen od ljudi, podigni me svojom ljubavlju i daruj mi sigurnost i osjećaj vrijednosti. Ljudi su me odbacili, govoreći ružne riječi u vrijeme dok sam bio nevino dijete. Osjećao sam se tužno i napušteno. Dođi Gospodine i ozdravi me.
Prikazujem Ti svoje nagone i grešne navike, svu moju pokvarenu i zlu narav i molim Te da me očistiš i opereš, o Gospodine Isuse, predajem Ti cijeloga sebe, svoje tijelo, razum i duh, i zahvaljujem Ti što me obnavljaš. Hvala Ti, Gospodine.
Ako si u prilici, bilo bi dobro otići na duhovnu obnovu koja uključuje molitve za nutarnje ozdravljenje.

Što mislite, koliko je imala godina?

U našim kršćanskim mislima, sveti se Josip gotovo uvijek pojavljuje s Isusom i Marijom.

To je sveta obitelj.

To je bila uvijek pozornica njegove zadaće, života, djelovanja i umiranja. Čovjek potječe, živi i umire u zajednici. Kao što je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, tako je htio da i zajednički život Ijudi u obitelji bude odraz života u Presvetom Trojstvu.
Za dobro stanje i uspješan napredak jedne obitelji svakako je potreban red, rad i sloga. Ali je potreban i dobar gospodar, a uz to bogoljubnost i Ijubav. Kao vjernici u svim se tim odnosima možemo i moramo susresti sa svetim Josipom. Bog ga je postavio glavarom svete obitelji, da bude uzor bogoljubnosti i rada po volji Božjoj te da bude uzor svim Ijudima.
Stoga sveti Josip s pravom spada u svaki obiteljski dom. Zato u pravoj vjerničkoj kući uz raspelo-križ ima i počasno mjesto slika svete obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Relijefni motiv naše crkve pokazuje svetog Josipa vjernim čuvarom svete obitelji ali i kao nagradenim odličnikom uz Mariju.

Zato sam Bog reče za svetog Josipa: "Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga!"




ISUSE TI SI JAKI IZBAVITELJ ZAZIVAM TVOJE IME

TI SI POBJEDNIK ISUSE TI SI NA KRIŽU UZVIKNUO

SVRŠENO JE ZAZIVAM TVOJE IME TI SI POBJEDNIK

ISUSE TI SI BIO RASPET ČIJA KRV ČISTI OD SVIH

GRIJEHA ZAZIVAM TVOJE IME TI SI MOJ IZBAVITELJ

ISUSE TI SI SPASITELJ TI LIJEČIŠ SVE NAŠE MANE

ZAZIVAM TVOJE IME TI SI MOJ POMOČNIK ISUSE TI SI

POBJEDONOSNO USKRSNUO I ŽIVIŠ ZAZIVAM TVOJE IME

TI SI MOJ OSLOBODITELJ ISUSE TI SI SNAŽAN TEBI JE

DATA MOĆ NA NEBU I NA ZEMLJI ZAZIVAM TVOJE IME

TI SI POBJEDNIK

vas, don branko

9.

Vječni Oče,
Sveti se Ime!
Tebe poznavati jest Život vječni,
Tebe poznavati jest Istinu znati.
Oče Mudrosti,
Posveti me svojim Duhom Svetim.
Tako da moje srce izgovara izreke pune mudrosti.
Jedinstveni i Savršeni,
Izvore uzvišene Ljubavi,
Tvoje Veličanstvo,
Zanesi moje srce da Te slavi dan i noć.
Izvore smirne i aloje,
Namiriši moju grješnu dušu svojim nježnim mirisom,
Tako da kad sretnem svoga Kralja,
A Tvoga ljubljenoga Sina,
On ne okrene svojih očiju od mene.
Poznavati Tebe znači biti u Tvojoj Svjetlosti,
Svjetlosti koja će mi pokazati Put
I povući me koracima Tvoga ljubljenoga Sina.
Izvore Žive vode,
Dođi, dođi i uroni mene, svoje dijete,
U svoj Izvor koji obilato istječe iz Tvoga Svetišta.
O bože! Ljubim Te do suza!

Daj da moja grješna duša čezne za svim što je sveto.
Daj da moja duša okusi Tvoju nježnost.
Jahve, Ti si moj Bog!
Hvalim Tvoje Ime,
Jer si pogledao na moju grješnu dušu,
I ispuni je sjajem svoje slave.
Moje Ti srce pjeva.
Oče moj,
Moj se duh raduje u Tvome Duhu.
O Bože, Oče moj!
Dopusti mojoj duši da zamre u Tvojim ljubljenim rukama.
Stavi svoj pečat na moje srce,
Tako da moja ljubav prema Tebi
Bude jača i od same smrti.
Amen.



2. ožujka 1993.

5.

Oče milosrdni,
Podigni me na svoje grudi,
Dopusti mi piti s vrela Vječnoga života,
Tako da spoznam kako uživam Tvoju ljubav.
O, dođi i izbavi me,
Prije nego moj Čas dođe.
Ozdravi me,
jer sam griješio protiv Tebe. ¦
Oče,
Tvoja su usta puna milosti,
Tvoje je srce užarena peć ljubavi,
Tvoje su oči dva plamena sažižuće vatre.
Oče,
Tvoja je ljepota savršena po sebi,
Tvoje veličanstvo i sjaj
Čak i najsjajnije Tvoje anđele zabliješti.
Bogat krepostima i milostima,
Ne skrivaj svoga Svetog lica od mene.
Kad Čas dođe,
Dođi i pomaži me svojim uljem ljubavi.
Bože,
Čuj moju molitvu,
Poslušaj moj vapijući glas!
Moram ispuniti zavjete koje sam Ti dao.
Vječni Oče, premda se struja opire,
Ja se uzdam,
Ja znam,
Ja vjerujem
Da će Tvoja ruka biti tamo da me podigne
i izvuče iz struje.
O, kako čeznem da ugledam Tvoje Svetište
I vidim Tvoju slavu
U Škrinji zavjetnoj!
O, kako moja duša gine da ugleda Nebeskog Jahača,
Koji nosi Ime:
Vjernost i Istina,
Onoga što će pomesti opačine svijeta,
Onoga koji je Pravednost.
O, dođi i ogrni me svojim plaštem,
Jer je Tvoja ljubav poznata po svojoj velikodušnosti.
O, Oče!
Ne odbijaj me kako ja to zaslužujem zbog svojih grijeha,
Nego pomozi me,
Opskrbi me kruhom svagdanjim,
Očuvaj me i obrani me od zmijskih ugriza.
Učini me baštinikom svoje Kuće,
Učini me svojim djetetom Svjetlosti,
Učini me savršenim primjero9m uzvišenog mučenika,
Da Te slavim u vijeke vjekova.


Amen.



19. rujna 1991.

... i učinit ću vas ribarima ljudi

ZRELA KARIZMATSKA DUHOVNOST



PIŠE: JOSIP LONČAR



Slušajući nekoliko odličnih predavanja o toj temi odlučio sam ih obuhvatiti u jedan članak, te nadodati neka svoja razmišljanja, jer smatram da će to biti korisno mnogima koji budu htjeli čuti!



Što je duhovna zrelost?



Jedan od odgovora na to pitanje daje nam poslanica Hebrejima u petom poglavlju govoreći o tome kako bi mnogi od nas trebali biti zreli kršćani sposobni 'jesti jaku hranu', a ne čitav život jesti samo 'mlijeko'.

Tako na zrele kršćane spada jaka hrana, dok nezreli mogu jesti samo mlijeko. Na žalost, danas možete čuti vjernike koji kažu kako su bili članovi karizmatske obnove, ali su s vremenom osjetili potrebu za nečim 'dubljim', te izašli iz obnove i pronašli neke druge izvore duhovnosti.

Možda je to upravo jedan od gorućih problema karizmatske obnove. Mnogi karizmatici nisu pronašli način da dosegnu duhovnu zrelost, te isto tako nisu svojim primjerom ohrabrili druge da to učine.

Jedno je sigurno – Bog nas želi zrele! On nam želi dati sve ono što nam je potrebno za što veću duhovnu zrelost. Isto tako i Crkva nas želi kao duhovno zrelije vjernike. Valja početi s jačom hranom. Spominjajući je Pavao je prvenstveno mislio na Božju riječ, tj. onu riječ koju Crkva naučava.



Teža hrana



Ponekad je teško samom kršćaninu bez pomoći sa strane priviknuti se na težu hranu. Tu svakako treba pomoć braće i sestara koji su takvu jaku hranu naučili jesti, te imaju iskustvo koje mogu s nama podijeliti i stoga je nužno potrebno slijediti iskustva crkvenih otaca i naučitelja kako bismo u Božjoj riječi 'pronašli' ono što spada na našu jaku hranu, odnosno kako bi nas ta hrana učinila zrelim kršćanima.

Duh Sveti ne vodi nas samo na izvore Riječi, već nam želi dati i sva druga duhovna bogatstva Crkve, koja nas mogu učiniti zrelijima. Crkva je to iskustvo stekla kroz živote nebrojenih svetih vjernika, koji su svojim životima posvjedočili duhovnu zrelost.

Iz iskustva karizmatske obnove znamo da postoji nekoliko glavnih prepreka koje nam ne dopuštaju da 'dublje zaronimo u Boga'. Analizirajmo sami sebe!



Potrošački mentalitet



Događa se da dolazeći na molitvene sastanke, a isto tako i s našim osobnim molitvama, prečesto tražimo od Boga da nam dade više (više blagoslova, više darova, više snage, više mudrosti, više ljubavi...). U Božjoj je naravi, i po njegovu spasenjskom planu s nama, da nam želi dati najviše, tj. sebe. Želi nas vidjeti kao puninu Duha; dakako, onu puninu koju možemo primiti. Ali uvijek će nam postaviti i pitanje:ťŠto si učinio s onim što sam ti dosad dao?ť.

Potrošački mentalitet, u kojemu živimo, stvorio je od nas konzumne duhovnjake, koji žele prigrabiti što više i to uglavnom za same sebe. No s Božjim darovima to ne ide. Tako, na primjer, mnogi od nas imaju knjiga na policama koje nikad neće stići pročitati, mnogi bi htjeli biti prisutni na baš svakom karizmatskom seminaru, koji se u nas održava, mnogi bi htjeli da se što više obdarenih karizmatika posebno za njih pomoli, mnogi bi htjeli naučiti sve što se god dade naučiti...

No koliki od nas vape za tim da jednostavno budu s Bogom u kontemplaciji, da mu jednostavno prepuste svoje vrijeme, daruju svoju ljubav darivaujući mu same sebe? Koliki od nas aktivno svjedoče Krista drugima s onim što su dosad dobili, ne čekajući da nas Bog 'savršeno opremi' kako bismo konačno mogli započeti svoj kršćanski poziv? Počnimo davati ono što smo dosad dobili, pa će nam Bog i te kako davati više!



Ovisnost o osjetilnom doživljaju Boga



Zahvaljujmo Bogu što nam daje da možemo iskusiti njegovu prisutnost na najrazličitije načine kao duhovno iskustvo susreta s njim. Hvala mu što nam daje mogućnost da ga osjetimo fizički kroz tjelesne podražaje, te emotivno kroz iscjeljenje duše. No naš Bog nije samo Bog iskustva, već je on Bog cijelog života, tj. života u punini.

Treba da naučimo kako je Bog prisutan i onda kad nemamo iskustvo njegove prisutnosti, kad (duhovno) ni na koji način ne osjećamo njegovu blizinu. Naša vjera ne treba ovisiti o tome osjećamo li Božju blizinu, već o našem znanju da nam je Bog uvijek blizu kao milosrdni Otac, koji nas je iz ljubavi stvorio i koji se brine za nas u svakom trenutku našeg života.

Osobno sam iskusio kako je Bog u više navrata snažno odgovorio na moje molitve. premda sam se, dok sam molio, osjećao kao da me ne čuje i kao da je daleko od mene.

U sakramentu krštenja doživljavamo neusporedivo najveće djelovanje Božje ljubavi iako u većini slučajeva ne osjećamo ništa – no ipak nitko ne sumnja u to što po krštenju primamo. Lijepo je moliti kad osjećaš toplinu njegove ljubavi u svom srcu, no zreli kršćani znaju da je isto tako lijepo moliti i kad ne osjećaš ništa. Mnogi, nažalost, ne mogu zaroniti dublje bez osjetilnog iskustva jer misle da ni Boga nema, ako nema znakova i ako ništa ne osjećaju. Hodimo u području vjere, a ne gledanja!



Negativna tradicija



Sljedeće godine proslavit ćemo četrdeset godina postojanja katoličke karizmatske obnove. Čini mi se da je četrdeset godina dovoljno za nekakvu tradiciju. Pogledamo li na vlastito iskustvo, te iskustvo starijih karizmatika, skloni smo pomisliti kako uvijek 'znamo' što treba činiti i kako 'organizirati' Duha Svetoga. Gotovo uvijek koristimo se istim načinima i istim shemama.

No znak duhovne zrelosti jest otvorenost Duhu Svetome kao Bogu koji čini nepredvidljive stvari. Duh je Sveti poznat po tome što uvijek iznova iznenađuje svojim djelovanjem. Znamo da je Duh Sveti onaj koji mijenja čovjeka i koji ga čini sebi sličnijim i to ne samo po karakteru već i po djelovanju. No veliko je pitanje djelujemo li po Duhu Božjem, ili po nekom svom izmišljenom idolu što ga nazivamo imenom Božjim.

Naime i nažalost u karizmatskom pokretu možemo pronaći ljude koji su godinama u istim službama, na istim pozicijama, te sve oko sebe pokušavaju ukalupiti u iskustvo neke svoje tradicije, tzv. provjerene metode, sve to usprkos tome što je dobro poznato da se čovjek drukčije ponaša, i na drukčiji način živi, kao dijete, momak, otac ili djed. Tu bi spoznaju trebalo ozbiljnije uvažavati i u duhovnom smislu.

Mnogi voditelji grupa i zajednica nikako ne mogu shvatiti da su postali 'djedovi' te da brigu o djeci (grupi ili zajednici) valja prepustiti 'očevima'. Kad bismo samo znali koliko nas Bog treba kao duhovne 'djedove'! Isto tako mnogi, koji bi po godinama trebali postati očevima, žele ostati malom djecom bez ikakvih obveza i odgovornosti. U brojnim zajednicama dolazi do rascjepa između mladih i starijih članova upravo zbog nedovoljne duhovne zrelosti.



Duhovni zamor



Možda su neki od nas 'predugo' u obnovi. Previše molitvenih grupa, previše seminara, previše služenja (?). Predsjednik papinskog vijeća za laike biskup Rylko, govoreći ove godine voditeljima karizmatske obnove iz cijeloga svijeta o duhovnoj zrelosti, jasno je naglasio kako biti duhovno zreo ne znači imati višegodišnje iskustvo, već znači uvijek u duhu ostati mladim. Nikad ne smijemo izgubiti duhovnu mladost koja sa sobom nosi sposobnost oduševljavanja za Božja djela i za misijsku ulogu Crkve!

Duhovni se zamor često javlja kod ljudi kojima temelj i prvi cilj života nije sam Bog, nego čovjek. Mnogi pogrešno shvaćaju Božju zapovijed ljubavi misleći kako bližnjega treba ljubiti svim srcem, svim umom, svom snagom i svom dušom, kako bi zadovoljili Boga. No takva je vrsta ljubavi predviđena isključivo za Boga, dok ljubav prema bližnjemu izrasta iz ljubavi prema Bogu, a njega i samo njega treba ljubiti svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom svojim.

Ukoliko se želimo dopasti Bogu radeći ili vršeći nešto za njega ili bližnjega brzo ćemo se umoriti, jer naša snaga neće biti Božja ljubav. Svidimo se Bogu tako da čeznemo za njim i njegovom ljubavlju i pustimo njemu da ljubi bližnje kroz nas onako i onoliko koliko to on želi. Ako nam je glavni cilj sam Bog, nikad se nećemo umoriti idući prema njemu.

Duhovno zreli članovi Obnove dublje ukorijenjuje Obnovu u samu Crkvu, a, s druge strane, sama Crkva po takvim zrelim članovima može uživati plodove koje Obnova sa sobom donosi!

Koji su znakovi duhovne zrelosti? Navest ću neke od najkarakterističnijih za Karizmatsku obnovu.



Osobna odgovornost



Većina ljudi odgovornost za nešto što nije kako treba, pokušava prebaciti bilo na Boga, bilo na đavla i eventualno na nekoga od bližnjih ili daljnjih osoba. Kad se nešto loše dogodi u župi, grupi ili zajednici skloni smo pronaći krivca, a da ni ne pomišljamo na sebe. Kad se osjećamo nesretnima ili razočaranima, gdje tražimo krivca za takvo stanje?

Duhovno zrela osoba zna da i sama nosi - ponekad i najveći - dio odgovornosti. Duhovno zrela osoba neprestano uči ne samo na tuđim već i na vlastitim pogreškama.

Istodobno, duhovna zrelost niti isključuje mogućnost pogrešnog djelovanja, niti nas lišava straha od pogrešaka. Dokle god učimo, griješit ćemo. Preuzimajući odgovornost za svoje (pa i tuđe) pogreške, duhovna osoba postaje svjesnom ne samo pogrešaka nego i mogućnosti učenja na njima.



Služenje



Mnogi dolaze na karizmatske susrete ili se priključuju karizmatskim grupama kako bi bili služeni, tj. kako bi imali korist od toga. Česta je karizmatska uzrečica: ŤIdem tamo gdje se mogu nahraniti!ť!!! Vrlo sam rijetko čuo da netko kaže: ŤIdem tamo gdje mogu na efektivan način služiti!ť

Sam je Isus rekao da je došao služiti, a ne da bude služen. Možda bismo se trebali hraniti služenjem? Mnogi se od nas izgovaraju kako nemaju dovoljno darova ili sposobnosti da bi mogli služiti.

Istina je da nemamo dovoljno ljubavi!

Ako smo svjesni goleme potrebe svijeta za Bogom - jer toliki ljudi žive bez njegova milosrđa - možemo li reći da nismo sposobni pomoći, ako nikako drukčije, a ono na ponekad najbolji mogući način: zastupničkom molitvom! Kolike su zajednice i grupe okrenute prema sebi bez svijesti o nužnosti služenja drugima? Zrelost pretpostavlja ljubav, a ljubav služenje!



Postojanost i izdržljivost



Pogledamo li život apostola Pavla, vidjet ćemo čovjeka koji je osim svijetlih trenutaka imao i mnogo vrlo teških i dugotrajnih životnih neprilika. Je li ikad odustao zbog toga? Je li njegova ljubav prema Bogu u nevoljama bila manja od one kad je bio u sretnijim trenutcima života?

Ako netko ima bolesno dijete, te duže vrijeme treba da se posebno brine za nj, može li odustati zbog umora ili neuspješna liječenja? Ako smo krenuli na put i uhvatili plug, možemo li se okrenuti natrag?

Na žalost neki su napustili Pokret i služenje jer nisu bili postojani u vjeri i nadi. Brojni sveci svjedoče kako su veći dio života proveli u za njih potpuno 'beskorisnim' godinama ne služeći nikome, iako su bili željni da ih Bog upotrijebi. Tek su pred kraj života shvatili kako ih je na taj način Bog pripremao da budu ono što su pred kraj života postali.

Koliko puta odustajemo jer za svoje napore ne dobivamo adekvatna priznanja, pohvale ili pozicije koje smo priželjkivali? Koliki od nas misle kako zaslužujemo više, a ne znamo da bi se Bog silno radovao kad bismo bili zadovoljni samo time što imamo njega za nagradu?

Ukoliko nam je Bog i temelj i cilj, nikad nećemo posustati, a ni odustati. Ako pak Bog preko nekoga doista djeluje, treba biti svjestan da će sav svijet biti protiv takvoga – a to donosi patnju. Isus je jasno rekao da će nas mrziti svijet, a ponekad i vlastita obitelj, budemo li njega voljeli i njemu svim srcem i svom dušom služili! Nerazumijevanje svijeta ili nepriznavanje okoline nikad nisu razlog za odustajanje.



Prošireni vidici



Duhovna zrelost omogućuje nam da gledamo šire. Počinjemo sagledavati ljude oko sebe i njihove potrebe, uviđamo da smo dio župe, biskupije, države, kontinenta, svijeta. Postajemo 'potrebni' svijetu.

Ne gledamo samo vlastite brige i probleme, već se solidariziramo s ostalim ljudima i njihovim problemima. Sve više postajemo svjesni kako je ponekad bolje svoje patnje staviti na oltar Božje ljubavi prikazujući ih za spasenje drugih, nego samo uporno tražiti oslobođenje i ozdravljenje.

Velika je radost kad od Boga primimo oslobođenje ili ozdravljenje, no neizmjerno je veća radost kad primimo dar prikazivanja trpljenja. Pavao veli: "Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu" (Kol 1,24). Po našoj maloj patnji iz iskrene ljubavi Bog može na svijet izliti silna djela milosrđa. Za malu cijenu možemo kupiti silna dobra!

Kad su nam vidici dovoljno široki, tada možemo vidjeti da smo svi u biti različiti. Bog nas je različite stvorio, na različite načine shvaćamo i djelujemo. Treba prihvatiti različite vrste i načine duhovnosti unutar Crkve kao jednako dobre, te shvatiti da je dar Božji sve što jesmo i sve što imamo. Zašto bismo nekome biti zavidni, ili nekoga zbog toga podcjenjivali?



Ovo je tek početak



Ovo je tek početak ozbiljnog razmišljanja. Samo onaj, koji uranja u Božju ljubav i Boga postavlja za temelj i cilj svoga života, može doživjeti duhovnu zrelost. Zrelost je više rezultat vlastitog proživljavanja u zajedništvu s trojedinim Bogom nego rezultat bilo kakvog učenja. Zrelost se ne može naučiti već samo steći iako nam učenje o zrelosti pomaže da je lakše pronađemo.

Duhovno odrastanje slično je tjelesnom odrastanju. Tokom života prolazimo različite faze: od beba preko roditelja do djedova i baka. Svaka faza sa sobom nosi svoje izazove i odgovornosti. Ako na duhovnom putu ne zastanemo, zadovoljni onim što imamo, imamo velike šanse dosegnuti puninu, koju je Bog predvidio svojim Savezom s čovjekom po Isusu Kristu. Ako stanemo, već smo izgubili. Ljudski je život put kojim se valja neprestano kretati sve do konačnog cilja, u koji se ulazi nakon dovršetka ovozemaljskog života.

2.

Gospodine, Bože moj,
Uzdigni moju dušu iz ove tame
u svoju Svjetlost!
Primi moju dušu u svoje
Presveto Srce!
Hrani moju dušu svojom Riječju!
Blagoslovi moju dušu svojim
Svetim Imenom!
Pripravi mi dušu da čuje Tvoje riječi!
Dahni svojim svetim miomirisom na moju dušu i oživi je!
Obgrli moju dušu da obraduje Tvoju dušu.
Oče, uresi mene, svoje dijete!
Poškropi me svojom čistom smirnom!
Uveo si me u svoju Nebesku Dvoranu,
Gdje svi izabranici sjede.
Pokazao si mi svoje anđele,
Ah, što više moja duša traži?
Tvoj mi je Duh dao život,
I ti, koji si Kruh živi,
obnovio si moj život.
Dao si mi svoju krv piti,
Da bih s Tobom mogla
Tvoje Kraljevstvo u vječnosti dijeliti,
I živjeti u vijeke vjekova.
Slava Bogu Svevišnjemu!
Slava Svetom nad svetima!
Hvaljen budi, Gospodine!
Blagoslovljen naš Gospodin,
Jer njegovo milosrđe i ljubav teku s koljena na koljeno,
I uvijek će tako biti.

Amen.

29. siječnja 1990.

DRUGI DIO VJEKINA SVJEDOCANSTVA,


Pa krenimo dalje. Malo je kasno navečer, sutra se radi, a evo, pokušat ću što prije napisati treći dio svog svjedočanstva. 11. je veljače 2007. g. Pitam se što da napišem. Čas znam pa ne znam, hoću li vam napisati uopće nešto pametno. Ne znam. Prošlo je dosta dugo vremena od prvog dijela, u kojem si sam čitatelju mogao vidjeti što me ponukalo da ga napišem.

Da, dragi čitatelju, nakon drugog dijela svjedočanstva pokrenuta je udruga pod nazivom Humanitarna udruga Tebe tražim. Angažirao sam se oko mjesec dana radeći oko svega kako bi se ona osnovala 27.10.2006. Počeo sam voditi papire udruge, pisati dopise, vršiti plaćanja i sve što je potrebno. Udruga danas broji 30 članova.

Udruga je zablistala, bili smo uzvanici i glavni gosti H-epicentra kojeg je organizirao Hrvatski katolički radio, u više navrata sam pisao u medijima, lokalnim novinama, večernjem listu i bio pozvan u neke emisije. Kaže urednik Hrvatskog katoličkog radija da je na stranici Tebe tražim prvi put čuo govor u jezicima.

Malo sam se preopteretio. Promijenio sam radno mjesto na poslu, kompijuter više ne vidim, radno vrijeme na Portalu Tebe tražim od sada mi je poslije 3 sata. Kad dođem kući, prvo sjednem za računalo, pregledam mailove, i postove koje stignem pročitati. Malo rad na stranici, udruge. Dobro, fitness sam pomalo zanemario, ali natjerat ću se uskoro. No, na ovaj dio ću se vratiti na kraju, krenimo dalje.

U 12. mjesecu 2006. godine, naša udruga je odlučila, tj. mi smo odlučili organizirati prvu humanitarnu akciju i to za obitelj Radovac kraj Šibovca, koja živi u dosta teškim uvjetima. Obišla su ih dva člana udruge i odnijeli im čokolade. Poslije toga napisao sam na stranici Tebe tražim par crtica o njihovoj situaciji i krenula je prva humanitarna akcija. U manje od mjesec dana skupili smo 10 000 kn i odnijeli smo novac obitelji 30.12. 2006. Bili su presretni. Stvarno im je taj novac bio prijeko potreban.

Kad smo se nas četvorica vraćali nazad iz tog malog sela Šibovac, a ja sam vozio, pred Požegom smo imali tešku prometnu nezgodu. Sletjeli smo s autom i lupili bočno od betonski most, a naš se auto prebacio na krov i doslovce se zgužvao kao prazna kutija cigareta. Doduše, u njoj smo bili nas četvorica. Sve je to promatrao jedan mještanin, taj naš let, i rekao na to sve da nema šanse da je itko ostao živ, tj. svi su mrtvi. Pa i ja sam to mislio, ali u tome svemu, teško je ostati živ pored mrtvih. Bili smo zgnječeni 15 minuta u nepomičnom položaju, kad sam se probudio čuo sam galamu, jauk, jedan glas se nije čuo. Počelo je curiti gorivo po nama, i čujem uzvik ''zapalit ćemo se''. E to, vidjeh smrt pred očima, pokajah se. Sretan sam što nisam bio u smrtno grijehu. Misli da nije teško umrijeti. Odjednom zujanje, krv, mir, blještavilo, šok. Stali su ljudi s jednim autom, jedan se odmaknuo i viknuo: ''ne prilazite autu, zapalit će se'', a ja sam samo rekao: ''ljudi spašavajte nas''. Izvukao sam se sam iz auta, ni dan danas ne znam kako, nekako kroz prozor, čudnovato. A oni nisu. Njih trojica. Vidio sam da sam živ, auto se ljuljao i trebao pasti u provaliju. Počeli smo letjeti i spašavati ih. Sjeklo me cijelo tijelo, ali sam bio u šoku. Došla je policija vatrogasci. Moj bratić me pokupio u auto i odvezao na hitnu. Mislio sam da je tata mrtav i skroz sam ga ispitivao, kako je, je li živ, neka mi kaže istinu, i nisam mu vjerovao što govori. Rekao je da ga izvlače vatrogasci iz auta, a da su se ova dvojica izvukli. Reče mi da sam ja najgore nastradao. Onesvjestio sam se tri puta, a on je stajao s autom, galamio i šamarao me. Bolnica, hitna, galama uzvici, a u meni strah, strah da netko nije mrtav. Nemam pojma kako je tko. Ja sam dobro, tj. živ sam, a kako su oni? Neznam. Dovezli su mi tatu u bolnicu, on se brinuo najviše za mene, i mislio da meni nije dobro. Bio sam sretan što su svi živi. O kakve li sreće.
Prva riječ koju je bratić rekao mojoj mami je: ''idite uplatite misu zahvalnicu za njih''. A policajci koji su bili na uviđaju su rekli da tokom svog radnog vijeka nisu vidjeli da je netko izašao živ iz takvog auta. Svi su počeli govoriti da nas je Bog spasio. Svi su počeli zahvaljivati Bogu. Nisam se tri dana pomakao iz kreveta, razbio sam malo glavu, ali nisam ništa slomio. Tata je polomio ključnu kost i razbio glavu. Ostala dvojica su bili dosta dobro. No, mi smo svi dobro, svi se čude, nitko ne može vjerovati čudu koje se dogodilo. Ostali smo živi. Zapravo dobili šansu za novi život. Hoćemo li ju iskoristiti??

Slika nezgode može se vidjeti na linku

Malo sam se preopteretio sa svojim radom, s razmišljanjima, s mozganjem. Mnoge stvari sam prepustio sebi, zakomplicirao mnoge stvari. Počeo sam neke stvari raditi sam, na svoju ruku. Uvijek znam da treba ovako ili onako. Upustio sam se u duhovnost, pa se dignem i padnem.

Evo dragi prijatelju, imam osjećaj da Bog želi da se opet vratim na početak. On da raste, a ja da se smanjujem. Jer ja ne mogu ništa. Moram se zagledati u svoju bijedu i nemoć. Nitko se ne može sam spasiti. Jedino nas može spasiti Bog i na svoj način. Moram se opustiti, prepustiti i ništa ne raditi sam. Bog ne želi da mi nužno znamo da on sad djeluje. On želi da se opustimo i prepustimo, on će djelovati, mi ćemo samo biti iznenađeni. Iz dana u dan. Vidjet ćemo silna čuda.

Ja neznam ništa, ni ti neznaš ništa. Ja na mogu ništa, ni ti ne možeš ništa. Ja nemam nikakvu tahtiku, ni ti nemaš nikakvu tahtiku. Prepustimo stvari u Božje ruke i vidjet ćemo ono što oko nije vidjelo i uho nije čulo. Uvijek ostanimo blizu i u Božjoj ljubavi.

Kako kaže jedna draga osoba - Tebe tražim ide dalje.

4.

Oče,
Blagoslovljeno Ime Tvoje,
Jer je Tvoj ljubljeni Sin, Isus Krist, došao na svijet.
Ne da osudi, nego da spasi svijet!
Smiluj nam se!
Pogledaj na svete rane svojega Slina,
Sada širom otvorene,
I sjeti se cijene koju je on platio za nas.
Da nas sve otkupi!
Sjeti se njegovih svetih rana,
I onih dvaju Srdaca koja si TI osobno sjedinio u ljubavi,
I koja su zajedno trpjela,
Srca Bezgrješno začete i Tvojega ljubljenoga Slina.
O Oče,
sjeti se njegova obećanja,
I pošalji nam Odvjetnika, u punoj snazi,
Duha Istine,
Da podsjeti svijet na Istinu,
Poslušnost, poniznost, pokornost
i golemu ljubav Tvojega Sina.
Oče,
Došlo je vrijeme
kad vladavina podijeljenosti
vapije za mirom i jedinstvom.
Došlo je vrijeme kad
ranjeno Tijelo Tvojega Sina
vapije za pravednošću koju još svijet nije upoznao.
Oče premili,
Udijeli nam po Bezgrješnom Srcu Marijinu
I Presvetom Srcu Isusovu
Mir u srcima.
I neka se ispuni Sveto pismo
Ispunjavajući molitvu
Tvojega ljubljenoga Sina upućenu Tebi:
Da svi budemo jedno,
Jedno u Božanstvu Presvetoga Trojstva.
Da Ti se svi klanjamo i slavimo Te
Oko jednoga jedinoga Svetohraništa.¦


Amen.



25. ožujka 1991.

vas, Branko

ČETRNAESTA POSTAJA

Polaganje u grob

Svršeno je.
Ovo vrijeme kad se sve čini izgubljenim jest
vrijeme vjere i samo vjere.
Vjera je Božja blaga zaručnica.
On je promatra sa nježnošću, kao suprugu iz
Pjesme nad pjesmama
I kao jedini dokaz ljubavi koji Mu
možemo pružiti.
Nju je on došao tražiti na zemlji
I za nju je jednog dana, razmišljajući
nad Jeruzalemom, zastrepio da je ne nadje kada
se bude vratio.
Ona ga čeka s nepromijenjenom strpljivosti,
Bdije usred uspavanih vojnika
Pred grobom u koji je položeno tvoje tijelo,
Gospodine.
Ništa je ne smućuje i ništa je ne straši,
Pretvorila je u saveznike sve što izaziva
tjeskobu ili očaj nevjernih
ljudi, trpljenje, koje je čini
Tebi sličnom, vrijeme, to putovanje
vječnosti kroz jedan svemir koji nije
njezin;
Ona ljubi, znači li joj išta sve drugo?
Za nju je ova uska i nova grobnica u
kojoj počivaš, Gospodine,
Kovčeg novog saveza,
I ono što sadrži nije više Zakon,
To je svetost, počelo Crkve
i budućih ispunjenja,
Ona zna da ćeš trećeg dana uskrsnuti.
Gospodine, sakriveni u ovom svijetu dublje
no u grobnici,
Ti kojega naši grijesi razapinju
Ti kojega smo u svojim srcima sahranili
Razbij u nama taj kamen koji smo
nad Tobom zapečatili
Naša Te jadna vjera to traži.
U njezinoj žalosti Velikog Petka u njoj nešto
već poluglasno pjeva
Jer ova noć koja je okružuje za nju je
samo početak dana,
A dan to si Ti,
O Kriste!


Isuse, Tvoji Te prijatelji polažu u grob

Hladni i teški izgled groba ovladava prizorom pokopa. Marija prva do ulaza u tamu groba posljednjim milovanjem kao da obasjava lice Isusovo. To je zadnji čin velike žrtve. U Marijinu činu je sav osjećaj i sva nježnost koju može izraziti samo majka Učenici plaču kod groba.

Biblijski tekst

«Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde, niti mu usta izustiše laži. Ali se Gospodinu sviđa da ga pritisne bolima. Žrtvuje li svoj život za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit će sebi dane, i Gospodnje će se po njemu ispuniti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu uzeti na se. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu.»
(Iz 53, 9-12)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje

Isuse, neljudski su se prema Tebi ponijeli, a evo, djelo pokopa je ipak ljudski i prijateljski čin. Nestalo je onih koji Te mrze, koji udaraju, a oko Tebe je Tvoja Majka Marija, učenice i Tvoj ljubljeni učenik s ostalim prijateljima. Marija, Tvoja Majka, još Te jednom miluje i iskazuje Ti tako veliku počast.
Činom ljubavi i zahvalnosti postavljen si u grob. Bol i praznina su očite, ali je nestalo mržnje. Ljubav je jača, ljubav sve podnosi. Isuse, moj Gospodine, sada Te molim za sve one koji danas umiru. Neka umru pomireni i neka im se učini dostojan pokop.

Isuse, molim Te za sve koji umiru u neljudskim uvjetima, zapušteni, odbačeni, osamljeni, na cestama u nesrećama ili na radnim mjestima, iznenada. Posebno Te molim za one koji ubijaju i za njihove žrtve. Jedino Ti možeš osvijetliti njihova lica, da i u njih zadnji čin bude pobjeda ljubavi. Molim Te za sve majke, očeve i liječnike koji ubijaju nevinu djecu. Molim Te za nevine žrtve koje će se danas dogoditi. Primi ih u svoje kraljevstvo. Neće imati ni groba ni spomenika, ali neka ih Tvoja ljubav vječno ubilježi u Knjigu života.

Gospina poruka
“Draga djeco! Danas vas sve pozivam na molitvu. Bez molitve, draga djeco, ne možete osjetiti ni Boga ni mene ni milosti koje vam dajem. Zato vas pozivam da vaš početak i svršetak dana uvijek bude molitva. Draga djeco, želim vas voditi iz dana u dan što više u molitvi, ali ne možete rasti jer ne želite. Pozivam vas, draga djeco, da vam molitva bude na prvom mjestu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(3. srpnja 1986.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo majko, u ispraćaju svoga Sina na ulazu u grob, svjetlo s Tvoga lica kao da je obasjalo tamu groba. Budi uza sve one koji danas na bilo koji način umiru. Neka im Tvoja ljubav osvijetli zadnje časove života i neka ublaži bol svih koji tuguju i neka Tvoja ljubav bude poziv na kajanje i pomirenje svima onima koji ogorčeno ubijaju druge ili sebi oduzimaju život.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Kada umre tijelo moje,

onda duša slavi tvoje

nek s' napoji zauvijek!

Sveta majko…

PRVA KNJIGA PORUKA PRAVI ŽIVOT U BOGU
Fra JAKOV BUBALO, SVEĆENIK FRANJEVAC, TOMISLAVGRAD,
LEKTOR OVIH PORUKA
RIJEČ KOJA PROŽIŽE SRCE

Kad bi me netko izravno upitao, vjerujem li ja da je to što sadrži ova knjiga doista vjerodostojna Božja riječ i Božja objava, odgovorio bih ovako: Kao kršćanski vjernik i katolički svećenik, ja nepokolebljivo vjerujem u Božju riječ i Božju objavu. A čitava ova knjiga izatkana je od uvjerljive i provjerljive Božje riječi i Božje objave. One i onakve Božje riječi i Božje objave kakva se nalazi u svetopisamskim kanonskim knjigama. Pa, ako bih sve to skupa stavio pod znak pitanja ili tome zanijekao božanske označnice, istodobno bih zanijekao i samo Sveto pismo kao izvornu Riječ Božju!

Vidjelica, ili točnije rečeno posrednica Vassula Ryden, koja pomno bilježi svoje višegodišnje učestale razgovore s Isusom (povremeno i s Gospom, a gdjekad i sa sv. Mihovilom i sa svojim anđelom čuvarom Danijelom), prenosi te razgovore u veoma jednostavnom i veoma jasnom izričaju. Osnovicu i okosnicu tih razgovora tvore svetopisamske misli i riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Manje iz Staroga, a više iz Novoga, što je i razumljivo. Obilje nježnih riječi, poglavito nježnih oslovljavanja, po svom izvanjskom jezičnom ruhu podsjeća na raspjevani jezik poznate svetopisamske knjige "Pjesme nad pjesmama", a zorni sadržajni pečat čitavoj toj Objavi utiskuje Isusova evanđeoska riječ.

Premda mi je pri čitanju ove iznimne knjige glavna zadaća bila hrvatska jezična obradba prevedenog rukopisa, pozorno sam pratio i cjelokupni sadržaj. A sve da sam htio, jednostavno nisam mogao izbjegnuti praćenje sadržaja. Zato što me je sadržaj naprosto osvojio i do srži srca prožeo. No odmah valja istaknuti još jednu važnu činjenicu. Naime tko bi u ovoj knjizi htio tražiti zapanjujuće predodžbe i neobična čudesa, taj ne bi našao ono što bi tražio. Jer, ovo je prije svega i iznad svega evanđeoski govor i razgovor. Pun duhovne topline i blizine, ali dalek od svega onoga što se zove "love na senzacije". Još jasnije rečeno, to je prava, a očito i pravodobna "Poruka mira i ljubavi", kako je u više navrata i izrijekom nazvana.

Sve ono što krasi kreposna čovjeka i sve ono što duhovno izobličuje svakog čovjeka, kao posvemašnja suprotnost između dobra i zla, tu je zorno istaknuto i susljedno isticano. S jedne strane, dobrota i ljubav, poniznost i pobožnost, kao izrazita odličja kreposna i čestita čovjeka. S druge strane, zloća i mržnja, oholost i bezbožnost, kao nedolična označja svakog čovjeka. Ljubav je pak ona osovinska krepost koja je utkana u svaki stavak, pa i u svaki redak ove Objave. S jedne strane Božja ljubav prema čovjeku kao božansko neizmjerje, a s druge strane čovjekova ljubav prema Bogu i bližnjemu kao najveća Isusova zapovijed i ujedno najveći čovjekov propust. A iz stavka u stavak, gotovo neprekidno, razliježe se bolna božanska jeka nad tužnom slikom današnjeg svijeta i crkve u današnjem svijetu. Ukratko, današnji je svijet duhovno razoren, a Crkva u tom svijetu bolno razjedinjena te se i ona doimlje kao raspršeno stado i opustošeni vinograd.
Teško bi se takvu dojmu itko mogao oteti. I samo slijepac ne bi mogao domotriti takvu tužnu i ružnu sliku današnjeg svijeta i današnje Crkve Kristove, kakvu nam dočarava spomenuta Objava.

Ali beznađu i očaju ipak nema mjesta. Objava uvjerljivo najavljuje duhovnu preobrazbu svijeta i duhovno jedinstvo Crkve Kristove, s davno žuđenim jednim stadom i jednim Pastirom. I to ne u nekoj maglovitoj dalekoj budućnosti, nego u bliskom vremenskom razdoblju. Već uskoro! Bit će to izravni Božji providnosni zahvat, uz neprestanu molitvenu i ostalu duhovnu potporu čestitih i svetih duša.

Mnogima se to može učiniti kao nešto neostvarivo, pa čak i nemoguće. Ali vjernik nikad ne bi smio zaboraviti da je Bogu sve moguće!
Poruka mira i ljubavi u ovoj Objavi priopćena je Crkvi i svijetu na tako živ i životvoran način, da je pred njom teško ostati ravnodušan, a kamoli potpuno hladan. To što je ovdje rečeno, pomalo je nalik na svojevrsni živi slikopis, u kojem je Isusova iskonska evanđeoska riječ probujala kao neprispodobiva gorska bujica i sve hoće pokrenuti na novi život. Ne mogu, dakako, unaprijed znati kako će ta Poruka djelovati na ostalo čitateljsko općinstvo. No na mene je tako djelovala te o tome posve osobno i samostalno, iz vlastite duše izravno, svjedočim.

Moguće pak prigovore ovoj knjizi-Poruci mogu lako pretpostaviti. Osim poneke prijeporne rečenice, prigovori se vjerojatno ne će odnositi na sam sadržaj, nego po svoj prilici na posrednicu toga sadržaja Vassulu Ryden. I to s katoličke strane zato što je Vassula Ryden pripadnica Pravoslavne crkve. A sa svih ostalih strana, uključujući i katoličku, zato što Vassula Ryden sve donedavno nije bila osvjedočena vjernica i što nije živjela besprijekornim obiteljskim životom. No na takav bi se način jednako moglo prigovoriti i samom Isusu zbog toga što je svoje mesijansko božansko poslanje prvi put izravno očitovao jednoj Samarijanki, koja nije bila ni prava pripadnica Izabranog naroda niti je bila besprijekorna bračna družica (promijenila je pet muževa). Međutim, prije svakoga takva prigovora, trebalo bi se sjetiti svetopisamske istine da Bog često izabire slabe - kako bi postidio jake. A Vassula Ryden u čitavom tijeku svojih razgovora s "nebesnicima" očituje takvu poniznost i toliku ljubav spram Bogu i čovjeku, da ona kao "slaba" zacijelo može postidjeti mnoge "jake".
Na kraju samo još ovo. Nije mi ni na kraj pameti bilo koga poticati ili nagovarati da ovu Objavu prihvati kao objavljenu Riječ Božju i Poruku Božju. Tek ja osobno ne bih mogao imati mira u savjesti kad to ne bih upravo tako prihvatio. Jer, to je Riječ koja mi doista prožiže srce.

JAKOV BUBALO, svećenik franjevac





eeeeeee


PORUKA KOJU JE VASSULA PRIMILA 2. VELJAČE 1995. ZA HRVATSKU



Hrvatska, Zagreb, 2. veljače 1995.



Piši: Mir s vama! Uvijek sam bio s vama i pružao vam svoju ruku! Narode moj! Baštino moja! Sjeme moje! K meni se okrenite! Sklopite mir sa mnom! Sklopite mir sa mnom…!

Ljubim vas čitavu vječnost. Vratite se k meni, pa ću se i ja vratiti k vama.

Sijte sjeme ljubavi da biste zadobili ljubav! Sijte sjeme mira i naslijedit ćete moj mir. Sijte, blagoslovljeni od moje duše, sjeme pomirenja i zadobit ćete moju slavu…

Ne plačite nad imovnim stvarima.

Podignite oči k Nebu i neka vaše srce traži moje nebeske zakone. Tako da po njima moje Kraljevstvo nebesko uđe u vaša srca i da se moja volja provodi u vašim srcima, kao što se provodi u srcima svih svetih na Nebu.

Do dana današnjega uzvikujem kao što sam nekad vikao u Jeruzalemu! Kad biste samo znali tu poruku mira koju vam i danas još uvijek nudim, ne biste propustili da je prigrlite!

No te su stvari skrivene učenima i mudrima, a otkrivaju se samo pravoj djeci. Kraljevstvo se nebesko otkriva jednostavnima i poniznima.

Preobrazite svoja srca i imat ćete svoju nagradu na kraju. e

I ako kažete: "Što Ti mi sada možemo ponuditi?" kažem vam: Ponudite mi svoje srce, i ja ću vam pomoći zbog vašeg manjka vjere. Otvorite svoje srce, i ja ću ga pretvoriti u Nebo za sebe, vašega Boga, u kojem ja mogu biti slavljen. Dođite i jedite od toga ploda koji vam danas nudim. Dok još ima vremena! Dođite k meni! Vaš je gospodar dobro odmaknuo na stazi povratka.

Zato vam kažem: Sklopite mir sa mnom i budite jedno u mojemu Imenu. Ja vas sve blagoslivljam u svoje Ime i ostavljam vam dah svoje ljubavi na vašem čelu.
™§ýĄŁ






molite se braco i sestre, Bozji blagoslov zeli vam,

vas Branko

TRINAESTA POSTAJA

Skidanje s križa

Sve je ispunjeno.
Tvog pogleda. Gospodine, koji je pokrstio zemlju,
Tvog pogleda koji ovjekovječuje
I koji je zaodjenuo novom svjetlosti bića
i male stvari života
Tvog pogleda više nema.
Sve je ispunjeno.
Zauvijek su zaustavljeni, više neće izaći
iz ljudskog pamćenja
Oni koje si susreo u paraboli
svojeg života,
Apostol i prosjak,
bogati mladić i žena
s Jakovljeva zdenca
Pilat koji će prati ruke do svršetka
vremena
Kajfa prsta uzdignutog da izriče sumorne
presude svih učenosti pokvarenih
lakomošću srca
Slijepac koji je ugledao svoje lice kako se
primiče s dna vode,
Uskrsli Lazar, izmakao mekim pandžama
tmine,
Marta koja za sebe ni minute nije imala i njena
u misli udubljena sestra koja je izabrala
najbolji dio,
Nikodem koji bi pod svaku cijenu želio shvatiti
I satnik koji nije sumnjao !
Sve je ispunjeno.
Tvoje tijelo probodeno, odvojeno od križa,
klizi u rukama Tvoje majke,
Ivana, sina kojeg si joj ostavio,
Magdalene koja uz njih izgara od bola poput
usukane rese.
0 Marijo !
Biće blagoslovljeno među svim ženama
To je, dakle, značilo da će Ti sve bili zatraženo
Da podneseš, da spoznaš i da prihvatiš ?
Sve je ispunjeno.
Na brežuljku mučenika
Na kojem svijet teatralno zadaje sebi smrt,
Oko Tebe su samo ova tri bića
van mjerila, koja će zračiti do
konca vremena
I koja Te oplakuju,
O Kriste,
Prolome iščezlog svjetla !


Isuse, skidaju Te s križa i predaju Majci

Ovo mučno skidanje s križa Marija ne izdržava, od boli gubi svijest. Masa koja je sudjelovala u muci i smrti Kristovoj, pobjegla je. Malo vjernih Učitelju je ostalo i spremni su izdržati djelo milosrđa i uzeti tijelo Kristovo. Smrt Učiteljeva je prouzročila veliko razočaranje kod onih koji nisu imali jaku vjeru. Gotovo svi apostoli su se razbježali, dok je za tvrdokorne srcem završio onaj čovjek, koji je svojom mukom ugrožavao njihov život i mučio njihova srca. Isusa su skinuli pažljivo, da ne bi njegovo izmučeno tijelo zadobilo nove povrede. Učenici pridržavaju ožalošćenu Majku.

Biblijski tekst
«Budući da je bila Priprava, i da tjelesa ne ostanu na križu u subotu, jer bijaše onaj veliki dan, ona subota, zamoliše Židovi Pilata da se raspetima prebiju goljeni i da se skinu. Tad vojnici dođoše i prebiše goljeni obojici raspetih s Isusom. Kad dođoše do Isusa i vidješe da je mrtav, njemu ne prebiše goljeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok, da odmah poteče krv i voda.»
(Iv 19, 31-34)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje

Isuse moj, Ti si završio svoj životni put. Pod križem je nastavila patiti Tvoja vjerna Majka.
I sad je bol slomila sve otpore. Tvoja Majka nije više izdržala. Pala je u nesvijest. Probudivši se prihvatila je u svoje krilo Tijelo Tvoje, koje je kao Majka jednom u Betlehemu tako radosno primila. I koje je kroz tolike godine njegovala.

Gospina poruka
“Draga djeco! Već sam vam rekla da sam vas izabrala na poseban način, onakve kakvi jeste. Ja, Majka, sve vas ljubim. I, u svakom trenutku kad vam je teško, ne plašite se! Ja vas ljubim i onda kada ste daleko od mene i mog Sina. Molim vas, ne dopustite da moje Srce plače krvavim suzama zbog duša koje se gube u grijehu. Zato, draga djeco, molite, molite, molite! Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(24. svibnja 1984.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

O, Marijo, žalosna Marijo. Tvoje krilo nije bili zaleđeno osvetom i mržnjom nego je, bolju pročišćeno, tako da si sada sa istim čistim krilom grijala hladno tijelo svoga mučenog Sina, kao i onda u Betlehemu. Prikazivala si ga sada mrtva za spas kao onda u hramu, kad si ga donijela prikazati Gospodinu kao svog prvijenca. Bolno si doživjela ispunjenje proročke Šimunove riječi da će Ti mač boli probosti majčinsko srce.

Marijo, hvala Ti što nisi bila zastrašena bolju i pobjegla. Hvala Ti na vjernosti. Želio bih Te svojim životom i svojom ljubavlju utješiti i obradovati. Stoga se sada posvećujem Tebi i stavljam se Tebi, o Marijo, na raspolaganje.

Primi i cijelu Crkvu pod svoje okrilje, posebno u ovo teško vrijeme. Prihvati, o Marijo, sve ljude i daj da se svi dadnu prihvatiti. Neka tvoje majčinsko krilo ugrije svako srce i svaku dušu koja se smrzava i muči u grijehu. Neka svi ljudi po Tvom majčinskom krilu postanu braća i sestre i nek se mir kao rijeka Tvojim zagovorom razlijeva cijelim svijetom Budi Majka napuštenoj djeci. I neka takvih više ne bude. Neka se po Tvom majčinskom krilu rode nove svete obitelji pune mira i ljubavi!

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Da ne budem ognjem spaljen,

već po Tebi, Djevo, branjen

na dan suda strašnoga!

Sveta Majko…

Zamislite dijete koje je u utrobi majke. Uzmete ženu trudnu, majku trudnu i pitate dijete u utrobi: ''Dijete, jel' ti znaš da postoji tvoja mama?'' Što će dijete odgovoriti. Sasvim normalno – ''Neeee, nikad mamu nisam vidio, ne postoji mama''. Sigurno ćeš se nasmijat i reći ''uuuu jadno dijete''. Ali tebi je lako, dijete je u utrobi, ali ti si izvan utrobe. I ako pitaš dijete u utrobi majke: ''Dijete jel ti znaš da postoji jedan divan svijet izvan toga svijeta u kojem si ti sada, izvan utrobe majke? I znaš li da tamo ima djece, odraslih. Tamo se voze automobili. Tamo raste drveće. Tamo imaš voćaka. Tamo imaš hrane, obuću, cipele. Tamo igraš nogomet. Joj dijete da znaš..'' Dijete bi reklo: ''Ma kakav svijet, šta mi gluposti pričaš. Ja se tu kupam u maternici, nema ništa drugo.''
Dijete ne može znati da postoji svijet izvan utrobe majke. I zato nemojte se čuditi ako vas pitam: ''Jel znate vi da postoji Bog?'' Ti ćeš reći: ''Nikad ga nisam vidio''. Pa jasno da ga nisi vidio. Dijete nikad nije vidjelo majke. Provelo je 9 mjeseci u utrobi majke. I ti dok si 90 godina u utrobi svijeta i zemlje ne možeš vidjeti Boga. A kad dijete izađe iz utrobe, kaže: ''Mammma'', i zagrli mamu. To je smrt. Mi kažemo smrt. Nije smrt nego rođenje. I kad iziđeš iz ovoga svijeta u onaj drugi, reći ćeš: ''Oče nebeski, pa to si ti''. I zagrljaj oca i tebe. To je ljepota života. I onda kad pitaš ljude: ''Ljudi, jel' vi znate da postoji drugi svijet izvan ovoga, jel' postoji nakon smrti. Vi ćete reći: ''Nitko nije vidio, nitko ni čuo. Pa kako ću, kud idu naši pokojnici…ne znamo''. Kako ćeš saznati je'l postoji drugi svijet? Vidite nama to ne može reći znanost jer znanost je unutar ovoga svijeta mi se vrtimo u krugu. Ne mogu revizije jer i one se vrte u krugu. Nama ne može nitko reći, postoji samo jedan, jedinstveni čovjek ljudske povijesti – Isus iz Nazareta. On jedini kaže – došao je odande, i čudesima dokazao da vlada prirodom. Da vlada i biljkama i životinjama, i ljudima i smrću i grijesima. On je izvana došao i rekao: ''Postoji drugi svijet, postoji vaš otac''. Zanimljivo, dijete je u majci, a ne zna da postoji mama. Sveti Pavao kaže: ''Mi smo u Bogu, u Njemu živimo, krećemo se, a mi ne znamo da on postoji''. Je li dovoljna ta usporedba da shvatimo gdje smo mi sad? I sad zamislite da netko dođe djetetu, napravi carski rez i dođe i kaže: ''Dijeteeee, ajde da te donesem mami, joohoj. Dijete reću ti, postoji mama, evo ja sam ovdje vani pred mamom, postoji svijet krasan, vidjet ćeš''. Dijete tek sada zna, i ako vjeruje tebi koji si došao u utrobu majke da mu kažeš, onda zna – Postoji drugi svije,t evo, jedva čekam kad ću se roditi.
Ali dijete rođenje smatra smrću. Moram odavde otići, užas kakva. Tako i mi – umro, a on slobodan. Vidite, tako i mi – u Bogu smo, a ne znamo da postoji Bog. I zato, Isus Krist je kao ono kad bi napravio carski rez i došao djetetu, on je došao k nama i kaže: ''Ljudi nebojte se, postoj Bog. Postoji život. Samo pazite, ostanite čitavi''. Da bi dijete bilo živo ovdje na zemlji šta treba činiti? Pa da mu tijelo bude zdravo. Jer ako mu je tijelo zdravo, ono može na zemlji živjeti. Ako ja hoću u onom vječnom životu, duhovnom životu, ako hoću živjeti, šta u meni treba biti zdravo? Duhovna duša. Besmrtna duša. Jer tamo Duh živi. Bog je tu. Isus Krist je došao da nam to kaže. On je došao uzeti naše grijehe. I taj Bog preko Crkve nam oprašta. I zato kad ti Isus kaže: ''Oprošteno ti je'', onda znaš da ti je oprošteno. Tvoja prošlost je čista. Zato vam kažem: Nemojte se baviti fantomima. Nemojte se baviti onime čega nema. Nemojte se baviti rupicama u siru. Bavite se sirom. Bavite se životom. Bavite se ljepotom. Bavite se dostojanstvom. Kako se oslobađamo grijeha i zla? Pa kažemo oprosti. I čisto. U siru nema više rupica. Na meni više nema krivice i nitko me ne može osuditi. A Bog me onda voli.

„PRAVI ŽIVOT U BOGU“

Vassula Ryden

MOLITVA ZA POKAJANJE I IZBAVLJENJE

Vassula je 13. studenoga 2006. od Gospodina Isusa primila molitvu, za koju On traži da se obavezno moli na kraju svakog našeg skupa. Svi nazočni ponavljat će riječi molitve iza predmolitelja ili osobe koja svjedoči o porukama „PRAVI ŽIVOT U BOGU“. To je molitva egzorcizma za kraj svih skupova, a koju nam Gospodin daje za ova naša zla vremena.

Gospodin je rekao:

Neka se pokaju preda mnom govoreći mi ovako:

Ti si me, Gospodine, podnosio sve ove godine, sa svim mojim grijesima, i unatoč tomu bio si mi milosrdan.

Skretao sam s puta na sve moguće načine, ali odsad više ne ću griješiti.

Tebe sam okrivljivao i bio sam nepravedan prema Tebi. Odsad više ne ću biti takav.

Odričem se grijeha, odričem se đavla, odričem se pokvarenosti koja prlja moju dušu. Oslobodi moju dušu od svega što se protivi Tvojoj svetosti.

Usrdno Te molim, Gospodine, izbavi me od svakoga zla. Dođi sada, Isuse, dođi sada i nastani se u mojemu srcu.

Oprosti mi, Gospodine, i dopusti mi u Tebi se odmoriti. Jer, Ti si moj zaklon, Ti si moj Otkupitelj i moja Svjetlost, i samo se u Tebe uzdam.

Odsad ću Te, Gospodine, blagoslivljati u svako doba!

Odričem se svakog zla i svih drugih bogova i idola, jer Ti si Svevišnji, nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima.

Svojom svemoćnom rukom spasi me od bolesti, spasi me od zarobljavanja, izbavi me iz nevolje i pobijedi đavla, mojega neprijatelja. Pohitaj mi, o moj Spasitelju, u pomoć!

Amen.



[1] Usp Ps 97, 9

Jednom je zgodom blaženi Antun propovijedao u jednoj Crkvi prigodom velikog blagdana. Stari Neprijatelj ušao je u isto vrijeme, pod vidom poštara, u crkvu, i predao pismo plemkinji čiji je sin imao velike i opasne neprijatelje. U tom pismu je pisalo kako su njezina sina ubili na nekom stanovitom mjestu.
U tom trenutku blaženi Antun koji nije čuo o čemu se radi reče: Ne bojte se, gospođo, jer je vaš sin živ i zdrav te će takav se i vratiti kući. A ovaj što je došao i donio vam pismo nije nitko drugi nego sam sotona; izmislio je varku da bi uznemirio naš sastanak. Na te riječi lažni poštar nestade poput dima.


Isto tako zahvaljujući propovijedi svetog Ante neki čovjek osjeti tako silno pokajanje za svoje grijehe da nije mogao izustiti ništa od jecanja.
Sv Ante mu reče: Idi i napiši mi na papir sve svoje grijehe kojih se sjećaš pa mi ih donesi. Pošto to učini i kako je Božji čovjek čitao grijehe tako su oni nestajali sa papira.

Dar spoznaje se najviše dobiva kroz molitvu u jezicima i molitvu krunice.
Bog vas sve blagoslovio čuvao i vodio.



Ako se sakriješ iza moći i novca,

naći ću te,

Jer ja sam Bog koji traži i nalazi

one koje ljubi.

Ako pobjegneš u slasti i užitak,

vratit ću te k sebi.

Jer ja sam Bog uporni,

brižni i neustrašivi,

ja vraćam k sebi

odbjegle ovce svoga stada.

Ako zamračiš prozore srca,

ako zatvoriš vrata duše,

ako odeš u zloću

i zatvoriš se u nemir,

ja ću raskovati tvoje okove

i zagrliti te svojom nježnošću,

svojom blizinom i snagom.

Jer ja, Jahve, Bog sam koji ljubi,

Ja sam Bog snažan i junačan,

Moćan i sve silan,

a nadasve nježan poput lahora.








Hvaljen Isus, draga braco i sestre,

ovo su slike od prijatelja od jedne crkve u Portu/Portugal. Neznam ime ali je od Benediktinaca.

Bozji Blagoslov, Branko

DVANAESTA POSTAJA

Isus umire na križu

I sada, Gospodine,
Od Tebe je ostao samo splet patnji,
Od kojih jedna nateže drugu i umnaža je;
Više nema nijednog disaja
Koji u Tebi ne raspiruje pustošenje i požar;
Nema više nijedne od niti u Tvojem tijelu
Nategnutih poput struna harfe
Koja ne odaje bolno titranje,
I Ti unatoč tome govoriš:
"Oče, oprosti im, jer ne znaju
što čine. "
Isto tako ne znaju što govore
Kada ti, u smrtnoj borbi, podvikuju:
"Spasitelju, spasi samoga sebe ! "
Ne shvaćaju da ćeš ih u svojoj zastrašujućoj
nepomičnosti
Potražiti na kraju njihove bijede i njihovih grijeha,
sve do dna njihovog
konačnog odbijanja i, još dalje, na granicama njihove
ravnodušnosti.
O Kriste !
Ti nisi poznavao noć
I evo je kako dolazi
slušati mračne riječi psalma:
" Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio ? " Trebalo je
da Ti izgovoriš ove riječi,
Kako nitko ne bi mogao reći da nisi
upoznao krajnju tjeskobu ljudskog
opstojanja,
I kako bi u Tebi utrnula zadnja
iskra one božanske radosti koju si sakrivao
svojim apostolima,
Napokon kako bi na vrhuncu Tvoje žrtve
nastalo ono pomračenje božanskog koje
Te čini sličnim nama.
Da bi bio otklonjen sudbonosni udarac koji
smo si zadali izabirući
sami sebe u praskozorje stvaranja,
I da nikada više ne budemo sami
u svojoj smrti
Ti umireš,
O Kriste !


Isuse, Ti umireš na križu u teškim mukama

Pogled prema nebu razdijeljen je na tri križa i u središtu se okomiti podiže Krist. Isus, nakon što je povjerio Majku sinu i sina Majci, obraća se Ocu na nebesima: «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.» Riječi svete, dovoljne da vrate nadu u srca ljudi. Nakon dubokog uzdaha Isus umire. Nebo se pomračuje, zemlja se trese, strah je zahvatio nazočne. Prvi su pobjegli oni koji su mrzili i ranjeni, zahvaćeni u svojemu strahu. Marija se klanja i grli Križ, ljubi probodene noge svoga Isusa u dubokom činu ljubavi. Ivan, najvjerniji, nastoji joj pružiti utjehu ali ne odvraća svog pogleda od ljubljenog Učitelja. Samo je Majka s nekoliko najvjernijih ostala pod Križem. U dnu, zavijene u svoje plašteve, plaču Marija Magdalena i Marija Kleofina.

Biblijski tekst
«Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Kao voda razlih se, sve mi se kosti razliše, srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi. U prah smrti bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinački okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojati mogu, a oni me gledaju i zure na me.»
(Ps 21, 2. 15-18)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Tri sata si, Isuse, visio na križu. Isuse, Otkupitelju, unatoč tolikom silnom bolu, Ti ne zaboravljaš Mariju, svoju Majku. Ne zaboravljaš ni svoga učenika. Povjeravaš ih jedno drugome.
Nisi zaboravio ni onih koji su te mučili i razapeli. Ti za njih tražiš oproštenje.

Ti ne umireš u gorčini mržnje, nego si svoju pretešku muku zasladio praštanjem i ljubavlju.

Hvala Ti što si tako otvorio novi put u čovječanstvu: put mira i praštanja. Sada Te stoga i molim s Tvojom Majkom Marijom, Kraljicom Mira I Majkom našom, za mir u svijetu. Neka po Tvojoj muci i na njezin zagovor svako srce uvrijeđenog i svako srce uvreditelja bude sposobno da se po njemu nastavi razlijevati rijeka pomirenja koju si Ti otvorio. Neka Tvoje probodeno srce iz kojeg je potekla krv i voda opere moje srce i srca svih ljudi od svake duhovne bolesti. Neka Tvoja krv odnese svako zlo, a stvori nove prostore za rast ljubavi, za spasenje svijeta.

Gospina poruka
“Draga djeco! Želim vam reći da ovih dana u središtu bude križ. Molite se napose pred križem iz kojeg dolaze velike milosti. Sad obavite u svojim kućama posebnu posvetu križu. Obećajte da nećete vrijeđati Isusa ni križ i nanositi mu pogrde. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(12. rujna 1985.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, tri sata si s njim proživljavala neopisive muke. Svaki njegov uzdah na križu, svaki grč na licu, a pogotovo njegove riječi, i zadnji krik, zabole su se kao mačevi u Tvoje već bolom izmučeno srce.
Isuse, rado prihvaćam Mariju za Majku, jer znam da si je po Ivanu i meni dao. Marijo, hvala Ti što me rado primaš kao što si rado primila Ivana kao svoga Sina. Neka u mom srcu nastane novo zajedništvo snagom ovog trenutka spasenja. Hvala Ti što su mnogi pred ovim prizorom odložili otvorene strijele i koplja, bičeve i štapove grijeha i započeli s Tobom nov put.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Čin' me ranam' izraniti

čini križem opojiti,

još i krvlju Sinovom!

Sveta Majko…

JEDANAESTA POSTAJA

Isus je pribijen na križ

Tvoje ruke koje su blagoslovile,
Gospodine,
Tvoje ruke koje su ozdravile
Koje su vratile vid slijepima
Koje su izbrisale gubu s lica,
I koje su crtale po pijesku
Dok su lažni suci bludne žene
jedan po jedan napuštali svoje sudište smrti
Tvoje ruke koje su razdijelile kruh
I natočile vino
Kako bi nevidljive istine vjere
Hranile i natapale
Nesigurne stvarnosti ovog vidljivog svijeta
Tvoje ruke koje su toliko dale
I tako malo primile,
Gospodine, Tvoje darežljive ruke
Pribijene na drvo
Ostat će vječno otvorene
Oštro gvozđe probija noge koje su
posvetile zemlju
Lažljiva pravda ljudi završila je svoje djelo
I pod suncem pocrnjelim od oluje i zločinstva
Sve je spremno
Za pribijeni uzlet Razapetog.


Isuse, pribijaju Te na križ

Sve kao da je stalo. Tišina je. Prizorom vladaju udarci čekića. Pa i ljudi s dugim štapovima i bičevima konačno su se smirili i u šutnji prisustvuju prizoru. Tri jaka krvnika drže pričvršćene ruke i noge na tvrdom drvetu. Isus se ne pokreće, ne viče, iz njegovih usta osušenih od žeđi ne izlazi jecaj. I iz ovoga bi prizora i njegova ponašanja svi prisutni mogli shvatiti da se radi o nevinom pravedniku.
Ali ne, njihova srca već uživaju u toliko željenoj pobjedi nad «Učiteljem iz Nazareta», i oni ne mogu ni zamisliti da on moli za njih i da priprema svoj duh za potpunu žrtvu. Marija je utonula u potpunu bol, koju je zavila u svoj plašt.

Biblijski tekst
«Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio svoja usta. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše.»
(Iz 53, 7-8)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje

Pred prizorom razapinjanja barem za trenutak zašutjeli su i Tvoji protivnici. Odjeci udaraca čekićem uz fizičku bol koju si trpio, neopisiv je prizor. I Tvoja Majka se zavila u plašt svoje boli. Tu više nitko nikoga ne može tješiti.

(Šutnja)

Isuse, u ovom trenutku Ti opet želim reći hvala za sve što si bio spreman prihvatiti i podnijeti za nas. Ja želim da Tvoja bol odjekne u mome srcu i da dodirne ono što je ostalo tvrdo i neobrađeno, nedodirnuto. Neka u meni Tvoja bol stvori novo srce. Neka udarci koje su Tvoje ruke primile, otvore sve ruke koje su se pretvorile u šake. Neka Tvoje probodene noge zaustave sve one koji su pošli krivim putem i vrate ih na pravi put. Neka Tvoja bol razbije svu tvrdoću u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.

Gospina poruka
“Draga djeco! Želim vam zahvaliti za sve žrtve i pozivam vas na najveću žrtvu, žrtvu ljubavi. Bez ljubavi ne možete prihvatiti ni mene ni mog Sina. Ne možete bez ljubavi pripovijedati svoja iskustva drugima. Zato vas pozivam, draga djeco, da počnete živjeti u sebi ljubav. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(27. ožujka 1986.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

O Marijo, neka Tvoja bol bude suotkupiteljska, da svijet prestane biti okrutan, da ne bude više probodenih, ostavljenih i zapuštenih. Marijo, molim Te daj da se u Tvojoj boli i u boli Tvoga Sina rodi novi svijet. Nek se rode nove duše i srca spremna trpjeti iz ljubavi i tako suotkupljivati neotkupljeni svijet. Samo ljubav hranjena Vašom ljubavlju može biti balzam ranama koje smo zadali jedni drugima i od kojih trpimo. Neka Crkva kojoj si ti uzor i Majka, a sin tvoj glava, postane zajednica onih koji se ljube i ljubeći se međusobno otkupljuju bol svijeta. Posebno Ti preporučujem boli koje dolaze od grijeha mržnje, težnje za vlašću nad drugima, zavisti, sebičnosti i nevjernosti. A oni koji trpe iz ljubavi neka ne sustanu, nego ostanu trajni svjedoci ljubavi koja otkupljuje.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

O preslavna svih djevica,

Gorke suze, gorka lica

Nek me čine plakati!

Sveta Majko…

DESETA POSTAJA

Isusu je svučena odjeća

Razdijelit će između sebe Tvoju odjeću
Bacit će kocku za Tvoju haljinu nešivenu
i u jednom komadu otkanu
Poput svetog Pisma od prvog dana
stvaranja
Vezenog nit po nit i nikad prekinutog,
Koje otkriva i u isti čas zakriva Božju
prisutnost
I koje se ne bi trebalo nikada čitati
drukčije do na koljenima.
Tvoje su haljine riječi Tvoje poruke,
0 Kriste !
One objavljuju i prikrivaju Tvoju osobu,
Nju treba tražiti u njima
Jer mi, mi znamo,
Da Istina, to si Ti
Da nema nijedne Istine u kojoj Tebe nema
Niti jedne laži gdje se pojavljuješ.
Blagoslovljena Tvoja prečista Osoba
Svučena od sakupljača krpa povijesti
I koja nam, sa svojom haljinom,
također prepušta
Svoje rastrgano tijelo !

Isuse, skidaju s Tebe odjeću

Isus je stigao na mjesto žrtve i vojnici ga svlače. Unatoč žestokim bolima koje je pretrpio i fizičkoj iznemoglosti, Isusu uspijeva stajati na nogama u svoj svojoj kraljevskoj snazi. Ruke i tijelo pokazuju kožu uništenu bičevima.

Ovo je trenutak prije pribijanja na križ, trenutak u kojem se ponovno u licu Kristovu očituju muke: zbog fizičke boli, a još više radi zastrašujućih uvreda njegovu Duhu, Stvoritelju i Otkupitelju čovječanstva. Nikada kao sada očitovale su se na licu njegove božanske kreposti.
Kao da se smanjuje i ublažava ljudsko zvjerstvo, iako ga još ponetko pokušava izazvati. Mariju tješi jedna žena.

Biblijski tekst
«Ja ostajem napušten, samotan. Skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja. Sve svoje dane zazivat ću Vječnoga. On će me izbaviti iz ruku mojih neprijatelja.»
(Baruh 4, 19-21)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio.

Molitva i razmišljanje

Ljudi su učinili sve da Te unište, a Ti opet pred njima stojiš u svom kraljevskom dostojanstvu, svi mogu i sada reći s Pilatom: Evo čovjeka.
Isuse moj, dok Te ovako promatram, ostaje mi samo jedna molba: Učini nas ponovno ljudima jer smo se rasčovječili. Rasčovječene su obitelji, zajednice, čovječanstvo.
Mnogi su lišeni materijalnih dobara i umiru od gladi ili jedva sastavljaju kraj s krajem, a još ih je više lišeno duhovnih dobara, te su potpuno spriječeni u svom ljudskom hodu i stoga im prijeti potpuno rasčovječenje.

Mnogi više ne poznaju ljudske ni kršćanske kreposti, nego su se potpuno okrenuli od svih pozitivnih vrednota i kaljaju svoju dušu, duh i tijelo.
Očovječi cijelo čovječanstvo, Isuse moj!

Posebno Te molim za one koji su zbog prekomjernog uživanja jela i pića i po neurednom životu zlorabili svoje tijelo i pretvorili se u požudu koja mnoge proždire i zavodi.
Molim Te, Isuse, za one koji su se zbog zloporabe svoga tijela razboljeli u duši i tijelu i zahvaćeni su neizlječivim bolestima.
Snagom svoje žrtve, Isuse, sačuvaj djecu i nove naraštaje od pogrešnog i razarajućeg stava prema duši i tijelu.
Po ranama koje su Te potpuno iscrpile, ali Ti nisu oduzele Tvoga dostojanstva, neka čovječanstvo krene novim putem, dostojnim čovjeka!

Gospina poruka
“Draga djeco! I danas vas pozivam da se više otvorite Bogu, da može preko vas djelovati. Koliko se vi otvorite, toliko ćete plodova primiti. Želim vas ponovo pozvati na molitvu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(6. ožujka 1986.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, ni ti više nisi mogla sama podnositi bol. Tvoja je bol pokrenula jednu ženu da te tješi i bude ti blizu. Mariji, zagovaraj za sve one koji su sada, u ovom trenutku izloženi neljudskim pogledima. Očuvaj one koji su izloženi strastima i prijeti im propast.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Čin' da s tobom gorko cvilim

Za Isusom dragim, milim

Dokle budem živjeti!

Sveta Majko…

On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe "oplijeni"
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
Ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.
I svaki će jezik priznati:
"Isus Krist jest Gospodin!" -
na slavu Boga Oca.

Fil 2, 6-11

Interview s Vlč. Zlatkom Sudcem za Hrvatski katolički radio - Glas hrvatske župe sv. Jeronima - Chicago

(Veljača 2001.)

UVOD

S vremena na vrijeme ovu staru hrvatsku župu u centru Chicaga posjete ljudi koji ostave snažne pečate na vjeri, životu i svagdašnjici naših ljudi. Tako upravo bijaše kada Župu posjeti vlč. Zlatko Sudac, svećenik, karizmatik, stigmatist i iscijelitelj koji je iz Domovine došao održati trodevni seminar (6. 7. i 8. listopada 1999.).

Duhovna karizma ovog zanimljivog, mladog (30 god.) svećenika nastavila se tako širiti i među hrvatskim i američkim vjernicima na ovim prostorima. Vlč. Sudac je predvodio trodnevni seminar koji je podijeljen po dijelovima zahvaćajući sudionike sve dublje i dublje u samu bit njihove osobnosti, vjere i opredjeljenja. Razmatranja koja je on predvodio temelje se na razumijevanju ljubavi i zapreka za ljubav; navezanosti, želje, pohlepe i razne uvjetovanosti, te kako se čovjek može toga osloboditi te postići uvid u sebe, postići ljubav. Njegova razmatranja oslobađala su ljude, te dovodila do spoznaje da je za pronalaženje Istine potrebno Srce koje je lišeno svake uvjetovanosti, svake sebičnosti, srce koje nema što zaštiti i ne teži ni za čim, te je zbog toga neustrašivo i slobodno. Seminar je dakle bitno bio određen nakanom da se dublje zaviri u tajnu ljubavi. Vlč. Sudac je uz razmatranja imao i molitvu, klanjanje pred Presvetim, slavljenje Euharistije, predanje života i polaganje ruku. Posebice je bilo dirljivo slavlje svete Mise za bolesnike, te molitve za darove Duha. Sudac je na kraju seminara pozvao sudionike i ostale pohoditelje da otvoreno svjedoče o svom ozdravljenju, bilo osobno, bilo liječničkim potvrdama, jer time pružaju autentičnu podršku njegovu radu i bude nadu u onima koji su je izgubili. Tom je prilikom i objasnio kako mu prilikom zajedničke molitve spontano dolaze misli o bolestima pojedinih pacijenata koje, kako tvrdi, Bog trenutno liječi. Ova iscjeljenja on slikovito tumači kao da Bog silazi u čovjekovo srce i tako ga ozdravljuje.

U pogledu fenomena koji se vezuju uza nj, treba spomenuti da je u povijesti kršćanstva i Katoličke Crkve zabilježen velik broj nadnaravnih pojava poput levitacije ili lebdenja u prostoru, telekineze ili nefizičkog pomicanja predmeta, telepatije ili misaonog komuniciranja, zatim iscjeljivanja slijepih, gluhonijemih, gubavih, molitvom i polaganjem ruku. Glede crkvenog učenja, poznato je da Crkva pozorno prati takve pojave i svoj sud donosi nakon dugog i strpljivog razmatranja. U slučaju svećenika Sudca već su obavljene temeljite pretrage u rimskoj klinici Gemelli, koje su pokazale da je riječ o psihofizički zdravoj i stabilnoj osobi, a da je stigma u obliku križa na njegovu čelu rezultat zaista natprirodne pojave, neobjašnjive prirodnim zakonima dostupnim suvremenoj znanosti. U svakom slučaju, njegov boravak u Župi sv. Jeronima bio je uistinu iscijeliteljski, obnoviteljski i dar Duha. Prenapučena Crkva, gužve na Princeton Aveniji, ostanak u Crkvi do poslije ponoći te iskrena zainteresiranost ljudi za dublje upoznavanje Boga Isusa Krista, dokazuje kako je ovaj izvanredni događaj i taj izvanredni čovjek bio uistinu dar.

Nakon dvije godine, vlč. Zlatko Sudac je održao još jedan seminar u ovoj Župi, u veljači 2001, te slavio nedjeljnu sv. Misu. Seminar je bio jako dobro posjećen. Njegov govor o Kristu, Ljubavi, obitelji, sakramentima, svećeništvu, bolesti, Zlu, itd. ostavio je na slušateljima trajni usklik radosti. Govor o sakramentima, posebice o braku i svećeništvu bio je iznad svega jako nadahnut te mnogima natjerao suze na oči, osvježio sjećanja, te povratio snagu. Osim ove hrvatske župe, on je održao seminar u organizaciji “Medjugorje Magazina” u južnom predjelu Chicaga, u dvorani koja je primila više od dvije tisuće ljudi. Potražnja je bila jako velika a zbog ograničenosti prostora tisuće ljudi su morale ostati uskraćene ovog predivnog događaja. Organizacija je bila vrlo uspješna, od prijenosa na velikom televizijskom ekranu do pozornosti slušatelja koja je graničila s mističnim iskustvom. Vlč. Zlatko je govorio jednostavnim, a velikim riječima. Njegove teme govora doticale su sve uzraste, sve nazočne, sve znatiželjne koji postadoše vjernici i sve one kojima je život dobio novi smisao. Posebice je bio zamjetan veliki broj mladih koji su došli na seminare, a koji nakon seminara traže susrete, molitvu, klanjanje, produžetak iskustva koji ih je dotakao. Nazočna bijaše Amerika u malom. Tako ljudi stigoše iz Californije, Floride, New Yorka, New Jerseya, Kansasa, Ohioa, Wisconsina, Michigana, te čak iz Kanade, Filipina i Australije. Ljudi svih rasa, nacija i jezika našli su se okupljeni snagom Kristove poruke koja vrijedi za sve i dotiče sve. Lijepi broj svećenika također je sudjelovao na seminarima. Sve ove seminare na engleski jezik divno je prevodila gospođica Ana Vučić.

U vrijeme ovog boravka, s njim smo imali interview za Hrvatski katolički radio “Glas hrvatske župe sv. Jeronima”. Ovdje donosimo taj razgovor iz veljače 2001.

Fra Jozo Grbeš: Štovani slušatelji, radostan sam da jutros ove subote u našem studiju, našeg hrvatskog katoličkog radija Glasa hrvatske Župe svetog Jeronima iz Chicaga, mogu pozdraviti velečasnog Sudca iz domovine. Velečasni Zlatko, dobro došli.

Vlč. Zlatko Sudac: Još bolje vas našao. Hvaljen Isus i Marija i srdačan pozdrav svima.

Fra Grbeš: Hvala lijepa. Evo, odmah na početku našeg razgovora, kaži nam nešto o sebi. Ja znam da ljudi znaju puno, znaju dosta, možda znaju jako malo… Čuli su, vidjeli su te ovdje kod nas. Evo, kaži nam nešto o sebi.

Zlatko Sudac: Pa, moje je ime Zlatko Sudac. Star sam točno 30 godina, rođen sam 24. 1. 1971. godine. Svećenik sam krčke biskupije, rođen sam u Rijeci, a moji roditelji žive, i jedno vrijeme sam živio i ja, u Vrbniku. Doživljavam to malo mjesto kao svoju rodnu župu. Moja biskupija je relativno mala, sastoji se od 4 otoka. Školovanje sam završio u Krku, zatim nastavio rad u Vrbniku kao strojarski tehničar, a onda sam uz rad upisao teologiju u Rijeci, filozofiju i psihologiju, krenuo za svećenika. To je bio jedan prijelomni trenutak u mome životu i studij teologije, dogmatike i prava završio sam u Zagrebu, gdje sam i diplomirao. Svećenik sam evo već skoro punu treću godinu.

Poziv Isusa Krista u moj život bio je jedan od najjačih zahvata. Nije to došlo preko noći. Uz dugo razmišljanja i molitve jednostavno sam prekinuo sa starim životom i krenuo da se odazovem tom porivu u svom srcu. Moja silna potreba za traženjem istine, za ljubavlju, za slobodom, sve sam to našao objedinjeno u jednoj osobi, u osobi Isusa Krista. Ne bih svoj život mijenjao ni za jedan drugi. I što se više čovjek stapa s Bogom, to više postaje sličniji Bogu i tu vidim svu snagu i svu puninu svećeništva i ljudskog života općenito. Sada radim i živim na Malom Lošinju, to je jedan otok, u malom mjestu Ćunskom, gdje imamo kuću za duhovne obnove naše krčke biskupije. Intenzivno radim s ljudima, sa grupama, sa mladima, sa mladima koji su u drozi, sa bračnim parovima, sa molitvenim zajednicama, raznim skupinama ljudi iz raznih župa naše biskupije. Održavam seminare uz dopuštenje svoga oca biskupa. Učio sam jezike, tako da sam i bio ovdje u Chicagu na učenju engleskog jezika. Tako sam isto učio i talijanski jezik u Italiji i boravio sam tamo 3 puta, u 3 navrata po jedno mjesec i pol, dva.

Stigmata

Fenomeni koji su se dogodili u mom životu su jednostavno moje svećeništvo i moj put usmjerili ka nečemu što će samo dragi Bog pokazati jednog dana. To je napravilo skroz jedan drugačiji pogled na moj život i na moje svećeništvo. Križ je došao neposredno nakon beatifikacije Padra Pija.

Fra Grbeš: To je bilo kada?

Zlatko Sudac: To je bilo u 5. mjesecu 1999., kada sam ja još bio kapelan u Novalji. A stigme sam dobio prošle godine na blagdan sv. Franje u Lugano di Cuomo, u Lombardiji, u Italiji.


Fra Grbeš: Pa mnogi ljudi će vjerojatno misliti da je to Fatheru Sudcu došlo odjednom, da se to dogodilo ovako ili onako. To je posljedica jednog života, jednog zajedništva s Bogom. Kako bi to opisao?

Zlatko Sudac: Isus Krist je dao najljepšu usporedbu koju je mogao dati, a to je da je on trs, a da smo mi loze. A loza i trs su jedna te ista biljka. A što je više mladica, tj. loza na trsu spojena sa trsom, to će bolje kroz nju teći sokovi, životni sokovi toga trsa. Grožđe ne raste na trsu, nego na mladicama. Dakle, plodovi koji rastu na našim životima su božji plodovi. I što je čovjek više u Bogu, to će njegov život i sve što život rađa biti božji plod i božji rod. Tu vidim jedan veliki misterij, da je čovjek uistinu pobožanstvenjen osobom Isusa Krista. Čovjek više nije isti pojavkom Isusa Krista i njegovim dolaskom na ovaj svijet. Njegovo uskrsnuće je zauvijek, za svu vječnost upečatilo sudbinu ljudske egzistencije. Biti u Bogu znači živjeti, maknuti se od Boga znači umrijeti.

Fra Grbeš: Kaži mi, naša hrvatska javnost vjerojatno i ne zna o ovim stigmama, kao što kažeš, koje su se dogodile 4. listopada prošle godine. Da li si ti u sebi osjećao da bi se to moglo dogoditi nakon svega što se događalo s križem, nakon pojave križa?

Zlatko Sudac: Ne, niti sam mogao predvidjeti nešto takvo kao što je križ, niti sam razmišljao o tome da bi možda moglo ići dalje, da dragi Bog neće stati samo na tome. I ne znam da li je stao i ne znam kamo sve ovo vodi još dalje. Ja se jednostavno prepuštam. Prepuštam se i vodstvu crkvenih poglavara, pogotovo svog biskupa, jer sam duboko uvjeren da ako dragi Bog želi nešto od mene, neće nikada to učiniti mimo crkvenih vlasti, dakle mimo moga biskupa, koga jako cijenim i znam da su poslušnost i kreposti koje čovjek izgrađuje život, to je ono na što Crkva gleda i ono što Bog smatra važnim. Svi ostali fenomeni i darovi su kao nus-produkt jednog poslušnog, predanog, radosnog, življenja u ljubavi s Bogom i s ljudima. To je ono što je važno za život.

Fra Jozo: Kaži mi u tom kontekstu očito da tu postoji snaga znakova ili snaga datuma, da ne kažem. Križ si dobio neposredno nakon beatifikacije Padra Pija, a stigme na blagdan sv. Franje. Dakle, riječ je o dvojici ljudi koji su bili izuzetno povezani s Kristom. Kako bi to protumačio?

Zlatko Sudac: Onako kao što sam i rekao malo prije, ja se molim i tim svecima i molim se mnogim drugim svecima. Ne znam, to je za mene misterij, ja u to ne ulazim, niti se osjećam dostojnim uspoređivati se sa takvim velikanima duha. Ja sam čovjek koji još treba puno učiti o životu i imam osjećaj da živim još tri ovakva života, ne bih naučio sve ono što se o životu može naučiti. Jednostavno želim biti otvoren. I što znači biti svet? A što je svetost? Ti su ljudi bili ljudi od krvi i mesa. Oni su živjeli u našoj sredini. Ti su ljudi bili rođeni od jedne majke i jednog oca. Bili su tu na zemlji. Nije im bila strana ni ljudska slabost, ni grešnost, ni bol, ni tuga, ni radost, ni sreća. Prolazili su apsolutno sve što i svaki drugi čovjek. Možda mi kršćani previše doživljavamo svetost kao neki nedostižan cilj, a Isus sam kaže: “Vi ste sveti. Vi ste kraljevstvo, svećenstvo, sveti puk, narod izabran”. Imamo jednog oca, jedna smo obitelj, imamo jednu majku. Treba se izdići, uistinu izdići iznad stvarnosti ovoga života i pogledati kroz nju u dubinu postojanja ljudske egzistencije, u misterij rađanja i umiranja. Život je kao rijeka koja se mijenja i na tom putu mijenjanja pozvani smo da se preobrazujemo u Krista i da budemo sveti. Svetost je najljepši, najradosniji poziv svakom čovjeku, a pogotovo kršćaninu.

Fra Grbeš: Da zaključimo taj dio o fenomenima. Mnogim ljudima si ti ostao zapamćen po novinama, televiziji, po tome što nosiš bijelo stalno, većinom si u bijelome. Zašto?

Zlatko Sudac: Pa ovako, moji službeni nastupi, ako nije to alba koja je inače liturgijski bijela boja, ja nosim crno. Po onome što mi je moj biskup rekao zadnje, jest da trebam nositi kolar, svećeničku oznaku na sebi i crninu. Ja se toga strogo pridržavam kada su to službeni nastupi. Seminari koje sam vodio u našoj župi, vodio sam ih u albi. Dakle, zato jer je to jedan crkveni prostor i tako je bilo puno praktičnije i odmah nakon toga imali smo liturgiju i Presveto je izloženo, a svećenik kad izlaže Presveto poželjno je i red je da bude obučen u liturgijsko ruho. To je liturgijsko ruho bijele boje. Ono što ja oblačim u svom privatnom životu to je moja privatna stvar. Ja uživam u svijetloj boji, u bijeloj boji, u čistoći. Ta boja mi je jednostavno prirasla srcu. I kao dijete oblačili su me u bijelu boju. Može to netko gledati kao čudno, ali meni je to lijepo. Odgovara mi bijela boja.

O Kristu i ljubavi

Fra Grbeš: Sjajno. Idemo korak dalje. Kaži nam nešto o Kristu. Kako doživljavaš Krista, Tvoj odnos s njim? Kako bi govorio o Kristu?

Zlatko Sudac: Pa Krist je nešto najljepše što se može dogoditi svakom čovjeku. Kažem može dogoditi, ako se Krist dogodio, pa ću reći Krist je nešto najljepše što se dogodilo čovječanstvu i čovjeku. Nisu svi ljudi prihvatili Krista, ali prihvatili oni Krista ili ne, Krist je snažno utjecao na osobu čovjeka. Ne znam što bih govorio o njemu. Toliko nadilazi njegova osoba i pojava, ono što je učinio za nas kroz povijest…. On je stvarna osoba. Događaji vezani uz Isusa su stvarni, on je uistinu povijesna osoba. Pa on je jedini koji je probio misterij života i smrti i vratio se. On je jedini koji nam je rekao kako treba živjeti. Rekao je apsolutno sve. Ne treba o Kristu umovati, nego ga uzeti srcem, živjeti ga. Njegove riječi su jasne, njegova poruka je kristalno jasna. Tu ne treba filozofirati, tu ne treba umovati, treba jednostavno živjeti. O Kristu se ne može govoriti, Krista se živi. Kao što se ni o životu ne može govoriti, život se živi. Ljubav se ljubi. Tako je i Bog, Bog je duboko u nama i mi smo dio njega, možemo ga samo disati, živjeti, micati se u njemu. Kao što kaže sveti Pavao: “U Kristu uistinu mičemo se, živimo i jesmo.”, i tako je.

Fra Grbeš: Velika tema svih tvojih seminara je govor o ljubavi i o toj ljubavi ti govoriš svim svojim bićem, bilo da govoriš o ljudima, bilo o tvom odnosu prema Bogu, ili bilo kojem drugom kontekstu.

Zlatko Sudac: Govorim o ljubavi zato jer sam se uvjerio da ljudi zapravo ne znaju što je stvarna ljubav. Usuđujem se tako govoriti. Netko mi može reći: “Pa ti imaš tek 30 godina, što misliš da si ti upoznao što je stvarna ljubav?”. I s pravom ću prihvatiti svaku takvu kritiku. Ne, nisam ni ja upoznao što je stvarna ljubav, niti ćemo za života do kraja ikada upoznati, jer je ljubav Bog i njega se upoznaje čitav život. U Boga se jednostavno ponire i raste u nedogled. To je to stanje vječnosti, trenutka bez kraja. Ljubav je najosnovnija pokretačka snaga i stvarna energija u našim srcima i to nije nešto apstraktno. Ja sam rekao pojam "energija", ali to je osoba Isusa Krista, to nije ideja, to je stvarna osoba, božanska osoba. Istinski ljubiti možemo ljubiti samo kroz njega. On je predfilter kroz koji mi ljubimo. Ljubiti bez Boga znači biti rob, biti rob požude, strasti i onda to nazivati ljubavlju. Čovjek koji ljubi kroz Boga taj je apsolutno otvoren za žrtvu, za umiranje, za predanje, za nestajanje da bi ljubav rasla.

Fra Grbeš: I potpuno slobodan…

Zlatko Sudac: Apsolutno! Sloboda se rađa isključivo u ljubavi.

Fra Grbeš: U tom kontekstu govora o ljubavi i govora o Kristu svakako trebamo spomenuti onaj govor o svećeništvu. Što to tebi znači?

Zlatko Sudac: Svećenik bi trebao biti čovjek ljubavi, tj. čovjek koji istinski nosi Krista drugim ljudima. Isus treba naše ruke i naše tijelo i naš glas i naše noge, on nas jednostavno treba. Jasno je dao poruke svećenicima što im je činiti. Nije rekao "Idite i gradite bazilike i crkve". Nije rekao "Idite i održavajte karitativne ustanove i bolnice". Apostoli su rekli "Nađimo nekoliko muževa na dobrom glasu, pa neka se oni bave tim stvarima. Jer to su potrebne i dobre stvari, a mi se posvetimo onome to je prvotna zadaća svećenika apostola, navještaj riječi božje, radosne riječi spasenja, Kristova života i uskrsnuća". Krstiti u ime Isusa Krista, dijeliti sakramente, liječiti bolesne, oslobađati ih od zla. Ništa više od toga nije Isus spomenuo da bi trebali raditi do li to. I ako ima koji važniji posao, pogotovo za svećenika, onda su to sakramenti. Ne smije zapustiti sakramente ni jedan svećenik na uštrb nekakvih socijalnih i ekonomskih programa i struktura u svojoj župi. To je posao laika i drugih ljudi. On neka se posveti navještaju riječi i služenju Bogu. Biti svećenik i tako doživljavati svećeništvo je jako teško i zahtjevno, a pogotovo u naše moderno sekularizirano, materijalizirano vrijeme. Ali ujedno ovo vrijeme, ako za ičim vapi, onda to vapi za ljudima svećenicima koji će biti probuđeni Duhom svetim i raditi za Boga svim srcem svojim. Tako shvaćeno svećeništvo je ono što mene drži u svećeništvu, i jedino to. Ne da budem umjetnik, ni glazbenik. Umoran sam kada gledam na etikete koje se priljepljulju na svećenike, svećenik s naljepnicom - svećenik-glazbenik, svećenik-znanstvenik, svećenik-filozof, svećenik-liječnik, svećenik-umjetnik. Da sam htio biti umjetnik, iako volim slikarstvo, ne bih bio svećenik, bio bih umjetnik. Moje slikanje je moj odmor, moj hobi. To nije moje životno opredjeljenje. Ja želim biti s Bogom, ja želim biti svećenik.

Fra Grbeš: Nažalost, često puta ljudi u životu zamijene te glavne i sporedne stvari. Pomiješaju što bi trebali učiniti, a što živjeti. Puno ljudi koji slušaju ovaj naš program naravno su bračni parovi, muževi i žene. Mnogi od njih žive lijepo, žive dobro, žive u ljubavi, a mnogi od njih žive, da ne kažem u paklu. Kako bi im rekao nešto o braku?

Zlatko Sudac: Brak je kompleksna stvarnost i govoriti o braku je za jednog svećenika zahtjevno zato jer on ne živi u braku. Ja mogu govoriti samo ono što živim i ja mogu govoriti samo iz svog iskustva. Ja nemam ženu i djecu i ni jedno moje dijete nije bolesno, niti se borim za egzistenciju da nahranim svoju djecu, da ih školujem, niti znam kako je to biti u braku. Mogu govoriti samo iz iskustva svoje obitelji, iz iskustva stotine bračnih drugova koji su mi došli na savjet ili su se ispovijedali kod mene ili su otvorili svoju dušu. Brak je veličanstven ako su ljudi veličanstveni u srcu. Brak je prekrasna, ne bih rekao "institucija" kako neki nazivaju, nego prekrasna zajednica ljubavi onih ljudi koji se istinski vole, ali onih ljudi koji su shvatili što je stvarna ljubav, da je to potpuna žrtva za drugoga, potpuno predanje drugome. Danas mnogi brak doživljavaju kao "Idem riješiti svoj status ili svoje životne probleme". Ulaze u brak radi sebe, a ne radi osobe koju vole, iako misle da ju vole. Jer da ju tako stvarno vole, zbog čega se rastaju, neki čak za par mjeseci, par godina? Zbog čega? Dakle, rastaju se jer nisu naučili najosnovniju životnu pouku, da ljubav nije samo lijepo i da je veličina lijepoga u predanju sebe drugome. Kada meni kao mužu, da imam ženu, treba biti stalo samo do nje, do njezina dobra, do njezine sreće i jednako tako njoj samo do muževe sreće i do muževog dobra. Takva jedna zajednica živi trajno. No, ne u nebu, jer tko je dostojan neba i kraljevstva božjega niti se ženi, niti se udava, nego je kao anđeo sličan, kaže sveto Pismo. Tamo smo svi jedno u Bogu koji je jedan. Zato, ne može se brak živjeti bez Boga. Ne može se ljubiti bez Boga. Ne može se odgajati djecu bez Boga.

Moja poruka svim bračnim drugovima bila bi da više vremena posvete sebi i svojoj djeci, da budu iskreni jedno prema drugome, da ne skrivaju apsolutno ništa, da budu kao otvorena knjiga na stolu. Neka se žrtvuju za svoga bračnog druga, neka ga usrećuju malim stvarima kroz život, neka njeguju svoju ljubav koja treba trajati cijeli život. Neka jednostavno budu normalni radosni ljudi. Uza sve životne probleme i brige, brak je jednak pred Božjim očima ima kao i bilo koji drugi poziv, npr. kao svećeništvo. Brak je svet i veličanstven.

O odgoju djece

Fra Grbeš: Dragi Zlatko, jedan od velikih problema današnjeg društva u domovini i kod nas ovdje u Americi je odgoj djece. Mnogi od njih su otišli u droge, mnogi od njih su otišli u krivo razumijevanje seksa. Mnogi od njih su otišli u sve one nastranosti ljudskog bića. Kako danas odgajati djecu, kako danas imati zdravu obitelj? Kako danas biti sretan u tome?

Zlatko Sudac: Postoje više krivih shvaćanja kod odgoja djece. Interesantno je, kada sam razgovarao s roditeljima čija su djeca u drogi, kako je teško bilo prihvatiti tu činjenicu samim roditeljima. Oni jednostavno žele opravdavati svoje dijete, drugim riječima oni su uvelike krivi što je njihovo dijete i dalje u drogi. Tek kada dođe kraj, tek kada je stvarno očigledno da se to dijete razbolilo od droge ili da je na rubu ludila, onda će roditelji prihvatiti ili zatražiti pomoć, ali tada uglavnom bude kasno. Što hoću reći? Zašto to spominjem? To je u jednom velikom postotku slučajeva upravo tako. To je jedna kriva ljubav u odgoju, jedno krivo shvaćanje odgajanja djece. Ne mogu dijete odgojiti tako što mu apsolutno sve pružam i onda ga još štitim u njegovim pogreškama. Prava ljubav odgaja, a odgoj je bolan i odgoj nije uvijek jednostavan, pogotovo ne u vremenu u kome živimo. Roditelji bi jednostavno trebali shvatiti da im njihovo dijete neće odgajati ni država, ni Crkva, ni jedna druga struktura, nego obitelj. Ako se djeca odgajaju u obitelji koja je prožeta ljubavlju, razumijevanjem, slobodom, ali i odgovornošću, ta djeca se zdravo odgajaju. Odgoj je jako bitan faktor danas u društvu, jako bitan.

Ljudi koji dolaze na vlast, ljudi koji dolaze u bilo koje strukture društva dolaze iz obitelji. Obitelj rađa čovjeka novog vremena i nije svejedno kakav će čovjek izaći iz obitelji. A obitelj je danas najugroženija struktura u društvu, najugroženija. Napadaju je i izjedaju sa svih strana. Odgajati djecu je jako, jako teško, jako, jako teško. Zato jer je to jedan zakon većine, kamo svi tamo i moje dijete. I djeca će reći roditeljima “Svi imaju, to moram imati i ja”. Ili: “Svi idu tamo, moram ići i ja”. I ako ja ne idem u noćne klubove i diskače, a zna se da se tamo ‘dila’ droga, bar govorim o primjeru Hrvatske. Roditelj će imati osjećaj da svome djetetu uskraćuje nekakvu sreću ili nešto što je po njegovoj slobodi ili nešto što bi on stvarno trebao i onda će reći i opravdati to na sto i jedan način, kako ga treba pustiti, kako se dijete treba odgajati za ovaj svijet… I čine to roditelji bez da istinski ragovaraju sa svojom djecom, da im istinski govore o problemima i onome što se stvarno tamo može dogoditi. Ja sam na simpozijima za drogu govorio roditeljima otvoreno: “Zašto se vi kao roditelji ne organizirate, pa ne odete svaki put, svaki vikend neka ode jedan bračni par ili otac ili majka u taj disko?” Odi tamo. Budite roditelji prisutni tamo gdje su vam djeca, pa vidite malo. Ne možeš znati dok ne vidiš, odi na lice mjesta. I kada bi tako bilo, ne bi bilo toliko droge po diskačima. Imam osjećaj da netko sustavno želi uništavati hrvatsku mladež. Zašto? Droga je bijeg od života i nije samo droga pitanje. Pitanje je morala, pitanje predbračnih odnosa, alkohola... Jedan mladić ili djevojka od 16, 17, 18 godina, koja dolazi kući u 3, 4, 5 sati ujutro, ona nije sposobna za normalan život. Ona nije sposobna za obaveze drugoga dana. I jedan mladić od 16, 17, 18 godina ima svoje dužnosti. On ima školu, on ima svoje obaveze. Tako odgajati djecu je vrlo nerazborito.

Ako želimo odgajati mlade za budućnost, govorim o mladima u našoj Domovini, ako ih želimo odgajati za jedan požrtvovni rad, da svojim rukama zarađuju svoj kruh, da budu slobodni ali odgovorni za to što čine, onda ti je ovakav odgoj jako opasan. Jer budućnost Hrvatske, budućnost čovječanstva i svijeta stoji na djeci, na mladosti, a mladi su produkt društva. I zato ako su nam mladi u drogi, onda ti je nešto u društvu bolesno. Jer taj mladi čovjek kupuje drogu od odrasla čovjeka. Odrasli imaju ogroman negativan utjecaj na mladog čovjeka, a mlado srce je otvoreno za život i ono traži. I ono što mu se ponudi, to će uzeti i probati. Zato roditelji budite oprezni prema svojoj djeci, jako oprezni. Nemojte ih ljubiti posesivno. Vi ste lukovi, oni su strijele, a strijelac je dragi Bog. I napnut će vaš luk i opaliti strijelu u daljinu, u budućnost. Neka vaša djeca slobodno polete. Ljubite ih slobodno, ali od njih tražite odgovornost. Zahtijevajte od njih odgovornost, jer je život kompleksna stvarnost i pokažite im svojim primjerom kako se živi. Vraćam se, vraćam se na onu glavnu temu, a to je Bog. Nećete ih moći odgojiti bez vjere i bez Boga.

Fra Grbeš: Da, nažalost danas se često događa da roditelji i odu na Misu, dakle brinu se za svoju duhovnost, a djeca ostaju doma. Ili pak djeci to ostavljaju na nekakvu slobodnu volju. Dakle, njihov primjer je tu upitan.

Zlatko Sudac: Sad si povukao jedno vrlo interesantno pitanje. Ne može se neka žena brinuti za svoju duhovnost, a doma zapostavljati muža i djecu, jer to onda nije duhovnost. To je blasfemija duha, ako mogu tako reći. Ne može roditelj tražiti neki svoj komoditet na uštrb svoga djeteta. Ako si pozvan da budeš otac ili si pozvana da budeš majka, onda ti se tvoja duhovnost ispoljava i živi isključivo kroz tvoju obitelj, kroz tvog muža, kroz tvoju djecu. Dakle, ne zapostavljaj svoju obitelj na uštrb Boga tobože i na uštrb molitve i duhovnosti. Jer to je surogat života i molitve i duha, a ne stvarno ono što Bog od tebe traži.

Fra Grbeš: Točno, ali često puta ljudi imaju ispriku, recimo ako idu jednom tjedno nedjeljom na Misu i onda ih pitate gdje su im djeca. On kaže: "Ma nije se mogao ustati, nije ovo, nije ono", pa "Ja ne mogu više s njim kontrolirati", itd.

Zlatko Sudac: Ako jedan roditelj kaže za svoje dijete koje još nije punoljetno, da ne može s njime kontrolirati, onda neka se zapita zaista je li je to alarmantno stanje. Ako jedan roditelj ne može kontrolirati svoje dijete, ne znam što se to stvarno može dogoditi, a da ja ne mogu svoje dijete kontrolirati. On živi pod tvojim krovom i pod tvojim kruhom i dok je pod tvojim krovom slušat će pravila koja ćeš mu ti dati. Ako si odgovoran roditelj i ako ti je srce ispunjeno Bogom koji ljubi, pa ćeš znati u ljubavi i strogo, ali u ljubavi odgojiti svoje dijete za ovaj život. Nemojte ga previše maziti, jer će ga život udariti čim izađe na ulicu. Odgajajte ga otvorenih i budnih očiju, u mudrosti, jer je svijet pokvaren i nisu svi ljudi dobri. Ima vrlo zlih ljudi koji će iskoristiti vašu djecu. Zato ih odgajajte za ovaj život i za ovaj svijet koji nije iluzija, nije bajka, nego je borba za opstanak, u mnogo slučajeva borba za opstanak.

Liječenje bolesnih

Fra Grbeš: Dio tvoga svećeništva, Zlatko, dio tvoje misije je i dar liječenja kojeg Bog po tebi čini. Danas, u naše vrijeme to je izuzetno zanimljiva tema, vjerujem bila je uvijek. Dar liječenja! Što bi nam o toj temi rekao? Ima oko nas puno ljudi bolesnih. Ne samo fizički, duhom bolesnih, mentalno, ljudi koji traže zdravlje, ljudi koji vapiju Bogu za to, koji su nesretni zbog toga.

Zlatko Sudac: Kad govorim o bolesti, onda ti želim reći da je to jedan jako, jako širok pojam. Najgora bolest je bolest duha, potpuni otpad od Boga, nevjera, mržnja, zlo koje se nakalemi ili nalijepi na ljudsko srce i na njegov duh, na njegovo biće. Čovjek koji je strašno nervozan, napet, koji želi činiti nekome zlo, pa takav čovjek ne može ni tjelesno biti zdrav, a kamo li mentalno. Dakle, sva bolest dolazi iz srca. Svo dobro dolazi iz srca. Kad je srce i duh čovječji zdrav, onda ti je čovjek zdrav, pa makar on jednog dana i dobio karcinom, ali on je zdrav. Ljudi moraju tako gledati na stvarnost bolesti i na stvarnost zdravlja. Jer što je u biti bolest i što je u biti zdravlje? Vidio sam tisuće ljudi koji umiru od neizlječivih bolesti, a sjaje jednom srećom, jednim zadovoljstvom i predanjem života Bogu. Dok sam vidio potpuno zdrave ljude koji su nesretni, nezadovoljni, stalno nešto prigovaraju, bez motivacije, ne živi im se. Onda mi je draže biti bolestan i umirati, a imati srce otvoreno za Boga i osjećati onako kako se osjećaju ljudi takvog stanja, nego biti tobože u tijelu zdrav, a zapravo duhovno mrtav. To je jedan pogled na bolesti koji je stvarno gledanje bolesti. No, ono što ljudi gledaju kod bolesti je npr. bolest tijela ili uma i tu mogu reći da je bolest karcinoma danas, ja mislim u takvom postotku da je uvelike nadmašila bolest AIDS-a ili nekih drugih bolesti koje su previše razglašene. Karcinom je gotovo svugdje, svaki drugi je nositelj, a svaki treći obolijeva od njega. To je vrlo neobično u naše vrijeme. Valjda je to zbog zagađenja, zbog načina života, zbog ne znam čega, neka govore medicinari o tome. Uglavnom susrećem ljude koji su bolesni od takvih bolesti. Čak kažu "Ja imam takvu bolest, liječnici misle da je karcinom, a ne zna se što je". I nema lijeka.

Mentalna bolest današnjeg doba je bolest depresije, depresije koja započinje s jednim osjećajem da te nitko ne voli i da nisi koristan, jednim gubitkom želje za životom. To je zaista umna psihološka bolest modernog vremena. Radim s bolesnicima, da. I volim raditi s ljudima koji su bolesni. Ono prvo što njima treba jest da ih netko zaista čuje, da posluša njihovu muku, da naiđu na nekoga tko će im biti u toj boli malo blizak. Inzistiram na ispovijedi, na sakramentima bolesničkog pomazanja. I ja volim reći, nikada ne liječim ja, nego liječi Isus Krist i to je istina. On liječi kroz mene, on je taj koji liječi. Liječi po sakramentima koje je dao Crkvi i liječi po karizmama, kao karizma ili dar liječenja koje je dao opet svojoj Crkvi. Darovi su različiti, ali darovatelj je jedan, a to je Isus Krist. Ono što bih poručio svim svećenicima, svim ljudima koji vjeruju i koji ljube, pročitajte sveto Pismo, pa ćete vidjeti da Isus kaže: "Polažite ruke jedni na druge i bit će vam dobro". Što znači položiti ruku na jednog čovjeka? To znači ljubiti ga, fizički kontakt se ne događa bez ljubavi, a jedino ljubav može liječiti, jer je jedino ljubav Bog, a on liječi. Prigrli svoga bolesnika, izliječit ćeš ga. Moli nad njim u dubokoj vjeri i bit će ti. "I što god zatražite od moga oca dat će vam. Jer ja idem k ocu i molit ću za vas", kaže Isus Krist, "da vam bude ono što ste molili". Vjeruj, ljubi i čini ono što ti je Isus rekao. Tako treba gledati na bolest. A pogotovo svećenici dužni su tako gledati i tako živjeti.

O Sotoni i zlu

Fra Grbeš: Idemo jedan korak dalje. U današnjem svijetu ima puno zla, puno zla oko nas, puno zla u ljudima. Ljudi danas nažalost ne vjeruju u stvarnost zla, ne vjeruju u postojanje sotone. Ne vjeruju u moć sotone. Kaži nam nešto o tim stvarnostima zloga. Vjerujem da imaš puno iskustava u susretima s ljudima. Kaži nam nešto o zlu, o zlome.

Zlatko Sudac: Ja volim reći da postoje samo dvije stvari na ovome svijetu, samo dvije istine, a to je ljubav i strah. I gotovo ne postoji ni jedno dobro koje se ne može opisati pod pojmom ljubavi i niti jedno zlo koje se ne može opisati pojmom straha. To su dva polariteta, dvije krajnosti i dvije stvarnosti. Postoje dva gledanja na zlo, i jedno i drugo gledanje je krivo. Jedni prenaglašavaju zlo, pa ga gledaju u svemu. Gledaju sotonu apsolutno u svemu i oni ga se boje i o njemu govore. I plaše druge ljude, dakle siju strah. Drugim riječima, oni su menadžeri sotonini, iako tobože protiv njega. Ne volim slušati takve kršćane koji na život gledaju kroz staklo sotoninih očiju. Druga krajnost su oni koji niječu postojanje sotone, koji niječu postojanje sotone kao palog anđela. To je pak druga krajnost. Jer sotona ili želi da se o njemu govori, da ga se boji ili želi da svi misle kako njega nema, pa će on slobodno djelovati. I to nas dovodi do stanja u kome danas živimo, da je teško naći egzorcistu, da je teško naći svećenika koji će uistinu pomagati ljudima koji su zaposjednuti ili opsjednuti sa zlim.

Normalno gledanje je biblijsko gledanje, evanđeosko gledanje. Pogledajte koliko posto izvještaja o Isusovom životu govore upravo o tome gdje on istjeruje zlo iz nekog čovjeka, gdje on govori o zlu i sotoni. Reći da sotona ne postoji, to znači biti heretik i ne može mi ni jedan teolog, ni jedan doktor znanosti, pa može on biti ne znam koliko školovan, kad mi kaže da zlo ne postoji, on je za mene neznalica. Taj čovjek još nije u životu naučio ništa, jer je glavu zabio u knjige i nije mu došao čovjek koji ima takve probleme. I kada mu dođe, onda ih šalje psihijatrima. Ja neću reći da ne postoje psihičke bolesti, ali sam duboko uvjeren i iz iskustva govorim da su mnoge psihičke bolesti i mnoge tjelesne bolesti posljedica demonologije. Bolest duha ili bolest zla ili utjecaj zla na dušu i na čovjeka.

Zlo je stvarnost, ali ono što je važno i kako trebamo gledati na zlo, jest da je sotona nemoćan napakostiti bez Božjeg dopuštenja. Zapravo, ne može nam sotona niti napakostiti, ako je naše srce u Bogu. Ako mi živimo Boga, on se nas boji. Sotona se boji čovjeka koji je vjernik. Vrag bježi od čovjeka koji ljubi, koji je u miru. Jer crno i bijelo ne idu skupa, svijetlo i tama ne idu zajedno. Ako si ti Bogom ispunjen, ti svijetliš. Kako može tama u tvoju svijetlu dušu? Nikako! I ti si pozvan da nosiš svijetlo, kaže Isus Krist. I ti si pozvan da to činiš, da se moliš za ljude. Egzorcizam smiju činiti samo svećenici uz dopuštenje crkvenih vlasti. I to svećenici koji su moralni, koji uistinu žive ukorijenjeni u osobi Isusa Krista i koji su svijesni svojih zadaća i poslanja.

Fra Grbeš: Kakve su najčešće manifestacije zloga u životu ljudi?

Zlatko Sudac: Najčešća manifestacija zla je laž, gluma… U svim strukturama društva, gluma i laž je nešto što je postalo normalno i čak se to propagira kao jedan način na koji mi zajedno možemo živjeti i komunicirati. Pa zato i upadamo u takve probleme. Zato i je Hrvatska u takvim problemima. Svi svakome lažu, glume. Gledaš im u oči, u lice i vidiš da ti laže. A zna se tko je otac laži. Laž, zatim kojekakve nastranosti, proglašavanje normalnim ono što je nenormalno, političke manipulacije, ideološke manipulacije. Pogledajte koliko zla može jedna ideologija kao komunizam učiniti. To je sotonsko trovanje čovjeka. Tu ja vidim najveću opasnost. Nije problem s nekim čovjekom koji ima nekakva zaposjednuća, to je njegov osobni problem i on dođe i ako je svjestan da ima taj problem, Crkva ima načina kako pomoći tom čovjeku. Ali kada je zlo ukorijenjeno u strukturama, u ideologijama, u manipulacijama ljudi, u medijima npr., kroz štampu, e sad treba biti mudar, pa znati čitati među recima.

Fra Grbeš: Kaži mi, mene je uvijek u životu šokiralo kada bih naišao na kršćane koji vjeruju Kristu, koji čak dolaze na mise, primaju sakramente i onda idu, bave se magijom, idu tamo nekim babama koje vračaju, čitaju iz dlanova, vjeruju u horoskope, bave se tom svom negativnom, odnosno zlom stranom života. Što kažeš?

Zlatko Sudac: Takvim ljudima je život očito dosadan, pa onda trebaju malo zabave i razonode, koja može biti nekome vrlo kobna. A nekoga Bog poštedi, ali može puknuti na nekoga sasvim trećeg. Jako je opasno baviti se okultnim praksama, bilo kakvog tipa.

Fra Grbeš: Spiritizmom?

Zlatko Sudac: Apsolutno! Igrati se sa duhovnim stvarnostima, koje su i negativne, vrlo je opasno za čovjeka, pogotovo za onoga koji kaže da je kršćanin, da je vjernik. Što on kaže? Ima Isusa Krista koji ga može izliječiti, ima sakramente Crkve, a on odlazi i nekome plaća da ga on izliječi nekakvim varkama , čarkama, činima, gatanjima. On drugim riječima okreće leđa Isusu Kristu i kaže: "Ti si osoba, Ti si Bog, ja znam da ti postojiš, ali ja ti ne vjerujem da ti mene možeš izliječiti. Ti nemaš moć nada mnom”. Znači nada mnom ima moć netko drugi koji će me izliječiti. A tko može biti drugi do li Bog? I takav čovjek snosi posljedice u svom životu, on to čini svjesno.

Fra Grbeš: Samo još jedna kratka nota u kontekstu ovoga govora, dakle, ima dosta ljudi koji su zaposjednuti ili neki ljudi koji su opsjednuti, ali kako u tom kontekstu govoriti o djeci koja imaju s tim problema?

Zlatko Sudac: Kad govorim o zaposjednuću i opsjednuću, ja nisam toliko vrlo, vrlo stručan u tome, ja nisam završio doktorate,. niti postoji, interesantno ne postoji u Katoličkoj crkvi škola za egzorcistu. Ne postoji, to se uči iz prakse. Interesantna stvar, jedan iskusni egzorcista podučava drugoga. No, ono što se zna, opsjednuće bi bilo kada bi zlo bilo u nekom čovjeku. Takvi primjeri su vrlo, vrlo rijetki. To je kao da tražite djetelinu s četiri lista u snopu sijena. To je vrlo rijetko. Puno su češći slučajevi zaposjednuća, koje se manifestira kod nekih ljudi da jednostavno ne mogu kontrolirati neke svoje reakcije, neke svoje čine i djela. I oni to ne žele, ali neprestano u to upadaju. Neki zbog posljedica svog života, zbog navike u koju su ušli, a neki jednostavno zato jer je nešto drugo utjecalo negativno na njihov život. Npr., zaposjednuta osoba je ona koja jednostavno ne može a da ne bludniči i ne vara svoju ženu ili muža. Po meni je ta osoba, koja ljubi svoju ženu i tvrdi da je voli, a ne može a da je ne prevari, po meni nešto s njom nije u redu. Takvih primjera ima jako puno i ne samo na razini spolnosti, nego na razini mnogih stvari i djelatnosti u ljudskom životu, nekoga prevariti, ukrasti.

Ono interesantno što je znanost u današnje vrijeme donijela je taj gen, ta genetika ljudska, gdje su otkrili gen za maloljetnu delikvenciju, čak i gen za homoseksualizam, gen za ne znam što, sve što u nama postoji, ali pokazat će još vrijeme, ja nekako u sebi osjećam ovo da, tko stvara gene? Ako su geni nešto što se modificira, nije to stalno. Npr., ja tako razmišljam, svojim laičkim pogledom na to jer nisam medicinar, niti se bavim genetikom, samo sam čitao o tome. Da neko dijete odgaja npr. majmunica, jednog dečkića malog i curicu. Ostali su bez roditelja i uze ih majmun da ih odgaja. Oni bi se ponašali kao majmuni. I da to dvoje djece imaju svoje dijete, to je već druga genarcija, i žive i dalje s majmunima, to dijete bi bilo još bliže majmunu. Treća generacija, četvrta, peta, što dobivamo? Imam duboko uvjerenje u sebi da duhovni način života, duhovno ispoljavanje, atmosfera, ono što živimo, naše navike, strašno utječu apsolutno na sve, jer je duh iznad materije, a genetika je na razini materije. Dakle, duh je kadar mijenjati materiju. Iako danas imamo veliki postotak homoseksualizma, iako imamo čak i homoseksualne brakove, iako dopuštamo da homoseksualci odgajaju svoju djecu, mi utječemo i na genetiku. Duboko sam uvjeren da mi stvaramo genetiku. I tko će koga uništiti? Bog ne uništava čovjeka. Mi ćemo sami sebe uništiti, ako nam srca ne budu s Bogom. Jer istinski zdrav pogled na život može probuditi samo Bog.

Fra Grbeš: Tema koja vjerojatno zanima dosta ljudi je i tema prokletstva, u kontekstu govora o zlu.

Zlatko Sudac: Prokletstvo je kad npr. neki čovjek toliko nekog drugog čovjeka mrzi i onda riječima izrazi tu mržnju u nekakvom obliku prokletstva. Tog trenutka on recimo kaže neku ružnu stvar za nekoga i za čitav njegov rod ili ne znam što. To se obično događa na selima, ali ima toga i u gradovima, gdje se ljudi svađaju radi imanja, zemlje, radi ne znam čega. Meni ne može prokletstvo ništa. Onom čovjeku koji želi ljubiti i koji ljubi, koji je otvoren Bogu nikakvo zlo ne može ništa. Kada prokletstvo ima utjecaj na čovjeka? Tada kada je taj sam čovjek u srcu otvoren za prokletstvo. Drugim riječima, ovaj je izrekao prokletstvo, a ja sam ga primio, jer skoro pa sam ga i ja izrekao. Dakle, tama se lijepi na tamu i ne možemo reći da, ako me netko prokleo da je to jače od ljubavi Božje. To je nemoguće! Job, za njega su rekli, da je ono sve što mu je Bog dopustio, sve one kušnje koje su mu se dogodile i srušile kuću i nastradala djeca i obolio i žena mu kaže “Prokuni Boga”, i on uza sve to kaže “Bog dao, Bog oduzeo”. Možemo li reći da je u životu tog čovjeka bilo prokletstvo na djelu? Ne! Bog kuša čovjeka, Bog dopušta kušnje da ga teše, da ga izgrađuje, da ga odljepljuje od ovoga svijeta, jer nismo od ovoga svijeta. U tom vidu ja gledam i prokletstvo.

Svako zlo uzimam koje mi dođe u životu, svaka teškoća u životu kao način da se izgrađujem, kao način da upoznajem život u svoj njegovoj veličini. To je čitava paleta od lijepih do ružnih stvari. Kako bi čovjek znao što je zdravlje ako ne zna što je bolest. Da li bismo ga uopće cijenili? Ne, mnogi počnu cijeniti zdravlje tek kad obole. I tu vidim veliku ulogu. Sotona je glup. On uopće ne zna da ga Bog koristi za mnoge pod navodnike “dobre stvari”. I on je u službi Boga. Ne može on bez Boga ništa. I boji ga se.

Fra Grbeš: Kaži mi, vjera odgovara na sve te stvarnosti. Kako je najlakše o njoj kazati pet rečenica?

Zlatko Sudac: Vjera, ljubav, mir, sloboda, blaženstvo, neki kažu prosvijetljenje, obraćenje, radost, to je sve jedno te isto. Po meni je to sve jedno te isto. No, ako ćemo baš ono strogo o vjeri, onda bih rekao da uzmemo primjer velikih svetaca i ljudi, a jedan najljepši primjer je Blažena Djevica Marija, koja je uzor vjere, kaže Crkva. U trenutku kad joj je anđeo Gabrijel navijestio da će roditi sina, ona je čak pitala “Kako će to biti, jer ja ne poznajem svoga muža?”. Ta žena nije znala ništa što će je zadesiti u životu, ona je jednostavno živjela život. I ona je to mogla tako živjeti zato jer je ljubila, a mogla je ljubiti zato jer je imala široko srce za Boga. Vjera se rađa iz ljubavi i onda možemo govoriti o povjerenju, o povjerenju osobi Isusa Krista. Ako ja ljubim osobu Isusa Krista, ja joj dajem povjerenje. Ja idem u nepoznato, ja idem u život. Ja ne znam što će biti. Ali zato, Bože, jer te ljubim, znam da one koje ljubiš, za njih sve okrećeš na dobro. To je vjera. Zapravo, to je povjerenje u ljubavi, u ljubljenu osobu, u ljubav, u samoga Boga. Vjera nije sigurnost. Mnogi ljudi žele vjeru radi sigurnosti, da im bude sigurna budućnost. Ali ne, baš suprotno, vjera je nesigurnost. Ti zakoračiš na Božji plan i prepuštaš se njegovu vodstvu. On te vodi kroz život. A takav iskorak iz sebe samoga u nepoznato čovjek može učiniti samo ako ljubi Boga i to je jedina početna točka i polazište za vjeru – ljubav.

O seminarima i radu za Boga

Fra Grbeš: Kaži mi Zlatko nešto o svojim seminarima koje si Ti održao ovdje kod nas u Chicagu, u New Yorku, doma to činiš stalno u Betaniji. Kaži nam nešto o njima, njihovom sadržaju, kako je to sve krenulo? Nešto što ljudi hoće znati, iako su mnogi od njih bili ovdje kod nas u Chicagu, to doživjeli, vidjeli.

Zlatko Sudac: Seminare koje počinjem održavati i koje sam do sad održavao su razni. Ima raznih oblika i vidim da se to sve događa, da je to sve u jednom nastajanju. To nije jedna forma i sad se nje strogo držim. Oni prvi seminari koji su bili, mnogi ljudi su dolazili jer je to ‘puklo’ u javnost da imam križ i to sve skupa. Čuli su za te fenomene i onda su došli da vide ‘toga s križem’. Imao sam osjećaj da dolaze radi senzacije, ali su ipak ostajali. I nije im više bio važan križ kada su čuli poruku. To je ono što je bitno, što ja želim govoriti na seminarima, dati ljudima poruku, poruku osobe Isusa Krista, ne svoju mudrost. Jer nema ljudske mudrosti bez Božje, nego dati ljudima Boga. Ovdje u Americi prilagođen je seminar mentalitetu Amerikanaca, duhu koji ovdje vlada. To je puno otvoreniji duh, raspoloženiji. Tu su pjesme, veselije je, tu ljudi zaplješću, tu su ljudi nasmijani. U Hrvatskoj je jedan drugačiji mentalitet, u Hrvatskoj su ljudi zatvoreniji. To je takav mentalitet. Pitanje je što je duhovnije, netko tko plješće i smije se ili netko tko je duboko u sebi sabran u molitvi i šutnji. To neka dragi Bog procijeni.

Kad u Hrvatskoj imam seminare, prilagođavam ih prostoru, ambijentu, ljudima, mentalitetu, no ono što je bitno, poruka ostaje ista, a to je osoba Isusa Krista. Ja govorim o temama: o vjeri, o sakramentima, o ljubavi, o braku, o zajedništvu, o svećeništvu, o Euharistiji, o ispovijedi i o bolesničkom pomazanju. Molimo za bolesnike, izložimo Presveto, bude tu predanje života Isusu Kristu, bolesničko pomazanje se dijeli svim teškim bolesnicima, ispovijeda ih se. Dakle, ta dva ili tri dana koliko seminar traje, to je jedno intenzivno duhovno događanje koje plane u ljudskom srcu potrebu da se živi Boga. E, sada ga treba živjeti polako kroz život i ići dalje. Ljudi se trebaju okupljati, organizirati na molitvu, dolaziti u svoje župe, razgovarati, podržavati se, razvijati ono što je posijano na jednom seminaru.

Fra Grbeš: Kaži mi, na tom seminaru, ja sam bio već tri puta, ti govoriš tako jednostavnim riječima, riječima koje ljudi kao da znaju. Jer riječi koje oni ne mogu ponoviti, ne mogu citirati, ne mogu se čak ni sjetiti mnogih od njih, ali te su riječi jednostavno pogodile negdje duboko, duboko u njihovu dušu i to ostavlja velike pečate. Ovih dana si svjedok kad su dolazili ovdje mladi ljudi i plaču, hoće te zagrliti. Samo kažu da im je to promijenilo život i ne samo to, nego oni po tome mijenjaju druge pokušavaju svima o tome reći, jednostavno ne žele to zadržati za sebe.

Zlatko Sudac: Ma neka ide sva slava dragom Bogu. Uvijek sam govorio, volim reći i sada ti kažem: "Nisam ja, nego dragi Bog. Ne činim to ja, nego dragi Bog". I zato mi je najteže kada se plješće, kada me se hvali, kada se te stvari tako govore. Neka svu hvalu i slavu dadu dragome Bogu. Sve ide Bogu, sve. Ja sam jedan najobičniji čovjek koji trebam u životu učiti još jako puno, jako, jako puno. A sve lijepo što se dogodi, dogodilo se samo zato jer su njihova srca bila otvorena i samo zato jer ih je Bog ljubio. Moja zadaća je pustiti sve Bogu i govoriti ono što jedino i želim raditi, raditi za Boga i govoriti o Bogu, a sve ostalo pripada njemu, jer on je taj koji daje da raste. Ja samo bacam sjeme, a Bog je taj koji će dati da sjeme nikne i da raste.

O Hrvatskoj

Fra Grbeš: Ima jedna zanimljiva tema koja zanima mnoge slušatelje našeg radija, a to je tema naše domovine. Hrvatska prije, za vrijeme rata i sada. Kako ti to sve vidiš? Kuda sve to ide?

Zlatko Sudac: Ma Hrvatska je sveta gruda! To je zemlja koja je natopljena krvlju i to krvlju naših pređa, naših djedova i baka. Od stoljeća do stoljeća ona je dobro istesana. Kad gledam samo zemljopisnu kartu, to je kao ogrizak od jabuke, nagrizana sa svih strana.

Fra Grbeš: Hrvatska je zagrižena jabuka, Bosna i Hercegovina je u kaosu, podijeljena i iscjepana, puna krvi...

Zlatko Sudac: Hrvatska je potrebita naše molitve, potrebita je ljubavi, razumijevanja, tolerancije i mira. Kad govorimo o Hrvatskoj, onda to nije apstraktni pojam. Što je Hrvatska? To su ljudi! Jednu državu čine ljudi. Jedna država je ono što su ljudi u toj državi. Trebamo još puno, puno toga naučiti, ali ne bojim se zato jer je Hrvatska u srcima mnogih dobrih duša i ima puno ljudi koji žele raditi. Samo je malo onih koji mogu voditi.

Fra Grbeš: Kaži mi, stalno idemo kroz nekakve katarze, je li možda što smo bliže Bogu kao narod ili kao država, sve više smo pod utjecajem i udarom drugih i onih kojima je možda Sotona na prvom mjestu? Jednostavno dobijem dojam kao što naš svijet kaže "Ne možemo na zelenu granu!", kao da nas stalno netko pritišće, kao da je taj križ sve teži.

Zlatko Sudac: Jednostavno trebamo početi raditi i gotovo. Zasuči rukave i raditi. Neka pekar gurne glavu u svoje tijesto i neka radi kruh, neka profesori i učitelji odgajaju svoju djecu, a ne da im se djeca drogiraju na ulaznim vratima u srednjoškolske centre i roditelji dolaze po njih zato jer se boje, jer znaju da je tamo droga. A oni će onda štrajkati za veće plaće. Neka ljudi konačno rade ono što trebaju raditi, neka svatko radi svoj posao. Hrvatska je najpolitiziranija država u svijetu. Svi se bave politikom, a od politike ni 'p'. Neka ljudi konačno počnu raditi. Žele ekonomsko blagostanje, žele napredak, a kako? Bez posla? Bez rada? Imamo tolike tisuće hektara neobrađene zemlje, teško nam je raditi. Imamo more, imamo prirodna blaga, bogatstva, imamo šume, sve imamo, sve. I čak nekakav sistem koji želi i privatno vlasništvo. Počnimo raditi! Počnimo raditi i neka svećenici rade svoje, neka ne guraju nos u politiku. Zato ne volim o tome ni govoriti previše. Radimo i bit će nam. Stisnimo svojim rukama, pa ćemo znati cijeniti. Bilo je i drugih zemalja u većem kaosu nego što je sada Hrvatska, Njemačka na primjer, zemlje porušene do kraja. Nas je zahvatio rat u nekim dijelovima, ali ne čitavu državu.

Fra Grbeš: Kakvo je danas stanje duha, duha u domovini?

Zlatko Sudac: Danas je stanje duha u domovini malo probuđenije, rekao bih. Sve ono što se u zadnje vrijeme dogodilo pokazalo je da Hrvatska ipak ima svoje dostojanstvo i da ima snagu za reći. Da se taj narod ipak ne da manipulirati, nego da će narod reći ono što mu je na srcu, jer ozdravljenje dolazi od naroda, od srca, iznutra. Nitko nam neće pomoći ako si sami ne pomognemo. I tko god dolazi k nama, da nam pomaže, a ako nas ne pozna i ne voli nas, taj nam ne pomaže nego odmaže. I ne tražimo pomoć sa strane, zasučimo rukave i nađimo je u sebi. Jer nije pomoći nekome dati mu milijune dolara, nego naučiti ga raditi i naučiti ga cijeniti ono što ima. Hrvat kao da se srami reći da je Hrvat. Mi trebamo biti itekako ponosni na ono što je Hrvatska bila kroz povijest i na zadaću koju će ona tek odigrati u budućnosti ovoga svijeta. Hrvatska je jedan biser. Mali narodi su začini čovječanstva. Moramo sačuvati taj ponos i biti skupa. Ne dopustiti da se cijepamo, biti jedno tkivo, i to zdravo tkivo ukalamljeno na Bogu i tada će Hrvatska živjeti.

Fra Grbeš: Završit ćemo ovaj razgovor, kaži mi, svi smo mi radosni da si ovdje bio s nama dva mjeseca. Kako ti je bilo sve skupa s ljudima? Kako si doživio Chicago, naše ljude, mentalitete, susrete? Ili kako god ti to želiš kazati?

Zlatko Sudac: Bilo mi je prekrasno. Puno sam naučio, puno vidio, upoznao puno ljudi koji znaju ljubiti i voliti, koji su predani svome životu. Vi fratri ste prirasli i meni k srcu, pogotovo neki od vas. Vaš duh je veličanstven duh. Gajite ga, njegujte ga i čuvajte ga. Jednostavno sam zavolio vas fratre i kroz vas sve one ljude do kojih sam došao i sve obitelji koje sam posjetio. Neka Bog vama i svim onima koji ljube za Boga i kroz Boga, taj isti Bog vrati stostruko kada dođemo pred njegovo sveto lice, kad budemo svi jedno u Bogu koji je jedan.

Fra Grbeš: Hvala ti iz duše na kraju, hvala ti za dolazak. Hvala ti što si bio s nama dva mjeseca. Hvala Ti što smo po Tebi, velikim Božjim darom, ponovno mogli doživljavati Evanđelje uživo. Hvala ti za ljubav, hvala ti za sve što si učinio za naše ljude, za sve one koji su pokucali na naša vrata, sve one koje si vidio, sve one kojima si došao i za sve one za koje se moliš i za koje ćeš se moliti.

Zlatko Sudac: Molit ću se. To obećajem javno i preko ovog etera. Molit ću se za sve vas koji me slušate, pa makar vam i ne znam imena. Dolazim pred Boga i nosim sve ljude u svom srcu, a Bog je apsolutan, on poznaje vaše duše, vaše potrebe. Ja ću se za vas moliti, a preporučam i sebe u vaše molitve. Molite se za mene, pa će Bog dati još puno, puno, puno dobra. I neka mu je vječna hvala i slava u svu vječnost. Amen!

DEVETA POSTAJA

Isus pada po treći put

Ljudsko biće, koje dolazi od ljubavi,
vraća se ljubavi kroz trpljenje
i smrt
Ljubav sama to mu govori od
početka svijeta
I on je ne čuje
Sva bića i sve stvari koje su
na zemlji i na nebu
Sve do posljednjeg zrnca svjetlosti
u neizmjernoj noći
Nemaju drugog uzroka do ljubavi
Ljubav sama dođe da nam to kaže
I mi smo je ušutkali.
O Kriste !
Rekao si nam: "Dat ću vam srce od
mesa. "
I evo kako Te vojnici
Tjeraju prema zloslutnim krošnjama
Ovoga brežuljka ponuđenog lješinarima
I kako pod težinom prezrenih darova svojih
po treći put padaš.


Isuse, Ti padaš po treći put pod križem

Ovo je treći pad. Cijelim prizorom dominira prevrtanje križa koji je gotovo nestao. U sredini prepoznaju se ljudi koji nastoje da ga prihvate. Težina križa više ne pritišće ramena Mesijina. Svi su oko Isusa uznemireni, a njegovo se tijelo vidi do nogu mase koja se gura da ga vidi, koja ga promatra iz radoznalosti i još uvijek izaziva. Ruke Isusove su u prašini, njegovo lice je gotovo nestalo među kamenjem i izgleda kao da želi poljubiti onaj djelić zemlje koji je svjedok zadnjih koraka njegova utjelovljenja. Siromašno tijelo Isusovo postalo je hrpa rana. Nastoji se podići ali je potpuno iznemogao, satrven od težine patnje. Gospa se vidi potpuno zavijena u bol i neke žene koje dijele s njom muku. Približava se čas koji joj je prorekao starac Šimun u hramu: «…i tebi će mač goli probosti dušu.»

Nikada se naš spasitelj nije pojavio tako. Čovjek boli, izmučen, satrven, odbačen od čovječanstva. On je trpio, ali nije rekao ni jednu riječ, kao žrtva koja se dade voditi na klanje.

Biblijski tekst
«Svi vi što prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja bol, kojom sam pogođen kojom me Gospodin udari u dan žestokog gnjeva svojega.! S visine pusti oganj, utjera ga u moje kosti. Pred noge mi razapne mrežu i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. Čuj kako stenjem1 Nema mi tješitelja. Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju što si to učinio. Samo uzdišem, a srce moje tuguje.»
(Tuž 1, 12-13 i 21-22)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje

Isuse, staje mi dah pred ovim prizorom. Suosjećam s Tobom i Tvojom Majkom. Volio bih u ovom prizoru vidjeti više onih koji Ti pomažu i koji Te prihvaćaju, ali ih nema.
Ostavljen si u svojoj boli, sravnjen sa zemljom. Marija je uz Tebe, blizu je, ali susret više nije moguć. Sada susrećeš kamen i grliš zemlju.

O čovječe boli, janje vođeno na klanje, koji tako oduzimaš grijehe svijeta i čistiš zemlju okaljanu svakovrsnim zločinima, hvala Ti za Tvoju žrtvu nevinu, prikazanu iz ljubavi prema nama.
Isuse, sada Te molim koji su životne prilike bacili na zemlju, za sve koji su satrveni bolju i uništeni.

Ovdje posebno mislim na duševno bolesne i stoga odbačene od obitelji i po bolnicama. Njih je njihova bolest potpuno izobličila. Ozdravi ih i zaštiti.

Gospina poruka
“Draga djeco! Danas vam želim reći da vam Bog želi poslati kušnje koje molitvom možete pobijediti. Bog vas kuša kroz svakodnevne radove. Sada molite da nadiđete mirno svaku kušnju. Iz svega kroz što vas Bog kuša izlazite otvoreniji Bogu i pristupajte Bogu s ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(22. kolovoza 1985.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, hvala ti što si prihvatila da budeš Majka Mesije i Spasitelja koji je morao prihvatiti ovakav put i proći ovakve patnje. Marijo, Majko boli, budi blizu svima onima koji su blizu patnicima i pomozi im!

-Smiluj se nama, Gospodine.

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Tvoga Sina izranjena

za sve gorko izmučena,

muke sa mnom razdijeli!

Sveta Majko…

OSMA POSTAJA

Jeruzalemske žene plaču nad Isusom

Bio je praćen velikim mnoštvom naroda,
i žene se udarahu o prsa
i oplakivahu Ga.
Tada On okrenu prema njima svoj pogled koji je
sagledavao svršetak svijeta,
I reče im:
" Kćeri jeruzalemske ! Ne plačite nada mnom,
već plačite nad sobom
i nad svojom djecom,
Jer doći će dani u koje će se govoriti:
blažene nerotkinje,
blažene utrobe koje nisu rodile,
prsa koja nisu dojila!
Tad će povikati gorama:
padnite na nas !
I bregovima: Pokrijte nas !"
O Kriste !
Ispunjenje tvojeg proročanstva neće kasniti,
Uskoro će Jeruzalem biti razoren.
Od hrama u kojem si naučavao ostat će
samo jedan zid
Građen stoljećima od nebrojene
djece Izraelove,
Kao brana zaklinjanjima, kao ustava
suzama,
Mir se još ni danas nije vratio na ovu
svetu zemlju kojom si propovijedao
Zar je to bilo uzalud ?
Jedina riječ koja može ušutkati
oružje, u dan kad si rekao svojim učenicima:
" Ljubite neprijatelje svoje !"


Isuse, Ti tješiš rasplakane žene
Isus se uspinje na Kalvariju. Susreće skupinu žena iz Jeruzalema. Ražalošćene prizorom, žene plaču i udaraju se u prsa. Isus se zaustavlja i okreće im se govoreći: »Nemojte plakati nada mnom, nego plačite zbog vas i vaše djece…» Između Isusa i žena stvara se odnos međusobnog smilovanja. Ali može se shvatiti da se Isusov osjećaj samilosti proteže na cijelo čovječanstvo koje su svojim grijesima pravi uzrok svih zala i njegove žrtve. A oko skupine vlada mržnja, nasilje i ismijavanje izraženo u bijesnim pokretima, ispruženim šakama i udarcima.
Jedno preplašeno dijete od majke traži zaštitu.
Ali i u takvim okolnostima Isus nalazi snage da tješi druge.
Biblijski tekst
« U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu u Jeruzalem. A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosti i molitve. I gledat će na onog kog su proboli. Naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko će ga oplakivati kao prvenca.»
(Zah 12, 9-10)
-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio.
Molitva i razmišljanje
Isuse, Ti si učitelj i svaku si priliku iskoristio da učiš i poučavaš. Ti u svakoj prilici naviještaš Božju riječ i Očevu volju.
Hvala Ti, Isuse, za svaku riječ koju si izgovorio i kojom si navijestio spasenje, ljubav, mir, milosrđe i praštanje.
Isuse, molim Te najprije za sebe osobno. Daj mi milost da znadnem u svakoj prilici svog života čuti Tvoju riječ. Pomozi mi da nikad ni jednu ne prečujem i da se potpuno dadnem voditi Tvojom riječju kao što je to činila Tvoja Majka. Oprosti mi za svaku Tvoju riječ koju sam neozbiljno shvatio i operi me od krivice koja je u meni nastala zbog neposlušnosti Tvojoj riječi.
Isto tako Te molim za sve koji navještaju Tvoju riječ, za sve odgovorne na svijetu i u Crkvi. Neka budu najprije slušatelji i izvršitelji Tvoje riječi i neka je snagom Tvojeg duha navješćuju drugima. Molim Te za sve učitelje i profesore, za sve odgojitelje a posebno za roditelje.
Učini, Isuse, srca svih odgojitelja po svom srcu i daj da uspije djelo ruku njihovih. Očisti srca odgojitelja i svih roditelja od sitnih računica, od sebičnosti i oholosti da u poniznosti i jednostavnosti mogu služiti divnom djelu odgoja novih ljudi.
Isuse, sve nas u srcu ozdravi od duhovne gluhoće, da nas svaka Tvoja riječ duboko dirne.
Gospina poruka
“Draga djeco! Ne, ne znate ljubiti i ne znate s ljubavlju slušati riječi koje vam dajem. Budite svjesni, ljubljeni moji, da sam ja vaša Majka i da sam došla na zemlju da vas učim iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti, a ne iz prisile što nosite križ. Križem se Bog proslavlja preko svakog čovjeka. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(29. studenog 1984.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, na ovoj postaji mi je lice skriveno. Ali znam da si mu blizu i da si slušala s ljubavlju ono što je on drugima govorio, jer Ti si bila vjerna slušateljica i vršiteljica riječi Gospodnje. Svojoj boli i žalosti, o Marijo, pridruži sve one koji trpe što ne slušaju riječi Tvoga sina, učitelja i proroka.
-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!
-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!
Čin' da plamen srca moga
ljub' Isusa, sina tvoga,
da mu budem ugodan.
Sveta Majko…

ŠESTA POSTAJA

Veronika otire Isusovo lice

Veroniko,
Ti koja si imala odvažnosti da prkosiš hajci
za Kristovim stopama,
I da prekoračiš nevidljivu granicu koja
odvaja osuđenika od ostalih živih,
Daj nam, nama također, hrabrost da
priznamo i da se približimo Istini, vrijeđanoj,
neprepoznatoj i prognanoj iz ljudskog društva,
Ti koja, u vici gomile što
o vlastitom bijesu nije razumjela ništa, ču
samo nepobjedivi žubor svoje samilosti,
Spriječi da ostanemo gluhi na žalbu
onih koji idu u smrt ;
Veroniko, ti koja si u svoje ruke uzela
lice Spasiteljevo, kretnjom čiju ljepotu
predaja nikada nije zaboravila,
Moli za svoju braću u nastavku povijesti
imaj sućuti za njihovu slabost, nedostatak
vjere i ljubavi,
Ti koja nisi znala za strah,
I koja si, trčeći svojim platnom obrisati krv
i znoj trpljenja,
Primila izmučeni lik božanske ljubavi !

Isuse, Veronika Ti pruža rubac da otareš svoje lice

Veronika, koja se odvojila od jedne skupine žena, sačinjava cjelinu s likom Kristovim koji se naginje prema njoj, da mu ona može obrisati lice. Žene samilosti i ljubavi s lijeve strane, a među njima je i Marija čiji se osjećaji majčinski sjedinjuju s Veronikinim osjećajima. Suprotstavljen im je prezir ogorčenih, oni koji su okorjeli i bez svakog osjećaja, koji nastavljaju bičevima i štapovima ometati i onemogućavati nježni i pun osjećaja gest Veronikin.

Biblijski tekst
«Tko je taj što dolazi u haljinama crvenim? Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? Krv mi poprskala haljine, iskaljah svu odjeću svoju, jer došla je godina mog otkupljenja.»
(Iz 63, 1-3)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje

Zahvalno si s ljubavlju prignuo svoje lice da Ti ga Veronika u svojoj ljubavi i zahvalnosti prema Tebi obriše.
Isuse, molim Te za sve bolesnike i za sve koji trpe da znadnu sa zahvalnošću primiti usluge i ljubav onih koji ih služe. Daj da bolesni budu uvijek strpljivi s onima koji ih dvore. Pomozi svima koji su uz bolesnike da u svakom vide i osjete Tebe. Posebno Te molimo za one koji su na izmaku svojih snaga zbog duge bolesti svojih ukućana. Neka u svakoj čaši hladne vode obnavljaju svoju ljubav prema Tebi u svijesti da što čine bolesnicima, Tebi čine!

Molim Te za osoblje svake bolnice, za liječnike i sestre, da s ljubavlju služe Tebi i Tvojoj bolesnoj braći. I oni koji dvore da ne ostanu sami. Odgajaj Ti, Isuse, po svojoj Majci Mariji, srca koja će biti zaljubljena u bolesnike i patnike, da s ljubavlju svojom mogu otkupljivati bol.

Isuse, molim Te za sve ispovjednike koji snagom Tvoje milosti služe pomirenju ljudi s Ocem. Neka svaki bude svjestan da je oruđe u Tvojoj ruci.
Neka poslije svake ispovjedi svaki svećenik osjeti istu radost koju je osjetila Veronika. Neka svaki koji se ispovjedi primi radosno milost pomirenja i čišćenja.

Gospina poruka
“Draga djeco! Želim vas iz dana u dan oblačiti u svetost, dobrotu, poslušnost i ljubav Božju, da iz dana u dan budete ljepši i spremniji za svog Gospodara. Draga djeco! Slušajte i proživljavajte moje Poruke. Ja vas želim voditi. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(24. listopada 1985.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, znamo da si Ti na osobit način bila zahvalna hrabroj Veroniki. Stoga se Tvoja bol posebno stopila s njezinom.
I Tebi je, o Majko boli, bilo lakše kad si se uvjerila da ima još ponetko iskazati ljubav i pomoći Tvojem Sinu, kad si bila u tome spriječena. S kolikom si zahvalnošću pratila ovaj ljudski Veronikin čin.
Marijo, hvala Ti što ćeš svojom ljubavlju pomoći svima KOJI I DANAS NASTOJE U LJUBAVI SLUŽITI Tebi i Tvojem Sinu i patnicima!

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Radi grijeha puka svoga

vid' Isusa preminuloga

mukam, bičim podložna!

Sveta Majko…

PETA POSTAJA

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Kako je osuđenik okrvavljen i iznemogao od
bičevanja posrtao po putu
Oni koji su ga vodili, kaže Evanđelje, uhvatiše
iz sredine mnoštva nekog
Šimuna Cirenca, koji se vraćao s polja,
I prisiliše ga da stavi na se
križ da ga nosi za Isusom.
O Kriste !
Toga dana kad su se s namjerom da Te zatru udružili
izdaja, neznanje, sektaška mržnja,
nepravda i njezin nedjeljivi saveznik,
viši interes,
U svojoj dobroti,
Dozvolio si dakle da po jednome od nas,
Nasumce odabranom od vojnika koji izvršavahu
Tvoju volju vjerujući da provode svoju,
Mi budemo sudionici tajanstvenog djela
našeg spasenja
Kako ne bismo bili potpuno
isključeni iz tvoje Muke
Neka se našao barem jedan čovjek da Te slijedi,
dok su drugi bježali od Tebe,
I neka se desio, pod težinom križa, barem
Kratak trenutak sličnosti
Između spasitelja i spasenoga !

Isuse, Šimun Cirenac Ti pomaže nositi križ

Isus je u središtu prizora, umoran, bez snage i kao da je privučen zemlji od vlastitog tereta. Mišići više kao da ne postoje, glava je nagnuta umorno na lijevu stranu i nasilu pridignuta samilošću jednog iz pratnje. Šimun Cirenac, snažan fizički, ide naprijed sigurno i izražava svoju samilost prema izmučenom Nazarećaninu.
U ovoj samilosti se očituje potpora onih koji još vjeruju Isusu. Vidi se jedan dio ljudi koji suosjećaju ili se poklanjaju Kristu. A on izgleda nezgrapan, izobličen, nerazmjeran, tolika bol i iscrpljenost ga pritišću.

Drugi dio ljudi je očito odsutan, prisutan jedino u znakovima ramena koje pada, izobličeno od križa i pogrdnog natpisa koji visi o Isusovu vratu. Na kraju se vidi osamljena bol Marijina.

Biblijski tekst

«Isus reče narodu i učenicima: Ako tko želi ići za mnom neka uzme križ svoj i neka slijedi mene!»
(Mk 8,34)
«Vojnici odvedoše Isusa da ga razapnu. Izlazeći sretoše nekog Cirenca, imenom Šimun, i prisiliše ga da mu ponese križ.»
(Mt 27,31-32)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, I blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje

Isuse, susret s Tvojom Majkom Te je ojačao i osnažio iznutra, ali su Tvoje fizičke snage potpuno nestale. Stoga su Ti dali Šimuna iz Cirene da ponese križ. Snažan je on i rado to čini. Njegova pomoć je od velike vrijednosti za Tvoj hod u poslušnosti Ocu. Ti si hrabrio svoje učenike da neće biti kušani iznad vlastitih snaga. Pa i kad smalakšu vlastite snage, nađe se netko kao Šimun Cirenac koji će pomoći nositi križ.

Isuse, hvala Ti što u primjeru Šimuna Cirenca mogu naučiti da je i moja uloga važna, da je moja snaga duha i uma i moja fizička snaga nekom obećanje da neće biti kušan iznad vlastitih snaga. Stoga se sada iskrena srca stavljam na raspolaganje sa svim što imam i sa svim što jesam svima koji trpe. Uzmi me, Isuse! Pomozi mi da moje ruke budu pomoć onima koji ne mogu više raditi svojim rukama, da moje oči budu svjetlo onima koji su slijepi, da moje noge budu pomoć nijemima.
Evo, uzmi me u svoju službu!

Gospina poruka
“Draga djeco! Pozivam vas na potpuno predanje Bogu! Molite, dječice, da vas sotona ne ljulja kao grane na vjetru. Budite jaki u Bogu. Želim da preko vas čitav svijet upozna Boga radosti. Svjedočite svojim životom Božju radost. Ne budite tjeskobni ni zabrinuti. Bog će vam pomoći i pokazati vam put. Želim da mojom ljubavlju ljubite sve: dobre i zle. Samo tako će ljubav zavladati svijetom. Dječice, vi ste moji. Ljubim vas i želim da se meni prepustite, da vas mogu voditi Bogu. Molite se neprestano, da vas sotona ne može iskoristiti. Molite da spoznate da ste moji. Blagoslivljam vas blagoslovom radosti. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(25 svibnja 1988.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, pa kad i moradnem ostati u pozadini, isprosi mi milost da moja nazočnost kod onih koji pate bude znak da ih volim i ne ostavljam. Molim Te, Marijo, posebno za one koji dvore teške bolesnike kao i Ti u ovom času nemoćni gledaju boli i trpljenje svojih dragih i milih. Neka bude što više ljubavi i spremnosti za pomoć.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Tko bi mogo bez žalosti,

gledat Majku u gorkosti.

Muke s' Sinom trpjeti!

Sveta Majko…

Svatko ga može primijeniti na sebe , kao i na druge osobe koje nisu nazočne. Treba se prekrižiti blagoslovljenom vodom, zatim reci glasno-

U ime Isusa i u ime Marije, naređujem vama pakleni dusi uzmaknite od nas i od ovog mjesta i ne usuđujte se povratiti natrag da nas tražite i da nam naškodite.

Isuse, Marijo 3x.
U ime Isusa Krista jedinog Gospodara i Spasitelja našega.

U ime preblažene Djevice Marije Njegove i naše Majke :

Zapovijedam ti Sotono i svaki oholi, lakomi i bludni duše, duše srdžbe, mržnje i svake zle volje, duše tjeskobe, straha, malodušnosti i očaja, duše laži i prijevare, zavisti i ljubomore i svakog drugog zla da odstupiš od mene ( od ove kuće, od moje obitelji, od ovog skupa, od moje župe, od cijelog svijeta … )

I dadeš mjesto Duhu Svetome Utješitelju !


Križajući s križem na sve četri strane :

EVO KRIŽA GOSPODNJEGA, BJEŽITE STRANKE PROTIVNIKOVE, POBIJEDIO JE LAV IZ PLEMENA JUDINA, KORIJEN DAVIDOV, ALELUJA.

( i poljubi križ )

Sve je moguće onome koji vjeruje

Njegove rane su za vas sigurno sklonište protiv oluje grijeha i zla. Bit ćete oslobođeni ropstva sotone, svi hrlite danas k raspetom Isusu, ljubite sa zahvalnošću njegove rane.

Ljubavlju i neograničenom zahvalnošću klanjajmo se Raspetom Isusu.

O KRIŽU BLAGOSLOVLJENI

O Križu blagoslovljeni,
svem svijetu Ti si ufanje.
Ti nekoć drvo sramotno,
a sada vrata nebeska.

Na Križu Spas naš uzdignut
sve ljude k sebi privlači,
a đavo skršen bez plijena
pobijeđen eto odlazi.

Ti snagom Križa krvavog
sav dug nam Kriste otpusti
i ropstvo staro dokonča,
slobodom ljude obdari.

Sva slava tebi Isuse,
sa Ocem Duhom presvetim,
udijeli nam u vječnost svu
uživat Križa plodove.


MOLITVA PROTIV SVAKOGA ZLA

Gospodnji duše, Božji duše, Oče, Sine i Duše Sveti, Presveto Trojstvo, Bezgrješna Djevice, anđeli, arkanđeli i svi sveti, siđite na mene.

Mekšaj me Gospodine, mijesi me, puni me, uzmi me, otjeraj od mene sve zle sile, uništi ih, razori ih, da se mogu osjećati dobro i da mogu činiti dobro.

Otjeraj od mene čarolije, vračanje, crnu magiju, crne mise, praznovjerja, navezanosti, prokletstvo, zlo oko, đavolsko uzemarivanje, posjednuće i opsjednuće, sve ono što je zlo, grijeh, ljubomora, nevjernost, fizičku, duševnu, moralnu, duhovnu, đavolsku bolest.

Izgori sva ta zla u paklu, da nikada više ne snađu ni mene niti ijedno drugo stvorenje na svijetu. Naređujem i zapovjedam snagom Boga Svemogućega u Ime Isusa Krista spasitelja, po zagovoru Bezgrešne djevice, svim nečistim dusima, svim bičevima koji me uznemiruju, da me odmah sada napuste, da me zauvijek ostave, i da idu u vječni pakao, vezani od svetog Mihaela, arkanđela, od sv. Gabrijela, od sv. Rafaela, od naših anđela čuvara, zgaženi nogama Presvete Djevice Bezgrešne. Amen. Aleluja.

Kriste koji si došao na svijet da spasiš čovjeka, da ga oslobodiš robovanja đavlu i grijehu i od smrti vječne, te si na križu, plativši naše krivice, otvorio nam vrta raja i u krštenju darovao nam svoga Duha da živimo u slobodi djece Božje – stoga ti vjerujem.

Priznajem – sagriješih i pred tobom zlo činih moja vjera u tebe bila je mala i ljubav. Život je moj bio ispunjen grijehom, ti nisi bio moj Bog, ni moj život, ni radost, ispred tebe je bilo moje Ja, zadovoljavanje strasti, idoli i sebičnost. Oprosti mi, u mojim nemirima i mukama obraćao sam se modernim vračevima i praznovjernim slugama zloga, te nađoh još veću muku i nemir. Moje srce puno nečistoće i moja oholost nisu mi dopustili da čujem riječi tvoga evanđelja. Sada kad je zraka svjetla tvog milosrdnog Srca dotaknula moje srce – primi moj krik jer iz dubine vapijem k tebi oprosti mi moje krivnje. Odričem se đavla, a ti snagom svog svteog imena istjeraj ga iz moje duše. Odričem se svih njegovih djela: gatanja, čaranja, magije, uroka, zapisa, zazivanja duhova, zlog oka, grešnih navezanosti, droge, pušenja, alkoholizma, zarobljenosti od televzije, kompijutera, interneta, pretjerane obuzetosti sportom, negativne glazbe, horoskopa, noćnog života, poganske mode, sotonskih uznemiravanja, opsjednuća i posjednuća i od svake fizičke, duhovne, duševne, moralne bolesti i zlih ljudi koji đavlu služe.

Hvala ti spasitelju moj što mi daješ slobodu Djece Božje.

Isuse tvoja je ljubav bolja od života, moje će te usne vječno slaviti.

Veličaj dušo moja raspetoga i ljubi ga.

Bože molim te kroz Kristovu Krv da oslobodiš od Sotone zarobljeno tvoje stvorenje. Privuci ga svom Srcu pod plašt ljubavi svoje.


Sveti Mihovile bori se za nas Sveti anđeli čuvari, očuvajte nas od svih zamki zlog neprijatelja.

Slavni Vođo Nebeske Vojske, Sveti Arkanđele Mihaele, brani nas u boju protiv moći i sila, protiv razoritelja svijeta, protiv duhova zla, izgnanih iz neba. Dođi u pomoć ljudima načinjenim na sliku i priliku Božju, otkupljenim od tiranije sotonske za tako visoku sijenu. Tebe sveta crkva slavi kao svoga zaštitnika, tebi je Gospodin Bog povjerio otkupljene duše da ih dovedeš u radosti neba

Moli Boga Mira da snaga Sotone bude pod našim nogama uništena, kako stoga ljudi ne bi više griješili a crkva ne bi imala više štete. Ponesi našu molitvu pred lice najvišeg kako bi milosrđe Gospodina uskoro došlo do nas. Ščepaj zmaja staru zmiju koja nije nitko drugi nego sotona i odbaci ga u podzemlje kako više ne bi mogao zavoditi narode.

Sveti Mihaele Arkanđele brani nas u boju, budi nam obrana protiv zloće i zasjeda đavola. Neka mu Bog zapovjedi, ponizno molimo a i ti vojvodo nebeske vojske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša božanskom jakosti u pakao protjeraj.

Blagoslov Oca, ljubav Sina i snaga Duha Svetoga, majčinska zaštita nebeske Kraljice, pomoć svetog anđela i zagovor svih svetih budi s nama svuda i uvijek. Amen

«Ja ostajem napušten, samotan. Skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja. Sve svoje dane zazivat ću Vječnoga. On će me izbaviti iz ruku mojih neprijatelja.»


MOLITVA MAJCI OD NEPRESTANE POMOĆI

U svim mojim poteškoćama, mukama i bolima,

Priteci mi u pomoć ti ljubljena majko.

U opasnim trenucima napasti i iskušenja u kojima bih se opirao

Ako bih sagriješio da se ponovno dignem

Ako bih se griješnom vezom vezao u službi vraga i time vezu s tobom raskinuo

Ako bih odugovlačio sa svojim obraćenjem, da se brzo i zauvijek tebi predam

Ako bih bio rob poganskih strasti i tome se veselio

Ako bih bio izgubljeni sin, okorjeo i prepustio se porocima, da se zauvijek vratim ocu

Ako bih bio mlak i neodlučan i ne bih mogao izreći iz svojih usta Isuse Kriste

Ako bih imao nesreću i učinio svetogrđe, da imam snage otići na svetu ispovjed

Ako bih iz zaboravnosti ili nemarnosti zanemario tebe zazivati, sada te odmah molim

Ako bih služeći tebi smalaksao, daj da ponovo počnem s još jačom revnošću tebi služiti

Da pravovremeno pristupim sv. Ispovjedi i iskreno i potpuno priznam svoje grijehe

Da mogu dostojno i iskreno primati sv. Pričest

Da u svim zadaćama budem dobar kršćanin, osobito u molitvi i razmatranjima

Da budem očuvan od najtežih udaraca

Da budem od sveg srca ponizan

Da k tebi prispijem i Boga od sveg srca ljubim

Da iz ljubavi prema Bogu podvrgnem svoju volju njegovoj volji

Da vjerno obavljam svoje staleške dužnosti

Kad mi tijelo oboli od teške bolesti i moja duša bude utučena


U tvoj se dolazak uzdam

Kad me jad i žalost obuzmu

Kad trpim zbog ljudi

Kad mi Bog pošalje duševne patnje

Kad me providnost bude iskušavala u bijedi i siromaštvu

Kad u svojoj vlastitoj obitelji iskusim bijedu i bol

Kad budem morao podnašati poniženja i loše postupke, olakšaj mi život i od toga me očuvaj

Da pomognem oslobađati siromašne duše iz čistilišta

Da vjerno potpomažem rad na spasavanju griješnika

Da postignem milost ustrajnosti

Da nikada ne prestanem moliti za milost ustrajnsti

Kad dođe moja posljednja bolest

Kad mi se smrt približi

U posljednjim napastima kojima će biti praćena moja agonija

Kod mog posljednjeg uzdaha

Kad se pred tvojim sinom a mojim sucem pojavim

Kad budem trpio u čistilištu

U nebu gdje ću Milosrđe Božje dolično veličati

U svako vrijeme i na svakom mjestu, na kojem ću tebi služiti, Tebe hvaliti i Tebe zazivati

Da ljubim Krista Isusa

Da djelujem da te uzljube još više mnogi kršćani i da ti služe

Primi našu zahvalnost za sve nebrojene nama poznate i nepoznate milosti što nam ih je udjelila tvoja majčinska dobrota.

ČETVRTA POSTAJA

Isus susreće svoju majku

Ovdje se dva pogleda ukrštaju
Onaj od Muke koja ide svojem
neumoljivom dovršenju
Onaj od Sumučeništva koje obuzima nebesa.
Gdje,
U kojem bezdanu završava trpljenje majke
koja gubi svoje dijete ?
Ovo trpljenje izvrće poredak svijeta
Ono se hvata u koštac s nadom
Izaziva vjeru,
Rana koju ono otvara ne zatvara se nikada.
I upravo to trpljenje koje smo Ti
zadali
Tebi, Marijo
Svetištu osam blaženstava
Nježnoj i siromašnoj
Mirotvornoj i milosrdnoj
Srca prečistog
Ti koja plačeš na ovom putu
Svetište bolom razoreno na zemiji,
I po milosti ponovno sazdano u vječnosti,
Zdravo,
Marijo !

Isuse, Ti si susreo svoju žalosnu Majku

Postaja posvećena svim majkama i hodočasnicima.

Ponovno se pojavljuje veliki križ koji zatvara prizor u visini.
Čim je pošao dalje, blizina Marijina se pretvara u susret, dok težina križa kao da prestaje omogućujući posljednji zagrljaj. Majka nježno miluje ispaćeno lice svoga Sina. Isus joj uzvraća nježno istim pokretom.

To je trenutak dubokog, bolnog i nježnog doživljaja koji možemo shvatiti svi, kao i žena koja se poklanja i ljudi koji idu pred skupinom. Drugi iz pozadine, gluhi za svaki osjećaj nježnosti, udarcima i guranjem nastoje spriječiti i ovu kratku stanku. Meni osobno ovo je najljepša slika.
Svaki kršćanin doživi upravo ovo isto kad god trpi. Marijina blizina postaje susret koji tješi i krijepi.

Biblijski tekst
«Evo moga sluge! Mnogi se užasnuše vidjevši ga. Tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo. Izrastao je poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njemu ni ljepote ni sjaja da bi se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.»
(Iz 52, 13-14 i 53, 2)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje

Isuse, u svojoj boli imao si i veliku utjehu. Susreo si svoju Majku koja Te je pratila. Njezina blizina se sada pretvara u pravi susret. Ona Ti nije skinula križa s ramena, ali Ti je zadnji Tvoj hod bilo važno da si je susreo.

Marijo, i ovaj trenutak je bio moguć jer si bila vjerna i jer nisi bježala od vlastitog trpljenja niti si se bojala trpljenja svoga Sina.
Hvala ti što si ga nježnom svojom rukom ohrabrila. Isuse, hvala Ti što si uzvratio nježnošću svojoj Majci Mariji. Ti si znao koliko trpi. Isuse i Marijo, hvala vam na vašem zajedničkom hodu kroz trpljenje. Isuse, s Marijom te sada molim za sve koji trpe, za sve majke i očeve koji trpe radi svoje djece. Molim Te za one koji ne mogu više susretati, jer su u tome spriječeni ljudskim nepravdama i progonstvima. Molim Te i za one koji se ne žele više susresti jer su ljubav i povjerenje u njima potpuno slomljeni.

Gospina poruka
“Draga djeco! Danas vas pozivam na potpuno predanje Bogu. Sve što činite i sve što posjedujete, predajte Bogu, da on zagospodari u vašem životu kao Kralj svega što posjedujete. Tako vas Bog preko mene može voditi u dubine duhovnog života. Dječice, ne bojte se, jer ja sam s vama i kad mislite da nema izlaza i da je sotona zagospodario. Ja vam nosim mir. Ja sam vaša Majka i Kraljica mira. Blagoslivljam vas blagoslovom radosti, da vam Bog bude sve u životu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(25. srpnja 1988.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, Majko, pomiluj svojom nježnom rukom sve koji Te traže pa i one koji Te ne traže jer teško je biti bez majke. Isprosi stoga svim majkama da budu vjerne svom majčinstvu. A sve nas i cijelu Crkvu zagrli i obnovi, jer cijela Crkva gleda u Te ko u zvijezdu zadnjeg spasa.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Ah, tko ne bi proplakao,

kad bi Majku ugledao

u tolikoj žalosti?

Sveta Majko…

TREĆA POSTAJA

Isus pada po prvi puta

O Kriste! Rekao si nam: "Jaram je moj
sladak, i breme je moje lako"
Ali mi nemamo tvoje blagosti,
I naš jaram vrijeđa, naše breme mrvi.
Grijeh, to je onaj uteg što nas čini
teškim i udaljuje nas od Boga,
Ona tromost koja nas vuče u ništavilo,
taj mračni zavičaj koji ne uspijevamo
zaboraviti,
I ona gomila laži,
nasilja i okrutnosti
Koje ispaštaš umjesto nas.
I Ti sam nisi kadar nositi težinu toga
bez ugibanja
i poput odjeka na prvo od tri
Petrova zatajenja
Tvoja koljena udaraju o tlo
S nekom vrstom molbe koju mi
nećemo uslišati.
O Kriste bez grijeha, preklinjemo Te
oprosti!
Danas
Sjećaj se samo svog milosrđa !

Isuse, Ti prvi put padaš pod križem

Postaja je posvećena fratrima u Međugorju i svim svećenicima.

Teret je strahovit. Samo nekoliko koraka i Isus pada. Već je mnogo pretrpio zbog okrutnog bičevanja, pa ga zbog toga umor nadvlada. Put je strm i pun zasjeda. Isus se pokušava oduprijeti na laktove i izgleda kao da želi iskoristiti pad da odahne, ali ga odmah povlače za haljine da nastavi put. Bol Marijin je već u prvom planu, dok njezin Sin postaje mostom između ljudi i zemlje, po drvu križa koje nosi.

Biblijski tekst
«Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer, kad god sam slab, onda sam jak.»
(2 Kor 12, 10)

-Klanjamo se Tebi Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje

Isuse, promatram Te kako si pao: potpuno na zemlji.

Ostao si kao most između Oca i ljudi, most koji želi premostiti sve jazove, povezati sve zavađene, izliječiti sve ranjene. Ti si veliki svećenik, graditelj novoga puta među ljudima prema Ocu. Hvala Ti što si prihvatio križ i tako otvorio novi put.

Isuse, veliki svećeniče, molim Te za sve one koji su na Tvoj poziv pošli za Tobom. Neka budu kao i Ti, Isuse, spremni se žrtvovati za sve, nek budu spremni biti žrtva dobrovoljna za spasenje svijeta.
Isuse, s Marijom Te sada molim za svog župnika, za kapelana, za sve svećenike, biskupe i Papu. Posebno Te molim za sve koji su se umorili kojima je teško, koji su pali i napustili svećeničku službu. Molim Te i za one koji su spriječeni za svoju službu naviještanja, koji su progonjeni zbog Tvog imena. Nek budu radosni što mogu trpjeti iz ljubavi prema Tebi.
Daj milost svim svećenicima da u Tvoje ime pridrže sve one koji su pali. Nek Tvoji svećenici budu na tvoju sliku!

Gospina poruka

“Draga djeco! Danas vas pozivam na ljubav, koja je Bogu odana i ugodna. Dječice, ljubav sve prihvaća, sve što je tvrdo i gorko, radi Isusa koji je ljubav. Zato, draga djeco, molite Boga da vam dođe u pomoć, ali ne po vašim željama, nego po svojoj ljubavi. Bogu se predajte, da vas on može liječiti, tješiti i praštati vam sve ono što je u vama zapreka na putu ljubavi. Bog može oblikovati vaš život i vi ćete rasti u ljubavi. Slavite Boga, dječice, hvalospjevom ljubavi, da bi ljubav Božja mogla rasti iz dana u dan do svoje punine. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(25. lipnja 1998.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.


Marijo, nikad neću moći osjetiti kolika je bila tvoja bol, jer moje srce ne ljubi koliko tvoje. S kolikom si ljubavlju i boli u duši poželjela pomoć da ustane Onaj koga si pod svojim majčinskim srcem nosila. Morala si prihvatiti da nemoćno gledaš ovaj prizor.

Isuse i Marijo, evo i ja predajem svoj život, sve što imam i sve što jesam, i pridružujem se vama. Molim vas za ljubav kojom ste prihvatili bol, da i ona bude prisutna u mom srcu. Ulijte mi u srce ljubav koja će biti predana, snažna, odvažna.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Koja gorko žalbovaše,

blaga majka, dok gledaše

muke Sina premilog.

Sveta Majko…

Trag svog duha, korijen svoje mudrosti, žig svoje svjesti. Da ipak netko zna da si bio tu. Ili barem tvoja mrtva svjest. Budi velik u srcu. Budi velik u sebi, ne budi slijep, poput štakora, pronađi ideal mora i smisao života pod svjetlom izlazećeg sunca n a vrhu strme stijene života. Ne daj da te zapljusne smrdljiva mora ljudske gluposti i povuče u svoje bezlične, prljave bujice. Kupaj se pod svjetlom zvijezda i pjevaj o životu. Netko te mora čuti. Makar vjetar. Ostavi trag iza sebe. Budi danas kamen, sutra ptica. Tvoja misao nek te slobodno vodi po nekim novim velikim visinama, nek te nosi laka; neopterećena nekim unutarnjim morama. Ali pronađi smisao. To je jedino važno. Moraš ga naći u nasmijanim dječjim očima, na pustim otocima, u ljepoti, istini, zanosu ljeta, u prašini, u vlasima trave pokraj rijeke. Budi smisao sam sebi.

Čovječe, ti moraš biti svjestan svoje postojanosti. Jer, ti si dijete svemira, i isto kao i drveće i zvjezde, imaš pravo biti ovdje. Imaš samo jedan život. Zato ostavi svoj trag čovječe, kad odeš da ti ne bude žao, jer više se nećeš moći vratiti.

Šapni životu, riječ ili notu, ostavi potez kistom, nije važno što, samo nešto ostavi, nek te zapamte. Tako ćeš znati da se nećeš pretvoriti u prah i trunuti skupa s kostima lešinara i bijednih. Bit ćeš trag mjesečeve svjetlosti, i možda cilj nečijem tuđem lutanju kroz vrijeme. Ti ćeš znati da si sudjelovao u igri i pobjedio.

Odlazak će ti biti sretan. Jer to nije konačan kraj. Netko će znati da si bio i prošao. Ja te možda ugledam u noći kad mjesec bude svjetlio. To su tvoje oči. Nisi bio ovdje uzalud.

ČOVJEČE, OSTAVIO SI TRAG...

DRUGA POSTAJA

Isus prima na sebe križ

O Kriste! Došao si da živiš među nama
Svjetlo koje naučava, Ti si nam donio
radost nepoznatu
Jedan drugačiji pogled na svijet koji bijaše čuo
govoriti o mudrosti, o pravdi,
kadikad o milostci
Ali koji nije znao ništa o ljubavi koja je
uzrok i skriveni razlog svih stvari
Naučio si nas da je ljubav
Razlog opstojanja DRUGOG
Da je ona drugo ime za Objavu
Da leti prema slabosti i da se spušta
tiho, na usne koje mole
Ti si nam ispitao srce
I evo našeg odgovora:
Ove kratke staze kroz Jeruzalem
koji slijedi izlomljeni lik munje
I ovog preteškog komada drveta, spuštenog
na Tvoja ramena
Kao komad podpornja srušenog
svemira
O Kriste !
Preklinjemo Te, oprosti !
Blagosti bezgranična,
sjećaj se samo Sebe same!


Isuse, Ti uzimaš na svoja izranjena ramena teški križ

Veliki križ, težak, nerazmjeran, izgleda kao da traži ravnotežu na Isusovim ramenima. Ljudi iz pratnje još uvijek pridržavaju križ, ali su spremni uputiti žalosnu poruku.
A tu su već oni koji požuruju riječima, pogrdama i prijetnjama, tu su i oni koji se klanjaju pred njim rugajući se, ali on blag ne odgovara, naslonjen na drvo križa glavom okrunjenom, spreman je učiniti prve korake svoje Kalvarije.
Kao u prethodnoj postaji, Marija je osamljena svjedokinja u pozadini prizora s desne strane.

Biblijski tekst
«Isus, noseći križ, uziđe na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota.»
(Iv 19,17)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio.

Molitva i razmišljanje
Isuse, doista je žalosno ono što si morao doživjeti od nas. Potpuno si izranjen. Snage su Tvoje već na izmaku, a na Tvojim se leđima nalazi teško drvo križa. Stavljanje križa na Tvoja ramena popraćeno je psovkom, klevetom, ruganjem, udarcima… A ti se dadeš voditi kao janje na klanje. Ne opireš se.
Pred ovim prizorom mi naviru suze, o Isuse patniče i Majko patnice. Žao mi je što smo bili takvi prema vama. Još mi je žalije što sam i sam svojim ponašanjem tovario križeve na ramena ljudi oko sebe.
Isuse, obećavam Ti da ću se promijeniti. Od sada neka radije drugi tovare križeve na moja leđa, nego da ja i na koga ikada stavim ikakav križ. Obećavam Da ću se zauzimati za one koji nose križeve i koliko god budem mogao pomoći ću da se više ne ponavljaju prizori stavljanja križa. Oprosti mi Isuse što sam često mogao spriječiti zlo, a nisam ga spriječio. Od sada ću učiniti sve da budem blizu onih koji trpe. Nemoćan sam ali neću odustajati. Spreman sam trpjeti kao što je to činila Tvoja Majka.

Gospina poruka
“Draga djeco! I danas vam zahvaljujem za sve što ste učinili ovih dana za mene! Osobito vam, draga djeco, zahvaljujem u ime Isusovo za žrtve koje ste prikazali u ovom prošlom tjednu. Draga djeco, vi zaboravljate da od vas želim žrtve da bih vam pomogla i otjerala sotonu od vas. Stoga vas ponovo pozivam da s posebnim poštovanjem prema Bogu prinosite žrtve. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(11.rujna 1986.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, ja ozbiljno želim ostati s Tobom. Od Tebe želim učiti kako se uz drugoga trpi i kad mu se ne može pomoći. Amen.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

O koliko rascviljena

bi djevica preblažena,

Majka jednorođenog

Sveta Majko…

PRVA POSTAJA

Isus je osuđen na smrt

O Kriste! Jednog dana rekao si nam: "Koji će mi
među vama dokazati krivicu ?"
Evo tvoje krivice,
Ti si bio bez grijeha među ljudima bez nevinosti
Trebalo je da Ti umreš
I oni su Te osudili
I mi bijasmo prisutni
Jer se u tom času čitava povijest svijeta
Ovila oko Tebe kao haljina
krvave boje kojom će Te ogrnuti
krvnici
O Kriste! Sine čovječji po čovjeku
osuđeni,
Ovo meso koje si od nas uzeo, ovo tijelo
koje smo Ti dali
Mi ćemo ga vratiti
Komadić po komadić
Odgrizima bičeva i trnja
O Kriste! Na ovom putu tvoje smrtne borbe, u stvari
mi smo ti koji trebaju tvoju milost
Ovu našu sramotu pred
tvojom žrtvom,
Tko li će je izbrisati ?
Molimo te, oprosti !
Vječno pamćenje,
Zaboravi !


Isuse, osuđuju Te na smrt
Isus je u sredini, između vojnika i Pilata, a niže je razjarena svjetina. Žele da Isus bude razapet. Narod razdražen, podgovoren od moćnika iz Velikog vijeća, galami i prijeti šakama i štapovima. Vojnici i narod očekuju besmislenu osudu. Pilat je nakon strašljive izjave»…ne nalazim na njemu nikakve krivice…», oprao ruke i predao ga njegovim ubojicama.
Uvrijeđena oholost pismoznanaca i farizeja pretvara se u: «Razapni ga» u onim šakama i štapovima koji su podignuti u visinu. Iznad mora mržnje uzdiže se Isus koji se, unatoč tome što je izobličen bičevanjem, može još uvijek pokazati u svome kraljevskom veličanstvu. On upravlja svoj blagi sažalni pogled prema onima koji ga osuđuju i prezire njihova ohola srca. Ali iz njegova još nateknuta lica nazire se osjećaj praštanja cijelom nezahvalnom čovječanstvu.
Jedina utjeha Isusu je prisutnost njegove Majke. Prisutnost njena je neuočljiva, ali stvarna. Ona stapa dva srca u zajedničku bol.
Biblijski tekst
«A ja bijah kao janje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume; Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime više ne spominje!»
(Jer 11,19)
-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!
Molitva i razmišljanje
Isuse moj, bio si osuđen, a nisi sudio. Zato je istinito ono što Pilat reče: «Evo čovjeka». Strašan je to trenutak za Tebe i Tvoju Majku Mariju. Biti pravedan i nevin, a opet tako «proći» s ljudima, teško je ranjavalo srce Tvoje i Tvoje Majke, stapajući ih u jedno srce trpljenja i boli.
Čitav život raditi na oslobađanju nevinih i zauzimati se za odbačene, a na kraju biti pribrojen ne samo odbačenima nego i razbojnicima, kako to mora boljeti. Isuse, oprosti nam što smo tako s Tobom činili.
Isuse, oprosti nam što nastavljamo to i sada činiti, kad god nevin strada, kad god se pravedan osuđuje, kad god se siromahu ne pomaže. Isuse, obećavam Ti sada da ću povući svoju uzdignutu šaku i svoj štap koje sam toliko puta podigao na druge oko sebe.
Molim Te i za one koji se straše zauzeti za nevine i pravedne, siromašne i bolesne.
Gospina poruka
“Draga djeco! Na poseban način večeras vas želim pozvati na ustrajnost u kušnjama .Promislite kako Svemogući i dan danas pati zbog vaših grijeha. Pa kad bude patnja, prikažite ih kao žrtvu Bogu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(29. ožujka 1984.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Te.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo želim se pridružiti Tebi u ovoj postaji. Ti si osamljena, a svijet se udružio da uništi Tvoga sina.
Ti se ne povlačiš, iako si nemoćna. Znala si kao Majka koliko je važno da si mu blizu u najtežim trenucima. Marijo, pridružujem se Tebi, da ne budeš osamljena među svijetom koji mrzi i odbacuje, osuđuje i traži smrt. Pridružujem se Tebi svojom ljubavlju, svojim suosjećanjem, svojom spremnošću da budem blizu i onima u kojima Tvoj Sin i Ti trpite. Amen.
-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!
-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!
Čije srce ucviljeno,
gorko izmučeno,
žalost ko mač prostrijeli.
Sveta Majko…