karizmatizam

Draga braco evo nesto o svetcu dana,
SVETI SILVESTER, PAPA (+ 335)
Današnji svetac mnogo toga je vidio i proživio jer je živio u dva posve različita razdoblja kršćanstva. Razdoblju progona i ubijanja i razdoblju Milanskog edikta kojim kršćanstvo zadobiva slobodu. Godinu dana nakon Milanskog edikta tj. 314. izabran je Silvestar za papu kao 34. nasljednik sv. Petra. Svi njegovi prethodnici na papinskoj stolici bili su mučenici, iako svaki ne umire izravno od pretrpljenih muka. Kad je Crkva izašla iz katakomba, započela je s gradnjom svojih bazilika i hramova, veličanstvenih prostorija za bogoslužje. No, još važnije od toga bila je nutarnja izgradnja na koju se sveti papa Silvestar dao čitavim srcem. Za njegova pontifikata održan je i prvi opći sabor u Niceji god. 325. koji je osudio arijevsko krivovjerje. Pun zasluga za Crkvu umro je sveti papa Silvestar 31. prosinca godine 335.



Bog vas blagoslovio i cuvao, zelim vam obilje blagoslova u novoj 2007

Draga Braco i Sestre,

ko je ikad osjetio ljubav naseg Gospodina Isusa Krista i Duha Svetoga znati ce o cemu ova slika govori.

Zelim vam obilje Bozjeg blagoslova Don Branko.

RADUJTE SE NARODI

Radujte se narodi, kad cujete glas,
da se Isus porodi u blaženi cas.
Svaki narod cuj, cuj,
i Betlemu pristupljuj,
pristupljuj.

Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
To otajstvo cuj, cuj,
i k jaslicam pristupljuj!
Pristupljuj! Raduje se Marija s Josipom gledeci
Andeo pjeva "Glorija" po zraku leteci
I ti, svijete citavi,
Spasitelja pozdravi!
Pozdravi!

KYRIE ELEISON

Kyrie eleison, eleison,
Isus se rodi u štalici
Pojte pastiri,
tamo se njemu poklonite.

Kriste eleison, eleison!
On za nas trpi cim se rodi
Pojte pastiri,
tamo se njemu poklonite. Kyrie eleison, eleison!
U jasle mora da se skriva!
Podite kralji,
tamo se njemu poklonite.

SVIM NA ZEMLJI

Svim na zemlji mir, veselje,
Budi polag Božje volje.
To sad nebo navješcuje
I glas s neba potvrduje.
Dobre volje svaka duša
grijeha neka vec ne kuša
Nego hvali, dici Boga,
Što je posl'o Sinka svoga.
Sinka svoga, Boga moga,
S Ocem, Duhom jednakoga
Duhom Svetim zacetoga
Od Djevice rodenoga.



VESELJE TI NAVJEŠCUJEM

Veselje ti navješcujem,
puce kršcanski.
Jerbo se kralj u Betlemu
rodi nebeski.

Još mali, u štali,
Kog stvorenje svako slavi
Štuje, dici, jer je pravi
On naš Spasitelj
i Otkupitelj. Pored njega stoji Majka,
Djeva Marija.
Pa sveg svijeta Spasitelja
lijepo povija.

Njeg doji i goji,
Uspavljuje njegujuci
"Spavkaj, spavkaj" pjevajuci
U toj štalici,
sve na slamici.

OJ, PASTIRI

Oj, pastiri, cudo novo
Niste nigdar vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba side
radi puka svog.

Betlem, evo, nije daleko,
Znajte da vam istinu rekoh:
U štalici prostoj leži djetešce
Na slamici oštroj,
kao janješce. Ljubav Božja prevelika
Primi pravu put covjeka:
S neba side dolje radi grešnika
Rodi se u štali,
radi covjeka.

U TO VRIJEME GODIŠTA

U to vrijeme godišta
Mir se svijetu navješta
Porodenjem Djetešca
Kom je Majka Djevica.
Andeli se javili
Rajsku pjesmu slagali
Slava Bogu pjevali
A mir ljudma prosili.
Djeva Sina rodila,
Djavlu silu slomila,
Svijetu Spasa podala,
Nama majka postala.

DANAS SE CUJE

Danas se cuje dogadaj novi
U zemlji našoj i jeste ovi
Braco pastiri, pohitite
K Betlemskoj štali i vidite

Jedno nebesko Djetešce
U krilu majke Djevice.
Ta vam se sreca danas dogodi
Što vam se Janje nebesko rodi
Ovo je Janje ono milo
Koje je sav svijet izbavilo

Jedno nebesko Djetešce,
U krilu Majke Djevice!

DJETEŠCE NAM SE RODILO

Djetešce nam se rodilo
U jasle se položilo
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.

Sin Boga Oca i Bog sam
S neba na zemlju side k nam
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.
Cista ga Djeva rodila,
I svojim mlijekom dojila
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.

Isus mu ime Otac da,
Da nas otkupi, posla ga
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.

NARODI NAM SE

Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, ciste Djevice.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.

Po njemu slijedi sveti Stjepan
Prvi mucenik Gospoda Boga.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje
Na tom mladom ljetu svega obilja
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.

O BETLEME

O Betleme, grade slavni od Boga
Najveci si ti od grada svakoga
Jer iz tebe nam izade vojvoda
Isus dragi, Davidova poroda.
Marija ga, Djeva cista, porodi
I u jasle ona njega položi.
Dostojno se ona njemu poklanja,
I s veseljem srca svoga pozdravlja.

VESELI SE MAJKO BOŽJA

Veseli se Majko Božja, puna milosti
veseli se i raduj se rajska svjetlosti
jer si nocas porodila
svojim mlijekom zadojila
Boga malahna.

Veselmo se i mi braco ovdje zajedno
Al veselje neka naše bude pravedno
Svi se grijeha odrecimo
i srdacno utecimo Svim vam Božic nazivamo
braco ljubljena,
U stecenju vjecnog zdravlja
od vas željena,

Kojega vam roden dao
kako bude tko pitao
na dan današnji.

TRI KRALJA JAHAHU

Tri kralja jahahu
s onih suncanih stran
tri dara nošahu
mir, zlato, tamijan.
Tri kralja dodoše
pred grad Jeruzalem
pitajuc za mjesto
gdje se rodi Isus.
Mariji rekoše:
zdravo, oj Djevice,
zdravo, oj Majcice,
nebeska Kraljice
Isus digne ruke,
drago im hvaljaše,
i nebeske dvore
njima obecaše.

NEBO DAJ OKU

Nebo daj oku
zvijezdu visoku vidjeti
jer triju kralja
stazicu valja slijediti

Svijetla nebesa
cine cudesa rodenom
Andeli svoju
pjesmicu poju malenom.

Kraljima zvijezda
u Betlem kaže stazicu
Po njoj su tako
spoznali lako štalicu.
Tamjan i zlato,
mast dragu na to uzeše
Slijedeci svjetlost,
od Boga milost, podoše.

Došav u Betlem,
pred Kralja mladog padoše,
Darove svoje
Isusu kralju dadoše.

PRISTUPITE VJERNI

Pristupite vjerni u radosnom slavlju
Dodite, dodite u Betlehem.
Pogledajte mladog, andeoskog Kralja
Dodite na poklon, dodite na poklon,
Dodite na poklon Gospodu! Ponizni pastiri ostaviše stado
Gle, radosni hite k jaslicam.
Klicuci hajdmo, požurimo s njima,
Dodite na poklon, dodite na poklon,
Dodite na poklon Gospodu!

DVORANI NEBA

Dvorani neba
proniješe glase narodom
Isus se rodi,
spasenje plodi porodom. Betlem je mjesto
u kome cisto Djetešce
rodi se za nas
otkupi da nas, Janješce.

SPAVAJ MALI BOŽICU

Spavaj mali Božicu, buj, buj, buj.
Spavaj neba kraljicu, tuj, tuj, tuj.
Tako piva sad Divica
Sinka Božjeg porodica,
tuj, tuj, tuj.

Spavaj lipi cvitu moj, buj, buj, buj.
Spavaj rožmarinu moj, tuj, tuj, tuj.
Spavaj, spavaj ružicice,
Puka tvoga ljubicice,
tuj, tuj, tuj. U tranjavoj štalici, buj, buj, buj.
Na hladanoj slamici, tuj, tuj, tuj.
Zimu trpiš u jaslicah,
Kano odvec sirotica,
tuj, tuj, tuj.

Spavaj dite maleno, buj, buj, buj.
Radošcu docekano, tuj, tuj, tuj.
Tebe dvore svi andeli,
Kerubini s arhandeli,
tuj, tuj, tuj.

Poticaj za razmišljanje

Ljudi svagdje imaju slične probleme. Emocionalno stanje roditelja utječe na zametak u majčinoj utrobi. Isus Krist može odraslu osobu izliječiti od rana primljenih u majčinoj utrobi. Danas nam se otvaraju nove spoznaje o obiteljskoj baštini. Ljudi teže izbjeći suočavanja sa bolnim iskustvima. Rane koje nisu iscjeljene žive su zakopane. Emocionalna bol može se prenijeti krvnom vezom. Osoba u sebi može nositi rane starije od nje same. Određene slabosti možemo naslijediti od naših predaka. Te se slabosti mogu prepoznati iscjeljenjem. Proces ozdravljenja uključuje dijagnozu i terapiju. Sredstva dijagnoze su darovi Duha Svetoga. Isus Krist je terapija. Isusu ponesimo sve rane. Gospodin nas želi ozdraviti više nego sami želimo. Zahvaljujmo Nebeskom Ocu i slavimo Ga jer nas vodi putem opraštanja. Molimo Ga da nam da mudrost i duhovnu osjetljivost da Njegovu istinu primimo s dubljom spoznajom te da izgradi u nama sigurne temelje koji su potrebni da bismo molili za oslobođenje naraštaja i tako oslobađali sužnje. To Ga molimo u ime Isusovo. Amen.

Poticaj za razmišljanje

Skloni smo bojati se svega što sami nismo iskusili. Isus Krist iscjelitelj je u postupku ozdravljenja obiteljskog stabla. Čistilište i molitve za umrle središnji su pojmovi ozdravljenja kroz naraštaje. Oče, hvala Ti, jer u našim životima djeluješ na različite načine. Blagoslivljamo Te i slavimo Te jer nam počinješ otkrivati istinu o ozdravljenju naraštaja. Molimo te da nam po darovima Duha Svetoga otkriješ utjecaj prošlih naraštaja na naš život. Otvori nam srce da primamo tvoju istinu u Isusovo ime.

Koraci ka ozdravljenju

Možda poznajete neku osobu koja je imala pobačaj. Bože, Oče dolazimo k Tebi i molimo Te za dar viđenja da svaka osoba otvori Tebi i Tvome pomazanju posvećenje u ispunjenju koje daješ u daru viđenja. U Isusovo ime. Amen.

U ime Isusa Krista kao kršćani, prekinimo svaku mržnju, gorčinu, zamjerke, nepraštanja, požude, zavisti, proždrljivost, lijenost, oholost i sve negativno što dolazi od prošlih naraštaja. Odbacimo od sebe sve što ne pripada kraljevstvu Božjem. Zazivajmo dragocjenu Kristovu krv da zaštiti nas i naše obitelji. Zamolimo Duha Svetoga u Isusovo ime da prekine svaku negativnu emociju i da nas opere i očisti od svega negativnog što dolazi iz bilo kojeg naraštaja. Nebeski Oče, oprosti nam danas sve naše grijehe, pogreške i mane. Pokajmo se zbog svega onoga lošega u nama. Molimo Ga da nam oprosti što smo izgovarali Njegovo ime uzalud, što Mu nismo dovoljno vjerovali, što smo sumnjali u Njegovu dobrotu i ljubav prema nama.

Poticaj za razmišljanje

Bog je ljubav. Ranjava nas sve što nije ljubav. Nedostatak ljubavi ranjava i sebe i druge. Sva pokojna djeca moraju dobiti ime kao i dijete koje je rođeno. Okultnost se može prenositi kroz naraštaje. Bog će uvijek donijeti zdravlje ako ga pozovemo u svoje rane. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru prijateljstva. Hvala Ti što si nas pozvao među ove ljude, što ih volimo, što im služimo i što rastemo među njima. Molimo Te da ponovno očistiš naša srca, molitve i želje. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru zajedništva. Posebno Te molimo da nas ojačaš u onome u čemu smo slabi. To te molimo u Isusovo ime.

Budi u nama dar evangelizacije, dar poput uspavanog diva u našoj Crkvi i u našem narodu. Gospodina niti jedan drugi dar ne čini tako radosnim kao kada svoju braću i sestre, svoju djecu dovedete u Njegovo kraljevstvo. Nebeski Oče, molimo Te, da u nama uvećaš želju za služenjem. Zapali vatru u našoj duši, oprosti nam što se na različite načine opiremo tvome pozivu i što nam srce oglušuje na potrebe svijeta. Pred tebe donosimo sve one osobe naše prošlosti čiji nas grubi način evangelizacije odbija. Odričemo se svega što smo im zamjerili i opraštamo. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru evangelizacije.

Oprosti nam što nismo dovoljno molili, slavili te čitali Sveto pismo. Žao nam je što Ti nismo dali prvo mjesto u našim životima. Hvala Ti, Nebeski Oče, što nas potičeš da budemo u osobnoj molitvi. Oprosti nam naše grijehe protiv čistoće, požude, prevare, nemorala, knjiga, filmova, maštanja. Hvala Ti Oče što si nas oslobodio. Oprosti nam što nismo dovoljno brinuli za svoje zdravlje, što nismo pazili na svoju prehranu i odmor. Oprosti nam i kloni nas nemoralnih knjiga. Odričemo se svih negativnih osjećaja prema samima sebi. Danas se izmirujemo sa sobom po snazi Duha Svetoga. Nebeski Oče, molimo Te da svom svojom voljom oprostimo osobama koje su nas povrijedile u životu iako možda još i sada osjećamo ljutnju prema njima. Izmiri nas sa tom osobom. Hvala Ti, Nebeski Oče što nas oslobađaš. U Isusovo ime. Amen.

Zaogrni nas svojim plaštom ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile i naš anđeo čuvar, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom. U ime Isusovo molimo da sve sile i snage zla odstupe od nas, od naših domova i naše zemlje. A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse jer si vjeran Bogu i osjećaš s nama sve naše domove. Ovo mjesto pečatim u krvi Kristovoj. Neka svaka osoba uđe u oproštenje i oslobođenje, neka žive vode poteku i odnesu svu bol.

Molitva

U ime Isusovo uzimam vlast i vežem sve demonske sile i snage u zraku, na zemlji, u vatri, u podzemlju, na onome svijetu, u prirodi, u vatri. Ti si Gospodin nad svemirom, dajem Ti slavu u ime Tvog stvoritelja. U Tvoje ime vežem sve demonske sile koje su pošle protiv nas i naših obitelji. Stavljam sve nas pod zaštitu Tvoje dragocjene krvi koja je prolivena za nas na križu. Marijo, naša Majko, tražimo Tvoju zaštitu i zagovor s presvetim srcem Isusovim za sve naše obitelji.

MOLITVA

Kad bi sada trebalo moliti, što bi rekli Bogu?! Bi li ovako mogla biti izgovorena tvoja molitva?! Zašto, Bože, meni su rekli da tebe nema, a ja sam mislio da je istina. Ali jedne noći ugledao sam tvoje zvjezdano nebo i shvatio da su me prevarili. Znaš, Bože, bit će teška bitka i tko zna možda ću pokucati na Tvoja vrata. Hoćeš li me primiti? Evo, Bože, čujem Tvoju trubu, ja se smrti više ne bojim. Znaš koja je temeljna kršćanska molitva.

Znaš li što vjernik katoličke crkve vjeruje. Evo sadržaja vjerovanju apostolskom. Imaš li ti iskustva vjere? Jesi li kada osjetio da ti je Bog sasvim blizu? Jesi li kada doživio iznenadnu Božju pomoć? Je li ti Bog već kada uslišio tvoju molitvu? Možeš li reći da si Boga već susreo? Jesi li dovoljno kritičan u svojoj vjeri ili u svojoj nevjeri? Pomisli na trenutak tko si ti. Stani pred samoga sebe i gledaj odakle si došao na zemlju, zašto baš u ovu obitelj, ovaj narod, zašto moraš nositi baš ovo tijelo. Prostor oko tebe nije prazan. On je prepun znakova, prepun izvor tvoga života. Zovemo ga Bog Stvoritelj, zaručnik života. Prepusti se toj istini da ti postojiš stojeći pred onim tko te poslao na svijet pred Boga. Život je čudesan. Neka to uvjerenje iz glave prijeđe u tvoje srce i život. Ostani tako nekoliko minuta. A onda pokušaj reći ili napisati koju riječ, molitvu Bogu. Moja najdublja čežnja je da moj život bude prepun smisla.

Znaš li što znanost kaže i zna o postanku svemira, zemlje i svijeta. Može li se dokazati da Boga nema. Tko ima pravo?! Možeš li doći do istine? Što misliš, tko je Isus iz Nazareta?

Nepoznati, koji se vječito skrivaš mom oku, pokaži mi da si živ. Srce te moje sluti. Izađi iz skrovišta i otkri mi lice svoje. Bože, ako postojiš, ne dopusti da ostajem daleko od bogatstva života koje mi daješ. Ali ako te nema, oslobodi me od nedjeljenosti i mlakosti. Daj mi uvijek da govorim istinu.

Sjedi u mirnu prostoriju, opusti se i pokušaj misliti srcem pred sobom. Vidiš ljudsku povijest. Jedna rijeka te povijesti. Svjetla junačka u svakom čovjeku. Vidiš tu dvojnost najvećih svetaca. Tko će od vas optužiti za grijeh Isusa iz Nazareta? Pođi k njemu i osluškuj kraj njega tajnu pobjede nad grijehom. Pokušaj razgovarati s Isusom. Molitva je ulazak u vjeru. Njome stupaš u dodir s Isusom, s Bogom. Njome se sjedinjuješ s Bogom. Uključi se u Boga. Kroz molitvu struji Božje znanje i Božja snaga u tebi. Da bi mogao razumijeti govor grijeha, potrebna je ne samo ljudska nego i Božja inteligencija. Zato se pomoli prije nego što počneš čitati slijedeću katehezu. Molitva te sjedinjuje s Bogom, u njoj s Bogom razgovaraš. Slušaj Boga i njemu govori.

Ako svoj um i srce, svoj duh uključiš u Boga, sjediniš s Bogom, čut ćeš Božji glas u sebi. O, Bože, Tvoje je ime sveto. Daj sjaj svoga svijetla da uvidim tko sam i što me sputava te ne mogu k Tebi. Bojim te se, Bože, jer sam grešan čovjek. Htio bi voljeti ljude, ali su mi mržnja i laž bliži. Htio bi započeti gledati novi svijet ali sam nemoćan i bezvoljan. Nadahni mi vjeru da se s Tobom može i ono što izgleda nemoguće. Nauči me svom putu.

Ostani nakon kateheze nekoliko minuta u šutnji i razmišljanju. Ako vjeruješ u Isusa zamoli ga da se njegova vlast i život u Tebi ostvari. Dođi kraljevstvo Tvoje. Možda je trenutak da pođeš na dobru ispovijed. Jesi li spreman pomiriti se. Shvaćaš li da je najveća đavolska varka i zamka u tome da te posvađa s drugima i da te ljude usmjeri jedne protiv drugih. Nemoj više suditi. Prepoznaj svakoga čovjeka kao brata. Promisli ima li u tvom životu vrednota za koje si spreman dati život. Tisuću puta postavljaj pitanje što je život. Blago vama poštenima. Sva su vam vrata otvorena i svi vam vjeruju.

Kažite mi gdje ima ljubavi, kažite mi gdje da bježim od zla. Moli Isusa da ti otkrije pa da shvatiš sljedeći govor o njemu. Isuse, sve ruke svijeta pustošile su moj dom. Krist je sada na domaku našega srca u ovom bogatom svijetu. Krist je siromašan, gladan, bez utočišta, on prosi, kuca na vrata, na srce i ljudi ga tjeraju. Šalju ga od jednih vrata do drugih vrata, od jednog srca do drugog. Krist je svagda u svijetu na domaku našeg srca. Molitva je snaga koja čovjeka preobražava. Po molitvi Duh Sveti čini u tebi Isusova djela. Isus otkupitelj ulazi u tebe. Isusova te sloboda vodi. Pronađi vremena i budi s Isusom. Možda će ti doći na jezik molitve. Bože koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv, vodi me i dalje do konca mojih želja. Isuse i Bože moj, Ti srećo života moga, Spasitelju moj, čuj vapaj srca moga. Toliko te trebam. Ja sve gledam kako ću ti ugoditi, a nešto pomisliti što ti može žao biti. Molim Te, Bože, za malo snage i ljubavi za svakoga čovjeka. Srce mi je bolno, ne zna kamo će krenuti. Isuse, daj mi duha svoga i reci put kojim treba krenuti jer Ti si jedini put istine i ljubavi. Srce mi je na smrt bolno tražeći tebe dobri Bože. Zato te molim, o dođi Duše Sveti, ozdravi moje bolno srce svojim presvetim srcem. Presveta Majko nebeska i moja majko i svega svijeta majko tebi se utječem. Molim te pomozi mi jer ti znaš boli svake majke. Samo je tvoje bezgrešno srce puno ljubavi. Zato Te molim, Gospe moja, prenesi sve moje muke i boli Presvetom srcu sina Tvoga Isusa Krista. Daj mi pravi put sve do raja jer želim prikazati svoju svu sreću, bol Gospodinu Bogu Spasitelju i Otkupitelju. Molim te Majko oprosti za svu tugu koju smo ti nagnali kada smo ti izdali sina Tvoga i stavili na križ. Osjećam kako ti je bilo. Zato Te molim, oprosti nam jer samo ti možeš. Ti prikaži nas, Majko, sinu svome, Isusu Kristu i Bogu našemu Spasitelju i Otkupitelju svijeta.

Zato ove noći, Gospodine, predajem se u Tvoje presvete ruke, obitelj svoju i svoj dom. Nadam se da me Ti, Gospodine, nećeš nikada napustiti. Gospodine Bože moj, ne skrivaj lica svoga. Tako mi je teško. Vidim ljude koji propadaju u teškim grijesima, zli ih drži u lancima. Toliko branitelja susrećem koji nemaju izlaza za egzistenciju i žele si oduzeti život. Gospodin pati u svakom čovjeku, bilo koje vjere. Pogledaj lice čovječje i vidjet ćeš da te Bog ljubi. Ne slušajte one koji vam kažu da pravde neće biti. Jedina pravda je Isus Krist. Najveća sramota je bila objesiti Spasitelja na križ. Imajte tu vjeru, budite razboriti.


Branko Gradečak - King

Ako poznaješ Boga našao si prijatelja iznad sviju. Ako znaš moliti, Bog te čuje i uslišit će tvoju molitvu. Ako se vežeš uz Boga, nitko više neće moći uništit tvoj život. Ako zaista tražiš Boga on će te odvratiti od tvoje ludosti.
Ako nađeš Boga otkrio si puninu svoga života. Ako nađeš Krista i čuješ Božju riječ Božju blizinu, Bog je u tvom domu zajednički put, u visinama života na vrhuncu radosti mira, pokazuje ti goruće ideale vječnosti i vječnog života. Tako ćeš svladati nepravdu.
Bog je tvoj otac! On se brine i voli te ! Njega možeš za sve moliti jer on želi da živiš i da imaš puninu života. Bog u tebi probudio je silnu radost jer si našao istinu, smisao, snagu i sreću. Samo rijetki imaju pravog prijatelja, jer pravi prijatelj potiče od Boga. Kada s njim govoriš o Bogu prijatelju nosiš Boga.
Ali kako dospjeti do onoga velikog zajedništva s Bogom i ljudima? Kako bdjeti i moliti da ne padneš u napast? Duh je istina voljan, no tijelo je slabo! Moliti ;
'Pomozi mi Gospodine da prevladam svoj strah ako iskusiš nepravdu uzmi to kao poravnanje. Isuse oslobodi me grubih postupaka tko voli čini puno dobroga.'
Kad je teško, ljubav želi davati i dijeliti i opraštati , podnositi i pomagati.

Branko Gradečak KING

SANJAO SAM DA SAM IMAO INTERVJU S BOGOM


„Uđi“, reče Bog. „Dakle, ti bi me htio intervjuirati?“
„Ako imaš vremena.“, rekao sam.
Bog se nasmijao i rekao: „Moje vrijeme je vječnost. To je dovoljno da se sve
učini. Koja mi pitanja hoćeš postaviti?“
Upitao sam: „Što te najviše iznenađuje kod čovječanstva?“
Bog je nekoliko trenutaka razmišljao, pa odgovorio: „Iznenađuje me što se umore
biti djeca, što se žure odrasti i onda žure da opet budu djeca. Da u nastojanju da što više
zarade izgube zdravlje i onda troše novac da si vrate zdravlje. Iznenađuje me da, dok
nervozno misle o budućnosti, zaboravljaju sadašnjosz, pa ne žive ni za sadašnjost ni za
budućnost. Da žive kao da nikada neće umrijeti i da umru kao da nikada nisu živjeli.“
Bog položi moje ruke u svoje te smo nekoliko trenutaka šutjeli.
Tada sam upitao: „Kao roditelj, koje bi životne puke htio da tvoja djeca nauče?“
Bog odgovori sa smješkom:“ Htio bih da nauče da nikoga ne mogu natjerati da ih voli. Ono
što mogu učiniti jest da dopuste da budu voljeni. Htio bih da nauče da nije najvažnije ono što
imaju u svojem životu, već koga imaju u svom životu. Htio bih da nauče da nije dobro
uspoređivati se s drugima. Svakome će se suditi prema njegovim zaslugama, a ne kao skupini
na temelju uspoređivanja. Htio bih da nauče da treba samo nekoliko sekundi da se otvore
duboke rane kod onih koje volimo i da treba mnogo godina da se one zaliječe. Htio bih da
nauče opraštati praštajući. Htio bih da nauče da postoje ljudi koji ih jako vole, ali jednostavno,
ne znaju pokazati ili izraziti svoje osjećaje. Htio bih da nauče da se za novac može kupiti sve,
osim sreće. Htio bih da nauče da dva čovjeka mogu gledati istu stvar i vidjeti je potpuno
drugačije. Htio bih da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima…, a ipak ih voli. Htio bih da nauče da nije uvijek dovoljno da ti drugi oproste, već da oprostiš sam sebi.“
Sjedio sam neko vrijeme uživajući u svojem posjetu Bogu. Zahvalio sam Mu za Njegovo vrijeme i za sve što je učinio za mene i moju obitelj.
On je rekao: „Nema problema. Ja sam ovdje dvadeset četiri sata na dan. Sve što trebaš učiniti jest da me pozoveš i ja ću se javiti.“
Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti ono što si učinio……..ali, ljudi nikad neće zaboraviti kako su se zbog tebe osjećali.

Nepoznati autor

Čudesno ozdravljenje: Osječanin Branko Gradečak redovito odlazi na mise fra Ive Pavića u Tolisi kod Orašja, osjeća da je postao bolji čovjek i sjeća se svog ozdravljenja
Osjetio sam olakšanje i silnu snagu, nestale su i glavobolje
Doživio sam čudesno ozdravljenje te prisustvovao ozdravljenjima ljudi koji su dolazili na svete mise fra Ive. Imao sam zdravstvenih problema zbog učestalih glavobolja, nesanice, depresija, razdražljivosti, a svemu tome uzrok su bili silni problemi na koje sam nailazio. Danas je to iza mene. Postao sam bolji čovjek i rado pomažem drugima, priča Branko.
Osječanin Branko Gradečak ozdravio je tijekom mise karizmatičnog svećenika fra Ive Pavića u franjevačkom samostanu, u Bosni i Hercegovini
Krenuo na put
Doživio sam čudesno ozdravljenje te prisustvovao ozdravljenima ljudi koji su došli na svetu misu fra Ive Pavića. Imao sam zdravstvenih problema zbog učestalih, glavobolja, nesanice, depresija, razdražljivosti, a svemu tome uzrok su bili silni problemi na koje sam nailazio. Nakon što sam doživio obiteljsku tragediju, nisam više mogao to podnositi niti se nositi s bremenom koje me gušilo. Tada sam čuo za hodočašća u Tolisu te sam, kao i mnogi drugi vjernici, krenuo na put - priča Branko.
U jednom trenutku tijekom mise, kaže, fra Ivo je prozvao njegovo ime i rekao da mu se dogodilo nešto čudesno.
Tada se doista dogodilo čudo jer sam osjetio veliko olakšanje i silnu snagu Duha Svetoga koja se spustila na mene. Od tada više nemam problema s nesanicom i glavoboljama, postao sam bolji čovjek i rado pomažem drugima. Danas i ja molim za druge - priča Branko.
Inače, karizmatik fra Ivo Pa-vic rođen je u Hrvatskoj Tišini na području općine Bosanski Samac. Godinama je na službi u franjevačkom samostanu u Tolisi kod Orašja. Njegovim dolaskom počinju i molitveni susreti, prvo po kućama onda i u samostanu.
Desetak puta
S vremenom, kako je sve više ljudi dolazilo, molitveni susreti počeli su se organizirati na otvorenome, ispred crkve bilo da je zima, led, kiša ili oluja. Ništa nije moglo zaustaviti vjernike da dođu.
Do danas sam bio desetak puta u Tolisi, i svaki put sam osjetio moć Duha Svetomu na sebi. Sve bi započinjalo svetom misom, jakom propovijedi i karizmom. Vjernici su počeli između sebe razgovarati o svojim obraćenjima i ozdravljenjima, duševnim i tjelesnim. Te o dobivanju dara govora u jezicima, što je mnogima bilo nepoznato. Sveta misa započinjala bi u 18 sati, a zadnji redari koji su pomagali fra Ivi pridržavajući ljude dok bi padali i potom počivali u Duhu Svetom, znali su odlaziti kući i poslije ponoći - priča Branko.
Posljednji molitveni susret u Tolisi, održan u kolovozu ove godine, pohodilo je oko 250.000 vjernika iz cijelog svijeta, a među njima i brojni Osječani. Fra Ivo na svojim misama i svojim molitvama djeluje duboko na vjernike tako da se doista događaju čudesa kao što su obraćenja i ozdravljenja, tjelesna i duševna. Čak što neke zbunjuje, mnogi su dobili darove Duha Svetoga kao što su govor u jezicima, vizije i proroštva.
Misa je bila nešto što se ne može opisati, na tisuće ljudi stajalo je i čekalo da počne. Nikakvi vremenski uvjeti nisu nas mogli zaustaviti da dođemo na nju. Uvijek započinje u 18 sati, a nakon toga slijedi klanjanje, zatim molitve za ozdravljenje duha, duše i tijela. Moje je mišljenje da bez istinskog kajanja nema ozdravljenja duha, duše i tijela. Način života u današnje vrijeme sve nas više otuđuje, nitko nema vremena ni za koga, topla riječ sve se rjeđe čuje tako da nije čudno što je toliko naših sugrađana pohodilo Tolisu. Bez kajanja i opraštanja nema ni ozdravljenja duha ushićeno svjedoči Branko.




DUHOVNE OBNOVE U ŽUPI SV. JERONIMA
Tko je sv. Jeronim?

Put Kardinala Stepinca

Povijest Župe

Hrvatska Franjevačka
Kustodija

Statistike

Kako doći do Sv. Jeronima?

Najstarija župljanka


Interview s Vlč. Zlatkom Sudcem za Hrvatski katolički radio - Glas hrvatske župe sv. Jeronima - Chicago
(Veljača 2001.)
UVOD
S vremena na vrijeme ovu staru hrvatsku župu u centru Chicaga posjete ljudi koji ostave snažne pečate na vjeri, životu i svagdašnjici naših ljudi. Tako upravo bijaše kada Župu posjeti vlč. Zlatko Sudac, svećenik, karizmatik, stigmatist i iscijelitelj koji je iz Domovine došao održati trodevni seminar (6. 7. i 8. listopada 1999.).
Duhovna karizma ovog zanimljivog, mladog (30 god.) svećenika nastavila se tako širiti i među hrvatskim i američkim vjernicima na ovim prostorima. Vlč. Sudac je predvodio trodnevni seminar koji je podijeljen po dijelovima zahvaćajući sudionike sve dublje i dublje u samu bit njihove osobnosti, vjere i opredjeljenja. Razmatranja koja je on predvodio temelje se na razumijevanju ljubavi i zapreka za ljubav; navezanosti, želje, pohlepe i razne uvjetovanosti, te kako se čovjek može toga osloboditi te postići uvid u sebe, postići ljubav. Njegova razmatranja oslobađala su ljude, te dovodila do spoznaje da je za pronalaženje Istine potrebno Srce koje je lišeno svake uvjetovanosti, svake sebičnosti, srce koje nema što zaštiti i ne teži ni za čim, te je zbog toga neustrašivo i slobodno. Seminar je dakle bitno bio određen nakanom da se dublje zaviri u tajnu ljubavi. Vlč. Sudac je uz razmatranja imao i molitvu, klanjanje pred Presvetim, slavljenje Euharistije, predanje života i polaganje ruku. Posebice je bilo dirljivo slavlje svete Mise za bolesnike, te molitve za darove Duha. Sudac je na kraju seminara pozvao sudionike i ostale pohoditelje da otvoreno svjedoče o svom ozdravljenju, bilo osobno, bilo liječničkim potvrdama, jer time pružaju autentičnu podršku njegovu radu i bude nadu u onima koji su je izgubili. Tom je prilikom i objasnio kako mu prilikom zajedničke molitve spontano dolaze misli o bolestima pojedinih pacijenata koje, kako tvrdi, Bog trenutno liječi. Ova iscjeljenja on slikovito tumači kao da Bog silazi u čovjekovo srce i tako ga ozdravljuje.
U pogledu fenomena koji se vezuju uza nj, treba spomenuti da je u povijesti kršćanstva i Katoličke Crkve zabilježen velik broj nadnaravnih pojava poput levitacije ili lebdenja u prostoru, telekineze ili nefizičkog pomicanja predmeta, telepatije ili misaonog komuniciranja, zatim iscjeljivanja slijepih, gluhonijemih, gubavih, molitvom i polaganjem ruku. Glede crkvenog učenja, poznato je da Crkva pozorno prati takve pojave i svoj sud donosi nakon dugog i strpljivog razmatranja. U slučaju svećenika Sudca već su obavljene temeljite pretrage u rimskoj klinici Gemelli, koje su pokazale da je riječ o psihofizički zdravoj i stabilnoj osobi, a da je stigma u obliku križa na njegovu čelu rezultat zaista natprirodne pojave, neobjašnjive prirodnim zakonima dostupnim suvremenoj znanosti. U svakom slučaju, njegov boravak u Župi sv. Jeronima bio je uistinu iscijeliteljski, obnoviteljski i dar Duha. Prenapučena Crkva, gužve na Princeton Aveniji, ostanak u Crkvi do poslije ponoći te iskrena zainteresiranost ljudi za dublje upoznavanje Boga Isusa Krista, dokazuje kako je ovaj izvanredni događaj i taj izvanredni čovjek bio uistinu dar.
Nakon dvije godine, vlč. Zlatko Sudac je održao još jedan seminar u ovoj Župi, u veljači 2001, te slavio nedjeljnu sv. Misu. Seminar je bio jako dobro posjećen. Njegov govor o Kristu, Ljubavi, obitelji, sakramentima, svećeništvu, bolesti, Zlu, itd. ostavio je na slušateljima trajni usklik radosti. Govor o sakramentima, posebice o braku i svećeništvu bio je iznad svega jako nadahnut te mnogima natjerao suze na oči, osvježio sjećanja, te povratio snagu. Osim ove hrvatske župe, on je održao seminar u organizaciji “Medjugorje Magazina” u južnom predjelu Chicaga, u dvorani koja je primila više od dvije tisuće ljudi. Potražnja je bila jako velika a zbog ograničenosti prostora tisuće ljudi su morale ostati uskraćene ovog predivnog događaja. Organizacija je bila vrlo uspješna, od prijenosa na velikom televizijskom ekranu do pozornosti slušatelja koja je graničila s mističnim iskustvom. Vlč. Zlatko je govorio jednostavnim, a velikim riječima. Njegove teme govora doticale su sve uzraste, sve nazočne, sve znatiželjne koji postadoše vjernici i sve one kojima je život dobio novi smisao. Posebice je bio zamjetan veliki broj mladih koji su došli na seminare, a koji nakon seminara traže susrete, molitvu, klanjanje, produžetak iskustva koji ih je dotakao. Nazočna bijaše Amerika u malom. Tako ljudi stigoše iz Californije, Floride, New Yorka, New Jerseya, Kansasa, Ohioa, Wisconsina, Michigana, te čak iz Kanade, Filipina i Australije. Ljudi svih rasa, nacija i jezika našli su se okupljeni snagom Kristove poruke koja vrijedi za sve i dotiče sve. Lijepi broj svećenika također je sudjelovao na seminarima. Sve ove seminare na engleski jezik divno je prevodila gospođica Ana Vučić.
U vrijeme ovog boravka, s njim smo imali interview za Hrvatski katolički radio “Glas hrvatske župe sv. Jeronima”. Ovdje donosimo taj razgovor iz veljače 2001.
Fra Jozo Grbeš: Štovani slušatelji, radostan sam da jutros ove subote u našem studiju, našeg hrvatskog katoličkog radija Glasa hrvatske Župe svetog Jeronima iz Chicaga, mogu pozdraviti velečasnog Sudca iz domovine. Velečasni Zlatko, dobro došli.
Vlč. Zlatko Sudac: Još bolje vas našao. Hvaljen Isus i Marija i srdačan pozdrav svima.
Fra Grbeš: Hvala lijepa. Evo, odmah na početku našeg razgovora, kaži nam nešto o sebi. Ja znam da ljudi znaju puno, znaju dosta, možda znaju jako malo… Čuli su, vidjeli su te ovdje kod nas. Evo, kaži nam nešto o sebi.
Zlatko Sudac: Pa, moje je ime Zlatko Sudac. Star sam točno 30 godina, rođen sam 24. 1. 1971. godine. Svećenik sam krčke biskupije, rođen sam u Rijeci, a moji roditelji žive, i jedno vrijeme sam živio i ja, u Vrbniku. Doživljavam to malo mjesto kao svoju rodnu župu. Moja biskupija je relativno mala, sastoji se od 4 otoka. Školovanje sam završio u Krku, zatim nastavio rad u Vrbniku kao strojarski tehničar, a onda sam uz rad upisao teologiju u Rijeci, filozofiju i psihologiju, krenuo za svećenika. To je bio jedan prijelomni trenutak u mome životu i studij teologije, dogmatike i prava završio sam u Zagrebu, gdje sam i diplomirao. Svećenik sam evo već skoro punu treću godinu.
Poziv Isusa Krista u moj život bio je jedan od najjačih zahvata. Nije to došlo preko noći. Uz dugo razmišljanja i molitve jednostavno sam prekinuo sa starim životom i krenuo da se odazovem tom porivu u svom srcu. Moja silna potreba za traženjem istine, za ljubavlju, za slobodom, sve sam to našao objedinjeno u jednoj osobi, u osobi Isusa Krista. Ne bih svoj život mijenjao ni za jedan drugi. I što se više čovjek stapa s Bogom, to više postaje sličniji Bogu i tu vidim svu snagu i svu puninu svećeništva i ljudskog života općenito. Sada radim i živim na Malom Lošinju, to je jedan otok, u malom mjestu Ćunskom, gdje imamo kuću za duhovne obnove naše krčke biskupije. Intenzivno radim s ljudima, sa grupama, sa mladima, sa mladima koji su u drozi, sa bračnim parovima, sa molitvenim zajednicama, raznim skupinama ljudi iz raznih župa naše biskupije. Održavam seminare uz dopuštenje svoga oca biskupa. Učio sam jezike, tako da sam i bio ovdje u Chicagu na učenju engleskog jezika. Tako sam isto učio i talijanski jezik u Italiji i boravio sam tamo 3 puta, u 3 navrata po jedno mjesec i pol, dva.
Stigmata
Fenomeni koji su se dogodili u mom životu su jednostavno moje svećeništvo i moj put usmjerili ka nečemu što će samo dragi Bog pokazati jednog dana. To je napravilo skroz jedan drugačiji pogled na moj život i na moje svećeništvo. Križ je došao neposredno nakon beatifikacije Padra Pija.
Fra Grbeš: To je bilo kada?
Zlatko Sudac: To je bilo u 5. mjesecu 1999., kada sam ja još bio kapelan u Novalji. A stigme sam dobio prošle godine na blagdan sv. Franje u Lugano di Cuomo, u Lombardiji, u Italiji.

Velečasni Zlatko Sudac
Fra Grbeš: Pa mnogi ljudi će vjerojatno misliti da je to Fatheru Sudcu došlo odjednom, da se to dogodilo ovako ili onako. To je posljedica jednog života, jednog zajedništva s Bogom. Kako bi to opisao?
Zlatko Sudac: Isus Krist je dao najljepšu usporedbu koju je mogao dati, a to je da je on trs, a da smo mi loze. A loza i trs su jedna te ista biljka. A što je više mladica, tj. loza na trsu spojena sa trsom, to će bolje kroz nju teći sokovi, životni sokovi toga trsa. Grožđe ne raste na trsu, nego na mladicama. Dakle, plodovi koji rastu na našim životima su božji plodovi. I što je čovjek više u Bogu, to će njegov život i sve što život rađa biti božji plod i božji rod. Tu vidim jedan veliki misterij, da je čovjek uistinu pobožanstvenjen osobom Isusa Krista. Čovjek više nije isti pojavkom Isusa Krista i njegovim dolaskom na ovaj svijet. Njegovo uskrsnuće je zauvijek, za svu vječnost upečatilo sudbinu ljudske egzistencije. Biti u Bogu znači živjeti, maknuti se od Boga znači umrijeti.
Fra Grbeš: Kaži mi, naša hrvatska javnost vjerojatno i ne zna o ovim stigmama, kao što kažeš, koje su se dogodile 4. listopada prošle godine. Da li si ti u sebi osjećao da bi se to moglo dogoditi nakon svega što se događalo s križem, nakon pojave križa?
Zlatko Sudac: Ne, niti sam mogao predvidjeti nešto takvo kao što je križ, niti sam razmišljao o tome da bi možda moglo ići dalje, da dragi Bog neće stati samo na tome. I ne znam da li je stao i ne znam kamo sve ovo vodi još dalje. Ja se jednostavno prepuštam. Prepuštam se i vodstvu crkvenih poglavara, pogotovo svog biskupa, jer sam duboko uvjeren da ako dragi Bog želi nešto od mene, neće nikada to učiniti mimo crkvenih vlasti, dakle mimo moga biskupa, koga jako cijenim i znam da su poslušnost i kreposti koje čovjek izgrađuje život, to je ono na što Crkva gleda i ono što Bog smatra važnim. Svi ostali fenomeni i darovi su kao nus-produkt jednog poslušnog, predanog, radosnog, življenja u ljubavi s Bogom i s ljudima. To je ono što je važno za život.
Fra Jozo: Kaži mi u tom kontekstu očito da tu postoji snaga znakova ili snaga datuma, da ne kažem. Križ si dobio neposredno nakon beatifikacije Padra Pija, a stigme na blagdan sv. Franje. Dakle, riječ je o dvojici ljudi koji su bili izuzetno povezani s Kristom. Kako bi to protumačio?
Zlatko Sudac: Onako kao što sam i rekao malo prije, ja se molim i tim svecima i molim se mnogim drugim svecima. Ne znam, to je za mene misterij, ja u to ne ulazim, niti se osjećam dostojnim uspoređivati se sa takvim velikanima duha. Ja sam čovjek koji još treba puno učiti o životu i imam osjećaj da živim još tri ovakva života, ne bih naučio sve ono što se o životu može naučiti. Jednostavno želim biti otvoren. I što znači biti svet? A što je svetost? Ti su ljudi bili ljudi od krvi i mesa. Oni su živjeli u našoj sredini. Ti su ljudi bili rođeni od jedne majke i jednog oca. Bili su tu na zemlji. Nije im bila strana ni ljudska slabost, ni grešnost, ni bol, ni tuga, ni radost, ni sreća. Prolazili su apsolutno sve što i svaki drugi čovjek. Možda mi kršćani previše doživljavamo svetost kao neki nedostižan cilj, a Isus sam kaže: “Vi ste sveti. Vi ste kraljevstvo, svećenstvo, sveti puk, narod izabran”. Imamo jednog oca, jedna smo obitelj, imamo jednu majku. Treba se izdići, uistinu izdići iznad stvarnosti ovoga života i pogledati kroz nju u dubinu postojanja ljudske egzistencije, u misterij rađanja i umiranja. Život je kao rijeka koja se mijenja i na tom putu mijenjanja pozvani smo da se preobrazujemo u Krista i da budemo sveti. Svetost je najljepši, najradosniji poziv svakom čovjeku, a pogotovo kršćaninu.
Fra Grbeš: Da zaključimo taj dio o fenomenima. Mnogim ljudima si ti ostao zapamćen po novinama, televiziji, po tome što nosiš bijelo stalno, većinom si u bijelome. Zašto?
Zlatko Sudac: Pa ovako, moji službeni nastupi, ako nije to alba koja je inače liturgijski bijela boja, ja nosim crno. Po onome što mi je moj biskup rekao zadnje, jest da trebam nositi kolar, svećeničku oznaku na sebi i crninu. Ja se toga strogo pridržavam kada su to službeni nastupi. Seminari koje sam vodio u našoj župi, vodio sam ih u albi. Dakle, zato jer je to jedan crkveni prostor i tako je bilo puno praktičnije i odmah nakon toga imali smo liturgiju i Presveto je izloženo, a svećenik kad izlaže Presveto poželjno je i red je da bude obučen u liturgijsko ruho. To je liturgijsko ruho bijele boje. Ono što ja oblačim u svom privatnom životu to je moja privatna stvar. Ja uživam u svijetloj boji, u bijeloj boji, u čistoći. Ta boja mi je jednostavno prirasla srcu. I kao dijete oblačili su me u bijelu boju. Može to netko gledati kao čudno, ali meni je to lijepo. Odgovara mi bijela boja.
O Kristu i ljubavi
Fra Grbeš: Sjajno. Idemo korak dalje. Kaži nam nešto o Kristu. Kako doživljavaš Krista, Tvoj odnos s njim? Kako bi govorio o Kristu?
Zlatko Sudac: Pa Krist je nešto najljepše što se može dogoditi svakom čovjeku. Kažem može dogoditi, ako se Krist dogodio, pa ću reći Krist je nešto najljepše što se dogodilo čovječanstvu i čovjeku. Nisu svi ljudi prihvatili Krista, ali prihvatili oni Krista ili ne, Krist je snažno utjecao na osobu čovjeka. Ne znam što bih govorio o njemu. Toliko nadilazi njegova osoba i pojava, ono što je učinio za nas kroz povijest…. On je stvarna osoba. Događaji vezani uz Isusa su stvarni, on je uistinu povijesna osoba. Pa on je jedini koji je probio misterij života i smrti i vratio se. On je jedini koji nam je rekao kako treba živjeti. Rekao je apsolutno sve. Ne treba o Kristu umovati, nego ga uzeti srcem, živjeti ga. Njegove riječi su jasne, njegova poruka je kristalno jasna. Tu ne treba filozofirati, tu ne treba umovati, treba jednostavno živjeti. O Kristu se ne može govoriti, Krista se živi. Kao što se ni o životu ne može govoriti, život se živi. Ljubav se ljubi. Tako je i Bog, Bog je duboko u nama i mi smo dio njega, možemo ga samo disati, živjeti, micati se u njemu. Kao što kaže sveti Pavao: “U Kristu uistinu mičemo se, živimo i jesmo.”, i tako je.

Vlc. Zlatko Sudac drži propovijed u Crkvi Sv. Jeronima
Fra Grbeš: Velika tema svih tvojih seminara je govor o ljubavi i o toj ljubavi ti govoriš svim svojim bićem, bilo da govoriš o ljudima, bilo o tvom odnosu prema Bogu, ili bilo kojem drugom kontekstu.
Zlatko Sudac: Govorim o ljubavi zato jer sam se uvjerio da ljudi zapravo ne znaju što je stvarna ljubav. Usuđujem se tako govoriti. Netko mi može reći: “Pa ti imaš tek 30 godina, što misliš da si ti upoznao što je stvarna ljubav?”. I s pravom ću prihvatiti svaku takvu kritiku. Ne, nisam ni ja upoznao što je stvarna ljubav, niti ćemo za života do kraja ikada upoznati, jer je ljubav Bog i njega se upoznaje čitav život. U Boga se jednostavno ponire i raste u nedogled. To je to stanje vječnosti, trenutka bez kraja. Ljubav je najosnovnija pokretačka snaga i stvarna energija u našim srcima i to nije nešto apstraktno. Ja sam rekao pojam "energija", ali to je osoba Isusa Krista, to nije ideja, to je stvarna osoba, božanska osoba. Istinski ljubiti možemo ljubiti samo kroz njega. On je predfilter kroz koji mi ljubimo. Ljubiti bez Boga znači biti rob, biti rob požude, strasti i onda to nazivati ljubavlju. Čovjek koji ljubi kroz Boga taj je apsolutno otvoren za žrtvu, za umiranje, za predanje, za nestajanje da bi ljubav rasla.
Fra Grbeš: I potpuno slobodan…
Zlatko Sudac: Apsolutno! Sloboda se rađa isključivo u ljubavi.
Fra Grbeš: U tom kontekstu govora o ljubavi i govora o Kristu svakako trebamo spomenuti onaj govor o svećeništvu. Što to tebi znači?
Zlatko Sudac: Svećenik bi trebao biti čovjek ljubavi, tj. čovjek koji istinski nosi Krista drugim ljudima. Isus treba naše ruke i naše tijelo i naš glas i naše noge, on nas jednostavno treba. Jasno je dao poruke svećenicima što im je činiti. Nije rekao "Idite i gradite bazilike i crkve". Nije rekao "Idite i održavajte karitativne ustanove i bolnice". Apostoli su rekli "Nađimo nekoliko muževa na dobrom glasu, pa neka se oni bave tim stvarima. Jer to su potrebne i dobre stvari, a mi se posvetimo onome to je prvotna zadaća svećenika apostola, navještaj riječi božje, radosne riječi spasenja, Kristova života i uskrsnuća". Krstiti u ime Isusa Krista, dijeliti sakramente, liječiti bolesne, oslobađati ih od zla. Ništa više od toga nije Isus spomenuo da bi trebali raditi do li to. I ako ima koji važniji posao, pogotovo za svećenika, onda su to sakramenti. Ne smije zapustiti sakramente ni jedan svećenik na uštrb nekakvih socijalnih i ekonomskih programa i struktura u svojoj župi. To je posao laika i drugih ljudi. On neka se posveti navještaju riječi i služenju Bogu. Biti svećenik i tako doživljavati svećeništvo je jako teško i zahtjevno, a pogotovo u naše moderno sekularizirano, materijalizirano vrijeme. Ali ujedno ovo vrijeme, ako za ičim vapi, onda to vapi za ljudima svećenicima koji će biti probuđeni Duhom svetim i raditi za Boga svim srcem svojim. Tako shvaćeno svećeništvo je ono što mene drži u svećeništvu, i jedino to. Ne da budem umjetnik, ni glazbenik. Umoran sam kada gledam na etikete koje se priljepljulju na svećenike, svećenik s naljepnicom - svećenik-glazbenik, svećenik-znanstvenik, svećenik-filozof, svećenik-liječnik, svećenik-umjetnik. Da sam htio biti umjetnik, iako volim slikarstvo, ne bih bio svećenik, bio bih umjetnik. Moje slikanje je moj odmor, moj hobi. To nije moje životno opredjeljenje. Ja želim biti s Bogom, ja želim biti svećenik.
Fra Grbeš: Nažalost, često puta ljudi u životu zamijene te glavne i sporedne stvari. Pomiješaju što bi trebali učiniti, a što živjeti. Puno ljudi koji slušaju ovaj naš program naravno su bračni parovi, muževi i žene. Mnogi od njih žive lijepo, žive dobro, žive u ljubavi, a mnogi od njih žive, da ne kažem u paklu. Kako bi im rekao nešto o braku?
Zlatko Sudac: Brak je kompleksna stvarnost i govoriti o braku je za jednog svećenika zahtjevno zato jer on ne živi u braku. Ja mogu govoriti samo ono što živim i ja mogu govoriti samo iz svog iskustva. Ja nemam ženu i djecu i ni jedno moje dijete nije bolesno, niti se borim za egzistenciju da nahranim svoju djecu, da ih školujem, niti znam kako je to biti u braku. Mogu govoriti samo iz iskustva svoje obitelji, iz iskustva stotine bračnih drugova koji su mi došli na savjet ili su se ispovijedali kod mene ili su otvorili svoju dušu. Brak je veličanstven ako su ljudi veličanstveni u srcu. Brak je prekrasna, ne bih rekao "institucija" kako neki nazivaju, nego prekrasna zajednica ljubavi onih ljudi koji se istinski vole, ali onih ljudi koji su shvatili što je stvarna ljubav, da je to potpuna žrtva za drugoga, potpuno predanje drugome. Danas mnogi brak doživljavaju kao "Idem riješiti svoj status ili svoje životne probleme". Ulaze u brak radi sebe, a ne radi osobe koju vole, iako misle da ju vole. Jer da ju tako stvarno vole, zbog čega se rastaju, neki čak za par mjeseci, par godina? Zbog čega? Dakle, rastaju se jer nisu naučili najosnovniju životnu pouku, da ljubav nije samo lijepo i da je veličina lijepoga u predanju sebe drugome. Kada meni kao mužu, da imam ženu, treba biti stalo samo do nje, do njezina dobra, do njezine sreće i jednako tako njoj samo do muževe sreće i do muževog dobra. Takva jedna zajednica živi trajno. No, ne u nebu, jer tko je dostojan neba i kraljevstva božjega niti se ženi, niti se udava, nego je kao anđeo sličan, kaže sveto Pismo. Tamo smo svi jedno u Bogu koji je jedan. Zato, ne može se brak živjeti bez Boga. Ne može se ljubiti bez Boga. Ne može se odgajati djecu bez Boga.
Moja poruka svim bračnim drugovima bila bi da više vremena posvete sebi i svojoj djeci, da budu iskreni jedno prema drugome, da ne skrivaju apsolutno ništa, da budu kao otvorena knjiga na stolu. Neka se žrtvuju za svoga bračnog druga, neka ga usrećuju malim stvarima kroz život, neka njeguju svoju ljubav koja treba trajati cijeli život. Neka jednostavno budu normalni radosni ljudi. Uza sve životne probleme i brige, brak je jednak pred Božjim očima ima kao i bilo koji drugi poziv, npr. kao svećeništvo. Brak je svet i veličanstven.
O odgoju djece
Fra Grbeš: Dragi Zlatko, jedan od velikih problema današnjeg društva u domovini i kod nas ovdje u Americi je odgoj djece. Mnogi od njih su otišli u droge, mnogi od njih su otišli u krivo razumijevanje seksa. Mnogi od njih su otišli u sve one nastranosti ljudskog bića. Kako danas odgajati djecu, kako danas imati zdravu obitelj? Kako danas biti sretan u tome?
Zlatko Sudac: Postoje više krivih shvaćanja kod odgoja djece. Interesantno je, kada sam razgovarao s roditeljima čija su djeca u drogi, kako je teško bilo prihvatiti tu činjenicu samim roditeljima. Oni jednostavno žele opravdavati svoje dijete, drugim riječima oni su uvelike krivi što je njihovo dijete i dalje u drogi. Tek kada dođe kraj, tek kada je stvarno očigledno da se to dijete razbolilo od droge ili da je na rubu ludila, onda će roditelji prihvatiti ili zatražiti pomoć, ali tada uglavnom bude kasno. Što hoću reći? Zašto to spominjem? To je u jednom velikom postotku slučajeva upravo tako. To je jedna kriva ljubav u odgoju, jedno krivo shvaćanje odgajanja djece. Ne mogu dijete odgojiti tako što mu apsolutno sve pružam i onda ga još štitim u njegovim pogreškama. Prava ljubav odgaja, a odgoj je bolan i odgoj nije uvijek jednostavan, pogotovo ne u vremenu u kome živimo. Roditelji bi jednostavno trebali shvatiti da im njihovo dijete neće odgajati ni država, ni Crkva, ni jedna druga struktura, nego obitelj. Ako se djeca odgajaju u obitelji koja je prožeta ljubavlju, razumijevanjem, slobodom, ali i odgovornošću, ta djeca se zdravo odgajaju. Odgoj je jako bitan faktor danas u društvu, jako bitan.
Ljudi koji dolaze na vlast, ljudi koji dolaze u bilo koje strukture društva dolaze iz obitelji. Obitelj rađa čovjeka novog vremena i nije svejedno kakav će čovjek izaći iz obitelji. A obitelj je danas najugroženija struktura u društvu, najugroženija. Napadaju je i izjedaju sa svih strana. Odgajati djecu je jako, jako teško, jako, jako teško. Zato jer je to jedan zakon većine, kamo svi tamo i moje dijete. I djeca će reći roditeljima “Svi imaju, to moram imati i ja”. Ili: “Svi idu tamo, moram ići i ja”. I ako ja ne idem u noćne klubove i diskače, a zna se da se tamo ‘dila’ droga, bar govorim o primjeru Hrvatske. Roditelj će imati osjećaj da svome djetetu uskraćuje nekakvu sreću ili nešto što je po njegovoj slobodi ili nešto što bi on stvarno trebao i onda će reći i opravdati to na sto i jedan način, kako ga treba pustiti, kako se dijete treba odgajati za ovaj svijet… I čine to roditelji bez da istinski ragovaraju sa svojom djecom, da im istinski govore o problemima i onome što se stvarno tamo može dogoditi. Ja sam na simpozijima za drogu govorio roditeljima otvoreno: “Zašto se vi kao roditelji ne organizirate, pa ne odete svaki put, svaki vikend neka ode jedan bračni par ili otac ili majka u taj disko?” Odi tamo. Budite roditelji prisutni tamo gdje su vam djeca, pa vidite malo. Ne možeš znati dok ne vidiš, odi na lice mjesta. I kada bi tako bilo, ne bi bilo toliko droge po diskačima. Imam osjećaj da netko sustavno želi uništavati hrvatsku mladež. Zašto? Droga je bijeg od života i nije samo droga pitanje. Pitanje je morala, pitanje predbračnih odnosa, alkohola... Jedan mladić ili djevojka od 16, 17, 18 godina, koja dolazi kući u 3, 4, 5 sati ujutro, ona nije sposobna za normalan život. Ona nije sposobna za obaveze drugoga dana. I jedan mladić od 16, 17, 18 godina ima svoje dužnosti. On ima školu, on ima svoje obaveze. Tako odgajati djecu je vrlo nerazborito.

Velečasni Sudac na seminaru u Chicagu
Ako želimo odgajati mlade za budućnost, govorim o mladima u našoj Domovini, ako ih želimo odgajati za jedan požrtvovni rad, da svojim rukama zarađuju svoj kruh, da budu slobodni ali odgovorni za to što čine, onda ti je ovakav odgoj jako opasan. Jer budućnost Hrvatske, budućnost čovječanstva i svijeta stoji na djeci, na mladosti, a mladi su produkt društva. I zato ako su nam mladi u drogi, onda ti je nešto u društvu bolesno. Jer taj mladi čovjek kupuje drogu od odrasla čovjeka. Odrasli imaju ogroman negativan utjecaj na mladog čovjeka, a mlado srce je otvoreno za život i ono traži. I ono što mu se ponudi, to će uzeti i probati. Zato roditelji budite oprezni prema svojoj djeci, jako oprezni. Nemojte ih ljubiti posesivno. Vi ste lukovi, oni su strijele, a strijelac je dragi Bog. I napnut će vaš luk i opaliti strijelu u daljinu, u budućnost. Neka vaša djeca slobodno polete. Ljubite ih slobodno, ali od njih tražite odgovornost. Zahtijevajte od njih odgovornost, jer je život kompleksna stvarnost i pokažite im svojim primjerom kako se živi. Vraćam se, vraćam se na onu glavnu temu, a to je Bog. Nećete ih moći odgojiti bez vjere i bez Boga.
Fra Grbeš: Da, nažalost danas se često događa da roditelji i odu na Misu, dakle brinu se za svoju duhovnost, a djeca ostaju doma. Ili pak djeci to ostavljaju na nekakvu slobodnu volju. Dakle, njihov primjer je tu upitan.
Zlatko Sudac: Sad si povukao jedno vrlo interesantno pitanje. Ne može se neka žena brinuti za svoju duhovnost, a doma zapostavljati muža i djecu, jer to onda nije duhovnost. To je blasfemija duha, ako mogu tako reći. Ne može roditelj tražiti neki svoj komoditet na uštrb svoga djeteta. Ako si pozvan da budeš otac ili si pozvana da budeš majka, onda ti se tvoja duhovnost ispoljava i živi isključivo kroz tvoju obitelj, kroz tvog muža, kroz tvoju djecu. Dakle, ne zapostavljaj svoju obitelj na uštrb Boga tobože i na uštrb molitve i duhovnosti. Jer to je surogat života i molitve i duha, a ne stvarno ono što Bog od tebe traži.
Fra Grbeš: Točno, ali često puta ljudi imaju ispriku, recimo ako idu jednom tjedno nedjeljom na Misu i onda ih pitate gdje su im djeca. On kaže: "Ma nije se mogao ustati, nije ovo, nije ono", pa "Ja ne mogu više s njim kontrolirati", itd.
Zlatko Sudac: Ako jedan roditelj kaže za svoje dijete koje još nije punoljetno, da ne može s njime kontrolirati, onda neka se zapita zaista je li je to alarmantno stanje. Ako jedan roditelj ne može kontrolirati svoje dijete, ne znam što se to stvarno može dogoditi, a da ja ne mogu svoje dijete kontrolirati. On živi pod tvojim krovom i pod tvojim kruhom i dok je pod tvojim krovom slušat će pravila koja ćeš mu ti dati. Ako si odgovoran roditelj i ako ti je srce ispunjeno Bogom koji ljubi, pa ćeš znati u ljubavi i strogo, ali u ljubavi odgojiti svoje dijete za ovaj život. Nemojte ga previše maziti, jer će ga život udariti čim izađe na ulicu. Odgajajte ga otvorenih i budnih očiju, u mudrosti, jer je svijet pokvaren i nisu svi ljudi dobri. Ima vrlo zlih ljudi koji će iskoristiti vašu djecu. Zato ih odgajajte za ovaj život i za ovaj svijet koji nije iluzija, nije bajka, nego je borba za opstanak, u mnogo slučajeva borba za opstanak.
Liječenje bolesnih
Fra Grbeš: Dio tvoga svećeništva, Zlatko, dio tvoje misije je i dar liječenja kojeg Bog po tebi čini. Danas, u naše vrijeme to je izuzetno zanimljiva tema, vjerujem bila je uvijek. Dar liječenja! Što bi nam o toj temi rekao? Ima oko nas puno ljudi bolesnih. Ne samo fizički, duhom bolesnih, mentalno, ljudi koji traže zdravlje, ljudi koji vapiju Bogu za to, koji su nesretni zbog toga.
Zlatko Sudac: Kad govorim o bolesti, onda ti želim reći da je to jedan jako, jako širok pojam. Najgora bolest je bolest duha, potpuni otpad od Boga, nevjera, mržnja, zlo koje se nakalemi ili nalijepi na ljudsko srce i na njegov duh, na njegovo biće. Čovjek koji je strašno nervozan, napet, koji želi činiti nekome zlo, pa takav čovjek ne može ni tjelesno biti zdrav, a kamo li mentalno. Dakle, sva bolest dolazi iz srca. Svo dobro dolazi iz srca. Kad je srce i duh čovječji zdrav, onda ti je čovjek zdrav, pa makar on jednog dana i dobio karcinom, ali on je zdrav. Ljudi moraju tako gledati na stvarnost bolesti i na stvarnost zdravlja. Jer što je u biti bolest i što je u biti zdravlje? Vidio sam tisuće ljudi koji umiru od neizlječivih bolesti, a sjaje jednom srećom, jednim zadovoljstvom i predanjem života Bogu. Dok sam vidio potpuno zdrave ljude koji su nesretni, nezadovoljni, stalno nešto prigovaraju, bez motivacije, ne živi im se. Onda mi je draže biti bolestan i umirati, a imati srce otvoreno za Boga i osjećati onako kako se osjećaju ljudi takvog stanja, nego biti tobože u tijelu zdrav, a zapravo duhovno mrtav. To je jedan pogled na bolesti koji je stvarno gledanje bolesti. No, ono što ljudi gledaju kod bolesti je npr. bolest tijela ili uma i tu mogu reći da je bolest karcinoma danas, ja mislim u takvom postotku da je uvelike nadmašila bolest AIDS-a ili nekih drugih bolesti koje su previše razglašene. Karcinom je gotovo svugdje, svaki drugi je nositelj, a svaki treći obolijeva od njega. To je vrlo neobično u naše vrijeme. Valjda je to zbog zagađenja, zbog načina života, zbog ne znam čega, neka govore medicinari o tome. Uglavnom susrećem ljude koji su bolesni od takvih bolesti. Čak kažu "Ja imam takvu bolest, liječnici misle da je karcinom, a ne zna se što je". I nema lijeka.
Mentalna bolest današnjeg doba je bolest depresije, depresije koja započinje s jednim osjećajem da te nitko ne voli i da nisi koristan, jednim gubitkom želje za životom. To je zaista umna psihološka bolest modernog vremena. Radim s bolesnicima, da. I volim raditi s ljudima koji su bolesni. Ono prvo što njima treba jest da ih netko zaista čuje, da posluša njihovu muku, da naiđu na nekoga tko će im biti u toj boli malo blizak. Inzistiram na ispovijedi, na sakramentima bolesničkog pomazanja. I ja volim reći, nikada ne liječim ja, nego liječi Isus Krist i to je istina. On liječi kroz mene, on je taj koji liječi. Liječi po sakramentima koje je dao Crkvi i liječi po karizmama, kao karizma ili dar liječenja koje je dao opet svojoj Crkvi. Darovi su različiti, ali darovatelj je jedan, a to je Isus Krist. Ono što bih poručio svim svećenicima, svim ljudima koji vjeruju i koji ljube, pročitajte sveto Pismo, pa ćete vidjeti da Isus kaže: "Polažite ruke jedni na druge i bit će vam dobro". Što znači položiti ruku na jednog čovjeka? To znači ljubiti ga, fizički kontakt se ne događa bez ljubavi, a jedino ljubav može liječiti, jer je jedino ljubav Bog, a on liječi. Prigrli svoga bolesnika, izliječit ćeš ga. Moli nad njim u dubokoj vjeri i bit će ti. "I što god zatražite od moga oca dat će vam. Jer ja idem k ocu i molit ću za vas", kaže Isus Krist, "da vam bude ono što ste molili". Vjeruj, ljubi i čini ono što ti je Isus rekao. Tako treba gledati na bolest. A pogotovo svećenici dužni su tako gledati i tako živjeti.
O Sotoni i zlu
Fra Grbeš: Idemo jedan korak dalje. U današnjem svijetu ima puno zla, puno zla oko nas, puno zla u ljudima. Ljudi danas nažalost ne vjeruju u stvarnost zla, ne vjeruju u postojanje sotone. Ne vjeruju u moć sotone. Kaži nam nešto o tim stvarnostima zloga. Vjerujem da imaš puno iskustava u susretima s ljudima. Kaži nam nešto o zlu, o zlome.
Zlatko Sudac: Ja volim reći da postoje samo dvije stvari na ovome svijetu, samo dvije istine, a to je ljubav i strah. I gotovo ne postoji ni jedno dobro koje se ne može opisati pod pojmom ljubavi i niti jedno zlo koje se ne može opisati pojmom straha. To su dva polariteta, dvije krajnosti i dvije stvarnosti. Postoje dva gledanja na zlo, i jedno i drugo gledanje je krivo. Jedni prenaglašavaju zlo, pa ga gledaju u svemu. Gledaju sotonu apsolutno u svemu i oni ga se boje i o njemu govore. I plaše druge ljude, dakle siju strah. Drugim riječima, oni su menadžeri sotonini, iako tobože protiv njega. Ne volim slušati takve kršćane koji na život gledaju kroz staklo sotoninih očiju. Druga krajnost su oni koji niječu postojanje sotone, koji niječu postojanje sotone kao palog anđela. To je pak druga krajnost. Jer sotona ili želi da se o njemu govori, da ga se boji ili želi da svi misle kako njega nema, pa će on slobodno djelovati. I to nas dovodi do stanja u kome danas živimo, da je teško naći egzorcistu, da je teško naći svećenika koji će uistinu pomagati ljudima koji su zaposjednuti ili opsjednuti sa zlim.
Normalno gledanje je biblijsko gledanje, evanđeosko gledanje. Pogledajte koliko posto izvještaja o Isusovom životu govore upravo o tome gdje on istjeruje zlo iz nekog čovjeka, gdje on govori o zlu i sotoni. Reći da sotona ne postoji, to znači biti heretik i ne može mi ni jedan teolog, ni jedan doktor znanosti, pa može on biti ne znam koliko školovan, kad mi kaže da zlo ne postoji, on je za mene neznalica. Taj čovjek još nije u životu naučio ništa, jer je glavu zabio u knjige i nije mu došao čovjek koji ima takve probleme. I kada mu dođe, onda ih šalje psihijatrima. Ja neću reći da ne postoje psihičke bolesti, ali sam duboko uvjeren i iz iskustva govorim da su mnoge psihičke bolesti i mnoge tjelesne bolesti posljedica demonologije. Bolest duha ili bolest zla ili utjecaj zla na dušu i na čovjeka.
Zlo je stvarnost, ali ono što je važno i kako trebamo gledati na zlo, jest da je sotona nemoćan napakostiti bez Božjeg dopuštenja. Zapravo, ne može nam sotona niti napakostiti, ako je naše srce u Bogu. Ako mi živimo Boga, on se nas boji. Sotona se boji čovjeka koji je vjernik. Vrag bježi od čovjeka koji ljubi, koji je u miru. Jer crno i bijelo ne idu skupa, svijetlo i tama ne idu zajedno. Ako si ti Bogom ispunjen, ti svijetliš. Kako može tama u tvoju svijetlu dušu? Nikako! I ti si pozvan da nosiš svijetlo, kaže Isus Krist. I ti si pozvan da to činiš, da se moliš za ljude. Egzorcizam smiju činiti samo svećenici uz dopuštenje crkvenih vlasti. I to svećenici koji su moralni, koji uistinu žive ukorijenjeni u osobi Isusa Krista i koji su svijesni svojih zadaća i poslanja.
Fra Grbeš: Kakve su najčešće manifestacije zloga u životu ljudi?
Zlatko Sudac: Najčešća manifestacija zla je laž, gluma… U svim strukturama društva, gluma i laž je nešto što je postalo normalno i čak se to propagira kao jedan način na koji mi zajedno možemo živjeti i komunicirati. Pa zato i upadamo u takve probleme. Zato i je Hrvatska u takvim problemima. Svi svakome lažu, glume. Gledaš im u oči, u lice i vidiš da ti laže. A zna se tko je otac laži. Laž, zatim kojekakve nastranosti, proglašavanje normalnim ono što je nenormalno, političke manipulacije, ideološke manipulacije. Pogledajte koliko zla može jedna ideologija kao komunizam učiniti. To je sotonsko trovanje čovjeka. Tu ja vidim najveću opasnost. Nije problem s nekim čovjekom koji ima nekakva zaposjednuća, to je njegov osobni problem i on dođe i ako je svjestan da ima taj problem, Crkva ima načina kako pomoći tom čovjeku. Ali kada je zlo ukorijenjeno u strukturama, u ideologijama, u manipulacijama ljudi, u medijima npr., kroz štampu, e sad treba biti mudar, pa znati čitati među recima.
Fra Grbeš: Kaži mi, mene je uvijek u životu šokiralo kada bih naišao na kršćane koji vjeruju Kristu, koji čak dolaze na mise, primaju sakramente i onda idu, bave se magijom, idu tamo nekim babama koje vračaju, čitaju iz dlanova, vjeruju u horoskope, bave se tom svom negativnom, odnosno zlom stranom života. Što kažeš?
Zlatko Sudac: Takvim ljudima je život očito dosadan, pa onda trebaju malo zabave i razonode, koja može biti nekome vrlo kobna. A nekoga Bog poštedi, ali može puknuti na nekoga sasvim trećeg. Jako je opasno baviti se okultnim praksama, bilo kakvog tipa.
Fra Grbeš: Spiritizmom?
Zlatko Sudac: Apsolutno! Igrati se sa duhovnim stvarnostima, koje su i negativne, vrlo je opasno za čovjeka, pogotovo za onoga koji kaže da je kršćanin, da je vjernik. Što on kaže? Ima Isusa Krista koji ga može izliječiti, ima sakramente Crkve, a on odlazi i nekome plaća da ga on izliječi nekakvim varkama , čarkama, činima, gatanjima. On drugim riječima okreće leđa Isusu Kristu i kaže: "Ti si osoba, Ti si Bog, ja znam da ti postojiš, ali ja ti ne vjerujem da ti mene možeš izliječiti. Ti nemaš moć nada mnom”. Znači nada mnom ima moć netko drugi koji će me izliječiti. A tko može biti drugi do li Bog? I takav čovjek snosi posljedice u svom životu, on to čini svjesno.
Fra Grbeš: Samo još jedna kratka nota u kontekstu ovoga govora, dakle, ima dosta ljudi koji su zaposjednuti ili neki ljudi koji su opsjednuti, ali kako u tom kontekstu govoriti o djeci koja imaju s tim problema?
Zlatko Sudac: Kad govorim o zaposjednuću i opsjednuću, ja nisam toliko vrlo, vrlo stručan u tome, ja nisam završio doktorate,. niti postoji, interesantno ne postoji u Katoličkoj crkvi škola za egzorcistu. Ne postoji, to se uči iz prakse. Interesantna stvar, jedan iskusni egzorcista podučava drugoga. No, ono što se zna, opsjednuće bi bilo kada bi zlo bilo u nekom čovjeku. Takvi primjeri su vrlo, vrlo rijetki. To je kao da tražite djetelinu s četiri lista u snopu sijena. To je vrlo rijetko. Puno su češći slučajevi zaposjednuća, koje se manifestira kod nekih ljudi da jednostavno ne mogu kontrolirati neke svoje reakcije, neke svoje čine i djela. I oni to ne žele, ali neprestano u to upadaju. Neki zbog posljedica svog života, zbog navike u koju su ušli, a neki jednostavno zato jer je nešto drugo utjecalo negativno na njihov život. Npr., zaposjednuta osoba je ona koja jednostavno ne može a da ne bludniči i ne vara svoju ženu ili muža. Po meni je ta osoba, koja ljubi svoju ženu i tvrdi da je voli, a ne može a da je ne prevari, po meni nešto s njom nije u redu. Takvih primjera ima jako puno i ne samo na razini spolnosti, nego na razini mnogih stvari i djelatnosti u ljudskom životu, nekoga prevariti, ukrasti.
Ono interesantno što je znanost u današnje vrijeme donijela je taj gen, ta genetika ljudska, gdje su otkrili gen za maloljetnu delikvenciju, čak i gen za homoseksualizam, gen za ne znam što, sve što u nama postoji, ali pokazat će još vrijeme, ja nekako u sebi osjećam ovo da, tko stvara gene? Ako su geni nešto što se modificira, nije to stalno. Npr., ja tako razmišljam, svojim laičkim pogledom na to jer nisam medicinar, niti se bavim genetikom, samo sam čitao o tome. Da neko dijete odgaja npr. majmunica, jednog dečkića malog i curicu. Ostali su bez roditelja i uze ih majmun da ih odgaja. Oni bi se ponašali kao majmuni. I da to dvoje djece imaju svoje dijete, to je već druga genarcija, i žive i dalje s majmunima, to dijete bi bilo još bliže majmunu. Treća generacija, četvrta, peta, što dobivamo? Imam duboko uvjerenje u sebi da duhovni način života, duhovno ispoljavanje, atmosfera, ono što živimo, naše navike, strašno utječu apsolutno na sve, jer je duh iznad materije, a genetika je na razini materije. Dakle, duh je kadar mijenjati materiju. Iako danas imamo veliki postotak homoseksualizma, iako imamo čak i homoseksualne brakove, iako dopuštamo da homoseksualci odgajaju svoju djecu, mi utječemo i na genetiku. Duboko sam uvjeren da mi stvaramo genetiku. I tko će koga uništiti? Bog ne uništava čovjeka. Mi ćemo sami sebe uništiti, ako nam srca ne budu s Bogom. Jer istinski zdrav pogled na život može probuditi samo Bog.
Fra Grbeš: Tema koja vjerojatno zanima dosta ljudi je i tema prokletstva, u kontekstu govora o zlu.
Zlatko Sudac: Prokletstvo je kad npr. neki čovjek toliko nekog drugog čovjeka mrzi i onda riječima izrazi tu mržnju u nekakvom obliku prokletstva. Tog trenutka on recimo kaže neku ružnu stvar za nekoga i za čitav njegov rod ili ne znam što. To se obično događa na selima, ali ima toga i u gradovima, gdje se ljudi svađaju radi imanja, zemlje, radi ne znam čega. Meni ne može prokletstvo ništa. Onom čovjeku koji želi ljubiti i koji ljubi, koji je otvoren Bogu nikakvo zlo ne može ništa. Kada prokletstvo ima utjecaj na čovjeka? Tada kada je taj sam čovjek u srcu otvoren za prokletstvo. Drugim riječima, ovaj je izrekao prokletstvo, a ja sam ga primio, jer skoro pa sam ga i ja izrekao. Dakle, tama se lijepi na tamu i ne možemo reći da, ako me netko prokleo da je to jače od ljubavi Božje. To je nemoguće! Job, za njega su rekli, da je ono sve što mu je Bog dopustio, sve one kušnje koje su mu se dogodile i srušile kuću i nastradala djeca i obolio i žena mu kaže “Prokuni Boga”, i on uza sve to kaže “Bog dao, Bog oduzeo”. Možemo li reći da je u životu tog čovjeka bilo prokletstvo na djelu? Ne! Bog kuša čovjeka, Bog dopušta kušnje da ga teše, da ga izgrađuje, da ga odljepljuje od ovoga svijeta, jer nismo od ovoga svijeta. U tom vidu ja gledam i prokletstvo.
Svako zlo uzimam koje mi dođe u životu, svaka teškoća u životu kao način da se izgrađujem, kao način da upoznajem život u svoj njegovoj veličini. To je čitava paleta od lijepih do ružnih stvari. Kako bi čovjek znao što je zdravlje ako ne zna što je bolest. Da li bismo ga uopće cijenili? Ne, mnogi počnu cijeniti zdravlje tek kad obole. I tu vidim veliku ulogu. Sotona je glup. On uopće ne zna da ga Bog koristi za mnoge pod navodnike “dobre stvari”. I on je u službi Boga. Ne može on bez Boga ništa. I boji ga se.
Fra Grbeš: Kaži mi, vjera odgovara na sve te stvarnosti. Kako je najlakše o njoj kazati pet rečenica?
Zlatko Sudac: Vjera, ljubav, mir, sloboda, blaženstvo, neki kažu prosvijetljenje, obraćenje, radost, to je sve jedno te isto. Po meni je to sve jedno te isto. No, ako ćemo baš ono strogo o vjeri, onda bih rekao da uzmemo primjer velikih svetaca i ljudi, a jedan najljepši primjer je Blažena Djevica Marija, koja je uzor vjere, kaže Crkva. U trenutku kad joj je anđeo Gabrijel navijestio da će roditi sina, ona je čak pitala “Kako će to biti, jer ja ne poznajem svoga muža?”. Ta žena nije znala ništa što će je zadesiti u životu, ona je jednostavno živjela život. I ona je to mogla tako živjeti zato jer je ljubila, a mogla je ljubiti zato jer je imala široko srce za Boga. Vjera se rađa iz ljubavi i onda možemo govoriti o povjerenju, o povjerenju osobi Isusa Krista. Ako ja ljubim osobu Isusa Krista, ja joj dajem povjerenje. Ja idem u nepoznato, ja idem u život. Ja ne znam što će biti. Ali zato, Bože, jer te ljubim, znam da one koje ljubiš, za njih sve okrećeš na dobro. To je vjera. Zapravo, to je povjerenje u ljubavi, u ljubljenu osobu, u ljubav, u samoga Boga. Vjera nije sigurnost. Mnogi ljudi žele vjeru radi sigurnosti, da im bude sigurna budućnost. Ali ne, baš suprotno, vjera je nesigurnost. Ti zakoračiš na Božji plan i prepuštaš se njegovu vodstvu. On te vodi kroz život. A takav iskorak iz sebe samoga u nepoznato čovjek može učiniti samo ako ljubi Boga i to je jedina početna točka i polazište za vjeru – ljubav.
O seminarima i radu za Boga
Fra Grbeš: Kaži mi Zlatko nešto o svojim seminarima koje si Ti održao ovdje kod nas u Chicagu, u New Yorku, doma to činiš stalno u Betaniji. Kaži nam nešto o njima, njihovom sadržaju, kako je to sve krenulo? Nešto što ljudi hoće znati, iako su mnogi od njih bili ovdje kod nas u Chicagu, to doživjeli, vidjeli.
Zlatko Sudac: Seminare koje počinjem održavati i koje sam do sad održavao su razni. Ima raznih oblika i vidim da se to sve događa, da je to sve u jednom nastajanju. To nije jedna forma i sad se nje strogo držim. Oni prvi seminari koji su bili, mnogi ljudi su dolazili jer je to ‘puklo’ u javnost da imam križ i to sve skupa. Čuli su za te fenomene i onda su došli da vide ‘toga s križem’. Imao sam osjećaj da dolaze radi senzacije, ali su ipak ostajali. I nije im više bio važan križ kada su čuli poruku. To je ono što je bitno, što ja želim govoriti na seminarima, dati ljudima poruku, poruku osobe Isusa Krista, ne svoju mudrost. Jer nema ljudske mudrosti bez Božje, nego dati ljudima Boga. Ovdje u Americi prilagođen je seminar mentalitetu Amerikanaca, duhu koji ovdje vlada. To je puno otvoreniji duh, raspoloženiji. Tu su pjesme, veselije je, tu ljudi zaplješću, tu su ljudi nasmijani. U Hrvatskoj je jedan drugačiji mentalitet, u Hrvatskoj su ljudi zatvoreniji. To je takav mentalitet. Pitanje je što je duhovnije, netko tko plješće i smije se ili netko tko je duboko u sebi sabran u molitvi i šutnji. To neka dragi Bog procijeni.

Oko 2 tisuće nazočnih na seminaru u Tinley Parku, Illinois, Veljača 2001.
Kad u Hrvatskoj imam seminare, prilagođavam ih prostoru, ambijentu, ljudima, mentalitetu, no ono što je bitno, poruka ostaje ista, a to je osoba Isusa Krista. Ja govorim o temama: o vjeri, o sakramentima, o ljubavi, o braku, o zajedništvu, o svećeništvu, o Euharistiji, o ispovijedi i o bolesničkom pomazanju. Molimo za bolesnike, izložimo Presveto, bude tu predanje života Isusu Kristu, bolesničko pomazanje se dijeli svim teškim bolesnicima, ispovijeda ih se. Dakle, ta dva ili tri dana koliko seminar traje, to je jedno intenzivno duhovno događanje koje plane u ljudskom srcu potrebu da se živi Boga. E, sada ga treba živjeti polako kroz život i ići dalje. Ljudi se trebaju okupljati, organizirati na molitvu, dolaziti u svoje župe, razgovarati, podržavati se, razvijati ono što je posijano na jednom seminaru.
Fra Grbeš: Kaži mi, na tom seminaru, ja sam bio već tri puta, ti govoriš tako jednostavnim riječima, riječima koje ljudi kao da znaju. Jer riječi koje oni ne mogu ponoviti, ne mogu citirati, ne mogu se čak ni sjetiti mnogih od njih, ali te su riječi jednostavno pogodile negdje duboko, duboko u njihovu dušu i to ostavlja velike pečate. Ovih dana si svjedok kad su dolazili ovdje mladi ljudi i plaču, hoće te zagrliti. Samo kažu da im je to promijenilo život i ne samo to, nego oni po tome mijenjaju druge pokušavaju svima o tome reći, jednostavno ne žele to zadržati za sebe.
Zlatko Sudac: Ma neka ide sva slava dragom Bogu. Uvijek sam govorio, volim reći i sada ti kažem: "Nisam ja, nego dragi Bog. Ne činim to ja, nego dragi Bog". I zato mi je najteže kada se plješće, kada me se hvali, kada se te stvari tako govore. Neka svu hvalu i slavu dadu dragome Bogu. Sve ide Bogu, sve. Ja sam jedan najobičniji čovjek koji trebam u životu učiti još jako puno, jako, jako puno. A sve lijepo što se dogodi, dogodilo se samo zato jer su njihova srca bila otvorena i samo zato jer ih je Bog ljubio. Moja zadaća je pustiti sve Bogu i govoriti ono što jedino i želim raditi, raditi za Boga i govoriti o Bogu, a sve ostalo pripada njemu, jer on je taj koji daje da raste. Ja samo bacam sjeme, a Bog je taj koji će dati da sjeme nikne i da raste.
O Hrvatskoj
Fra Grbeš: Ima jedna zanimljiva tema koja zanima mnoge slušatelje našeg radija, a to je tema naše domovine. Hrvatska prije, za vrijeme rata i sada. Kako ti to sve vidiš? Kuda sve to ide?
Zlatko Sudac: Ma Hrvatska je sveta gruda! To je zemlja koja je natopljena krvlju i to krvlju naših pređa, naših djedova i baka. Od stoljeća do stoljeća ona je dobro istesana. Kad gledam samo zemljopisnu kartu, to je kao ogrizak od jabuke, nagrizana sa svih strana.
Fra Grbeš: Hrvatska je zagrižena jabuka, Bosna i Hercegovina je u kaosu, podijeljena i iscjepana, puna krvi...
Zlatko Sudac: Hrvatska je potrebita naše molitve, potrebita je ljubavi, razumijevanja, tolerancije i mira. Kad govorimo o Hrvatskoj, onda to nije apstraktni pojam. Što je Hrvatska? To su ljudi! Jednu državu čine ljudi. Jedna država je ono što su ljudi u toj državi. Trebamo još puno, puno toga naučiti, ali ne bojim se zato jer je Hrvatska u srcima mnogih dobrih duša i ima puno ljudi koji žele raditi. Samo je malo onih koji mogu voditi.
Fra Grbeš: Kaži mi, stalno idemo kroz nekakve katarze, je li možda što smo bliže Bogu kao narod ili kao država, sve više smo pod utjecajem i udarom drugih i onih kojima je možda Sotona na prvom mjestu? Jednostavno dobijem dojam kao što naš svijet kaže "Ne možemo na zelenu granu!", kao da nas stalno netko pritišće, kao da je taj križ sve teži.
Zlatko Sudac: Jednostavno trebamo početi raditi i gotovo. Zasuči rukave i raditi. Neka pekar gurne glavu u svoje tijesto i neka radi kruh, neka profesori i učitelji odgajaju svoju djecu, a ne da im se djeca drogiraju na ulaznim vratima u srednjoškolske centre i roditelji dolaze po njih zato jer se boje, jer znaju da je tamo droga. A oni će onda štrajkati za veće plaće. Neka ljudi konačno rade ono što trebaju raditi, neka svatko radi svoj posao. Hrvatska je najpolitiziranija država u svijetu. Svi se bave politikom, a od politike ni 'p'. Neka ljudi konačno počnu raditi. Žele ekonomsko blagostanje, žele napredak, a kako? Bez posla? Bez rada? Imamo tolike tisuće hektara neobrađene zemlje, teško nam je raditi. Imamo more, imamo prirodna blaga, bogatstva, imamo šume, sve imamo, sve. I čak nekakav sistem koji želi i privatno vlasništvo. Počnimo raditi! Počnimo raditi i neka svećenici rade svoje, neka ne guraju nos u politiku. Zato ne volim o tome ni govoriti previše. Radimo i bit će nam. Stisnimo svojim rukama, pa ćemo znati cijeniti. Bilo je i drugih zemalja u većem kaosu nego što je sada Hrvatska, Njemačka na primjer, zemlje porušene do kraja. Nas je zahvatio rat u nekim dijelovima, ali ne čitavu državu.
Fra Grbeš: Kakvo je danas stanje duha, duha u domovini?
Zlatko Sudac: Danas je stanje duha u domovini malo probuđenije, rekao bih. Sve ono što se u zadnje vrijeme dogodilo pokazalo je da Hrvatska ipak ima svoje dostojanstvo i da ima snagu za reći. Da se taj narod ipak ne da manipulirati, nego da će narod reći ono što mu je na srcu, jer ozdravljenje dolazi od naroda, od srca, iznutra. Nitko nam neće pomoći ako si sami ne pomognemo. I tko god dolazi k nama, da nam pomaže, a ako nas ne pozna i ne voli nas, taj nam ne pomaže nego odmaže. I ne tražimo pomoć sa strane, zasučimo rukave i nađimo je u sebi. Jer nije pomoći nekome dati mu milijune dolara, nego naučiti ga raditi i naučiti ga cijeniti ono što ima. Hrvat kao da se srami reći da je Hrvat. Mi trebamo biti itekako ponosni na ono što je Hrvatska bila kroz povijest i na zadaću koju će ona tek odigrati u budućnosti ovoga svijeta. Hrvatska je jedan biser. Mali narodi su začini čovječanstva. Moramo sačuvati taj ponos i biti skupa. Ne dopustiti da se cijepamo, biti jedno tkivo, i to zdravo tkivo ukalamljeno na Bogu i tada će Hrvatska živjeti.

Vlč. Zlatko Sudac u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima, Chicago
Fra Grbeš: Završit ćemo ovaj razgovor, kaži mi, svi smo mi radosni da si ovdje bio s nama dva mjeseca. Kako ti je bilo sve skupa s ljudima? Kako si doživio Chicago, naše ljude, mentalitete, susrete? Ili kako god ti to želiš kazati?
Zlatko Sudac: Bilo mi je prekrasno. Puno sam naučio, puno vidio, upoznao puno ljudi koji znaju ljubiti i voliti, koji su predani svome životu. Vi fratri ste prirasli i meni k srcu, pogotovo neki od vas. Vaš duh je veličanstven duh. Gajite ga, njegujte ga i čuvajte ga. Jednostavno sam zavolio vas fratre i kroz vas sve one ljude do kojih sam došao i sve obitelji koje sam posjetio. Neka Bog vama i svim onima koji ljube za Boga i kroz Boga, taj isti Bog vrati stostruko kada dođemo pred njegovo sveto lice, kad budemo svi jedno u Bogu koji je jedan.
Fra Grbeš: Hvala ti iz duše na kraju, hvala ti za dolazak. Hvala ti što si bio s nama dva mjeseca. Hvala Ti što smo po Tebi, velikim Božjim darom, ponovno mogli doživljavati Evanđelje uživo. Hvala ti za ljubav, hvala ti za sve što si učinio za naše ljude, za sve one koji su pokucali na naša vrata, sve one koje si vidio, sve one kojima si došao i za sve one za koje se moliš i za koje ćeš se moliti.
Zlatko Sudac: Molit ću se. To obećajem javno i preko ovog etera. Molit ću se za sve vas koji me slušate, pa makar vam i ne znam imena. Dolazim pred Boga i nosim sve ljude u svom srcu, a Bog je apsolutan, on poznaje vaše duše, vaše potrebe. Ja ću se za vas moliti, a preporučam i sebe u vaše molitve. Molite se za mene, pa će Bog dati još puno, puno, puno dobra. I neka mu je vječna hvala i slava u svu vječnost. Amen!

Za služenja koncelebrirane sv. Mise u Župi sv. Jeronima, Chicago

Sasvim providan svećenik
Nema puno Hrvata koji oko sebe danas, u Hrvatskoj, naravno, mogu okupiti više od 10.000 ljudi. Za sada samo trojica: jedan pjevač, jedan nogometaš i jedan svećenik. Zlatko Sudac ima trideset i jednu godinu i stigme na mjestima na kojima je krvario Isus na raspeću. Je li Zlatko Sudac, dakle, svetac? I da li sveci brinu za ratne zločince dok im na misama počasnu ložu zauzima bivši Tuđmanov savjetnik i, kažu, četvrti za masovnu podršku - dr. Ivić Pašalić?

amo tri čovjeka mogu danas u Hrvatskoj okupiti više od deset tisuća ljudi i bez problema napuniti sportsku dvoranu ili nogometni stadion.
Prvi je, naravno, Marko Perković Thompson, dinaridski trubadur koji je najprije doveo četrdeset tisuća ljudi na poljudski stadion, a onda dva puta uzastopce napunio zagrebački Dom sportova, žaleći se pritom novinarima što za zagrebački koncert nije rezervirao Dinamov stadion. Maksimir je zato par dana kasnije dupke napunio drugi karizmatični Hrvat - by the way, i posebni gost Thompsonova spektakularnog splitskog koncerta - Zvonimir Boban, kapetan brončane nogometne reprezentacije. On je, pak, na jednako spektakularnom oproštaju od aktivnog igranja, svoj počasni krug - pred Rivaldom, Ševčenkom, Van Bastenom, Capellom i ostalim hall--of-famerima - optrčao upravo uz muzičku podlogu prizemnog Thompsonovog domoljubnog hitića Lijepa li si, slobodnog hrvatskog prepjeva Brenine akcijaške Od Vardara do Triglava.
Osim što pune hrvatske stadione, zajedničko je i Thompsonu i Bobanu još nešto: obojica su miljenici hrvatske desnice i njeni predani propagatori. Iako im je poseban merak isticati da ne pripadaju nijednoj stranci i da samo rade svoj posao - pjevaju, dakle, i mlate loptu - neće propustiti nijednu priliku da podsjete naciju na opasnosti što su se nadvile nad svetu joj Hrvatsku, na golgotu njenih generala Gotovine, Norca i Bobetka, i ugrožene tekovine - pardon, stečevine - Domovinskog rata.
Mise, masovke Slučajno ili ne, upravo kad su Hrvati na stadionima ponovo počeli ponosno dizati glave, na turneju po Hrvatskoj krenuo je i treći iz karizmatične trojke. On, međutim, nije ni pjevač ni nogometaš, iako bi bez poteškoća napunio Poljud ili Maksimir. I on, kao i prva dvojica, dijeli zajedničke osobine miljenika desnice, čuvara tradicionalnih hrvatskih vrijednosti: ni on ne radi ništa drugo doli samo svoj posao, niti pripada ijednoj političkoj stranci, mada ni on neće propustiti priliku da podsjeti naciju na opasnosti nad svetom joj Hrvatskom, na golgotu njenih generala, ugrožene stečevine rata i sve kako već spada.
To je treći iz trojke koja ovih dana okuplja Hrvate onako kako su ih prije dvadesetak godina mogli okupiti samo Plavi orkestar, Bijelo dugme ili pak Crvena zvezda: velečasni Zlatko Sudac, kontroverzni kapelan iz Novalje, neobični svećenik s dugom kosom, njegovanom bradicom i stigmom križa na čelu.
Istih tih dana, dok je Thompson bacao u nesvijest mlade crnokošuljašice u Domu sportova, a Boban pred pedeset tisuća ljudi trčao uz stihove Herceg-Bosno, srce ponosno, velečasni je Sudac za mjesto svoga happeninga izabrao zagrebački Jarun. Tu je, pred dvadesetak tisuća ljudi okupljenih oko crkve Svete mati slobode, najprije održao misu za domovinu, gdje je još jednom pozvao okupljene da se "ne stide što su Hrvati", a nakon tri dana i veliku misu za mlade, na kojoj mu je, prema svjedocima - iako kamere Hrvatske televizije, koje su svjedočile misi, nisu uhvatile taj trenutak - usred propovijedi ponovo prokrvarila stigma u obliku križa.
Vijest o tome šesnaest puta je obišla Hrvatsku, pa je prošle nedjelje velečasni Sudac doveo u Vukovar medijski cirkus kakav u tome izmrcvarenom gradu nije viđen još od zlatnih vremena Vlaka slobode i Velikoga Vlakovođe: u hramu svetih Filipa i Jakova, u dvorištu crkve i okolnim ulicama okupilo se više od deset tisuća ljudi - čak se i u gradskim kafićima, umjesto Thompsona i Severine, slušao izravni radio-prijenos mise - a oko novaljskoga kapelana, kao za kakvom hollywoodskom zvijezdom, kretao se bučni kovitlac tjelesnih čuvara, novinara, policajaca, svećenika, redara, obeznanjenih obožavateljica, invalida u kolicima, časnih sestara i ekipa hitne pomoći. Svi zajedno završili su kasnije na vukovarskom Novom groblju, gdje je osebujni kapelan održao završni govor pred petnaest tisuća ljudi.
Križ na Sudčevu čelu nije još jednom prokrvario, ali mladi je svećenik s otoka Krka definitivno ustoličen kao treći iz trolista "čuvara državnog pečata", treći bek u čeličnoj obrani hrvatskoga dostojanstva i treći uzor hrvatskoj mladeži, kako će Thompsona, Bobana i Sudca prije nekoliko dana nabrojiti legendarni dr. Ivić Pašalić, čovjek iz počasne lože sva tri sveta mjesta posttrećesiječanjske Hrvatske: Thompsonova poljudskog koncerta, Bobanova maksimirskog oproštaja i Sudčeve jarunske mise. Najveći živući hrvatski ekspert za nadnaravne pojave tom će prilikom velečasnog Sudca i znanstveno objasniti kao "fenomen kroz kojega progovara hrvatski narod".
Mit sa malog otoka I dok su Thompson i Boban nacionalne ikone o kojima se manje-više sve zna, od prvih akorda i prvih golova do grandioznih stadionskih finala, dotle je priča o velečasnom Sudcu više nalik kakvom novovjekom mitu nego novinskom feljtonu.
Tko je, zapravo, svećenik koji ovih dana jednako baca u trans pobožne babe i posrnule gimnazijalke, ministre i pijance, vojne invalide i ljute rockere, časne sestre i biskupe, bivše i sadašnje partijske sekretare?
Auru tajanstvenosti velečasni Sudac voli nositi na isti način na koji voli nositi isusovski bijelu haljinu, pa svoju mističnost njeguje podjednako brižno kako podrezuje bradicu. Jako rijetko, primjerice, daje intervjue, ali će i u njima sugovornicima i čitateljima ostaviti dovoljno prostora za usmenu predaju o kojekakvim čudesima i parapsihološkim fenomenima.
Ono što se više-manje pouzdano zna ne zauzima mnogo prostora: Zlatko Sudac je rođen u Rijeci 1971. godine, a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku, mjestu odakle potiču glasovita vrbnička zlatna žlahtina i zagrebački nadbiskup, prvi čovjek Crkve u Hrvata Josip Bozanić. U Vrbniku i danas žive Zlatkovi roditelji - njegova majka je, primjerice, sa nadbiskupom Bozanićem išla u školu. Poslije srednje škole neko vrijeme radi kao strojarski tehničar, ali uz rad upisuje i fakultet u Rijeci. Rat ga je tako zatekao kao studenta filozofije i psihologije, da bi nakon par godina otkrio svoj pravi poziv, pa 1993. godine upisuje bogosloviju i seli u sjemenište.
Teologiju završava u Zagrebu, i u lipnju 1998. konačno se zaređuje za svećenika i postaje župnik u malom otočkom mjestu Novalji. Odatle će, niti godinu kasnije, u svibnju 1999. godine, stići nevjerojatna vijest o mladom župniku kojemu je, za vrijeme druženja s prijateljima, na čelu prokrvarila rana u obliku križa. Na otok su već sutradan pristigli novinari i fotoreporteri, i slika mladog svećenika u dugačkoj bijeloj haljini, duge kose i njegovane bradice, s flasterom na mjestu krvavoga križa, obišla je Hrvatsku. Njegova je pak župa uskoro postala mjestom hodočašća vjernika iz okolnih župa, ali i cijele Hrvatske, i legenda se nezaustavljivo zakotrljala.
Nekoliko ljudi iz župe ispričalo je tako novinarima kako su velečasnog Sudca jednom vidjeli ispred crkve - jedan od njih čak se i rukovao s njim - što ne bi bilo nimalo čudno da velečasni u tom trenutku nije meditirao u svom župnom domu, naravno, pred svjedocima. Onda su neki župljani potvrdili da osim dara bilokacije župnik posjeduje i dar levitacije, kako su ga vidjeli gdje lebdi iznad zemlje, dok su se treći pak kleli da su ga čuli kako u transu govori starohebrejskim narječjima.
Službena Crkva prema ovom se navodnom fenomenu, baš kao prema Međugorju, odredila vrlo rezervirano, bez službenih komentara. Umjesto njih, Zlatko Sudac je već nakon nekoliko mjeseci povučen iz Novalje i skriven od javnosti. Neko je vrijeme, kako se čulo, proveo na ispitivanjima u poznatoj rimskoj klinici Gemelli, gdje je, vele, nepobitno ustanovljeno da je stigma u obliku križa na njegovu čelu "rezultat zaista natprirodne pojave, neobjašnjive prirodnim zakonima dostupnim suvremenoj znanosti".
Slučajno ili ne, velečasni je Sudac u smiraj vladavine HDZ-a otputovao preko bare, da bi u SAD-u i dočekao povratak Račanovih socijaldemokrata na vlast. Tamo, u hrvatskim katoličkim misijama na Istočnoj obali, legenda nastavlja živjeti, i vrlo brzo njegove mise u Greenwich Villageu ili New Jerseyu okupljaju i po četiri-pet tisuća ljudi, uključujući i jake snage redara i vatrogasaca. Iseljenički i katolički mediji javljali su o novim čudesima: na jednoj je njegovoj misi prohodala dotad nepokretna žena bolesnih kukova, u New Jerseyu nekom je čovjeku nakon Sudčeve propovijedi nestao karcinom, a na jednoj fotografiji snimljenoj u Chicagu Sudčev lik je - proziran. Kao vrhunac stigla je vijest o najvećem čudu: prilikom boravka u Italiji, u lombardijskom gradiću Lugano di Cuomo, točno na blagdan svetog Franje Asiškog velečasnom su Zlatku Sudcu prokrvarile žive rane na mjestima gdje je i sam Isus Krist prilikom raspeća bio proboden čavlima!
Povratak sa stigmama Slučajno, rekoh, ili ne - a o slučajnostima je prilično bogohulno govoriti kad se radi o takvim čudesima - odluka o povratku u domovinu sad već mitskog stigmatika došla je upravo u vrijeme novog velikog zamaha hrvatske desnice, afera s haaškim sudom, hrvatskim generalima, suđenjima za zločine u Gospiću i Lori, slučaja Bobetko i najveće krize Račanove vlasti otkako je HDZ otišao u opoziciju, a Sudac u Ameriku. Novaljski je kapelan dobio novu prekomandu - mali meditativni centar na Malom Lošinju.
I upravo tako - slučajno, dakle, ili ne - velečasni je Sudac na svoju hrvatsku turneju s Malog Lošinja krenuo onda kad su ugroženoj Domovini čuda bila najpotrebnija, na vrijeme da se priključi Thompsonu i Bobanu u buđenju uspavane nacije i pripremama za osnivačku skupštinu Pašalićeve nove stranke - Hrvatskog bloka. U pritvoru riječkog suda provest će tako sat i pol s generalom Mirkom Norcem, za kojega je u dosadašnjem toku suđenja gotovo nepobitno utvrđeno da je naređivao i osobno provodio egzekucije gospićkih Srba, za generala Antu Gotovinu, koji se još nalazi u bijegu pred Haagom, reći će doslovce kako "on sada sâm nosi križ svih Hrvata", a na jarunskoj misi za domovinu pozvat će okupljene da mole za nepravedno optuženog generala Bobetka.
To je velečasni Zlatko Sudac, čovjek koji je Hrvatskoj donio čuda kakva su joj trebala, učinivši je Zemljom čudesa: čuda levitacije, da lebdi s glavom u oblacima, čuda bilokacije, da istovremeno ide u Europu, ali i čvrsto stoji na Balkanu, čuda izlječenja od bezbožne, liberalne socijaldemokracije, i čuda krvarenja za domovinu punih deset godina nakon rata. Koliko god velečasni na tom čudesnom putu znao, tvrde očevici, biti i prilično - proziran. Kao, primjerice, kad je na Jarunu Hrvatima poručio da se "ne daju manipulirati"(!).
To je on, treći Hrvat nakon Thompsona i Bobana koji može danas u Hrvatskoj okupiti više od deset tisuća ljudi i bez problema napuniti sportsku dvoranu ili nogometni stadion. Četvrti će, kažu upućeni, biti onaj koji uz njihovu pomoć za nekoliko dana, na osnivačkom kongresu Hrvatskoga bloka, napuni koncertnu dvoranu "Vatroslav Lisinski

Kako voljeti sebe

1. PRESTANITE SA SVAKIM KRITIZIRAMKM SEBE
• Kritiziranje nikada ne mijenja ništa
• Odbijte da kritizirate sebe
• Prihvatite se točno onakvi kakvi jeste
• Svi se mijenjaju
• Kada se kritizirate Vaše su promjene negativne
• Kada se odobravate Vaše su promjene pozitivne

2. NEMOJTE PLASITI SEBE
• Prestanite se terorizirati mislima
• To je zastrašujući način života
• Nađite mentalnu sliku koja Vas zadovoljava
(moja je: žute ruže i odmah promijenite Vaše zastrašujuće misli u ugodne

3. BUDITE NJEZNI DOBBI I STRPLJIVI
• Budite nježni prema sebi
• Budite dobri prema sebi
• Budite strpljivi prema sebi dok učite nove načine razmišljanja
• Tretirajte se kao sto bi tretirali nekoga koga stvarno volite

4. BUDITE DOBRI PREMA SVOM RAZUMU
• Samomržnja je mržnja vlastitih misli
• Nemojte se mrziti zato sto imate te misli
• Nježno promijenite Vaše misli

5. CIJENITE SEBE
• Kritika slama unutarnji duh
• Uvažavanje ga podiže
• Cijenite sebe najviše što možete
• Kažite si kako dobro radite svaku pa i malu stvar

6. PODRŽAVAJTE SEBE
• Nađite načine da se podržite
• Obratite se prijateljima i dozvolite im da Vam pomognu
• Biti jak znači potražiti pomoć kada ju trebate

7. VOLITE VAŠE NEGATIVNOSTI
• Spoznajte da ste ih stvorili kako bi ispunili potrebu
• Sada nalazite nove, pozitivne načine da ispunite te potrebe
• Zato se s ljubavlju oslobodite negativnosti

8. BRINITE O SVOM TIJELU
• Naučite o ishrani
• Kako gorivo treba Vaše tijelo da bi imalo optimalno energije i vitalnosti?
• Naučite o vježbanju
• Koju vrstu vježbi volite?
• Poštujte hram u kojem živite

10. URADITE TO SADA
• Ne čekajte dok će Vam biti bolje ili dok smršavite ili dok dobijete novi posao ili dok ostvarite novu vezu
• Počnite sada, uradite najbolje što znate


Seminar 23.3.1999. Sveti Duh

• Ljubav
• Snaga vjere
• Hvaliti Boga – pobijediti sebe
• Misliti na Isusa 20 minuta
• Čitati sveto pismo
• Petak post – kruh i voda, velika snaga protiv zla
• Sveta misa
• Sveta pričest
• Sveta ispovijed – lijek
• Mi od krivnje venemo, bolujemo, mrzovoljni smo, nesretni
• Isus je došao da nas oslobodi krivnje
• Primiti krštenje, svetu pričest, potvrdu, sakrament ženidbe (recite svom bračnom drugu ili nekome – srećo moja, ljubavi moja – sve što ste posijali tj. rekli, vratit će vam se nazad) bolesničko pomazanje, sveti red
• Reci riječ „gospodine ja ću ozdraviti“ u duhu i tijelu
• Tražiti Isusa za sve što trebaš (zdravlje, novac, posao, rješenje problema, sve – razgovaraj s njim)
• Oprosti svima (30 dana opraštaj svima – sve – svaki dan stavi pred sebe sve što vam je na srcu i svima oprosti živima i mrtvima – prvo sebi, pa dalje svima ostalima, u duhu se pomiriti sa svima, živima i mrtvima, izbaciti svu gorčinu iz svog srca, ljutnju)
• Vizualizacijom svakodnevno stavi tri križa na čelo neke osobe koja ti je blizu i reci „opraštam ti, volim te, oprosti mi“, misli pri tom na osobu protiv koje imaš nešto ili ona ima nešto protiv tebe, gledaj tu osobu u mislima (najbolje je kada to možeš reći osobno)
• Oprosti svima koji nas nisu znali i mogli voljeti
• Svakodnevno ići isusu po ljubav
• Jako smo željni ljubavi
• Koga volimo, kome dajemo ljubav?
• Nađi osobu koju ćeš voljeti
•
Zlatko Sudac - Šta piše na čelu
Datum: 2004-09-24
Autor: Razni autori
Izvor: www
Pregledano 5509 puta. Napišite komentar | Komentari

Nedavno je na Hrvatskoj televiziji, u jednoj veoma gledanoj emisiji, nekoliko naizgled pametnih ljudi razgovaralo o Zlatku Sucu i niko nije izričito rekao da je to što on tvrdi da radi jednostavno nemoguće. Razmišljanja su bila otprilike ovakva: "Ko zna, možda je to moguće." ili: "Svedoci su rekli da su to videli, dakle to je istina, prema tome nema šta da se raspravlja da li je moguće pošto se već desilo". U toku emisije su gledaoci mogli da odgovore na pitanje: Da li je Zlatko Sudac obišan sveštenik ili čudotvorac. Sudeći po rezultatima ankete, skoro 80% građana Hrvatske smatra Suca čudotvorcem.
Potražili smo na Internetu istinu o Zlatku Sucu, svešteniku, stigmati i proroku koji ima moć da bude istovremeno na dva mesta i da leči ljude. Znimljivo je da je skoro nemoguće naći neko negiranje njegovih sposobnosti ili tvrdnju da su rane koje se pojavljuju na njegovom telu ipak objašnjive, možda samopovređivanjem. Da li to znači da je Zlatko Sudac autentični prorok?

Mat. 24,11. I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge.
Mat. 24,24. Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izbrane.

Kada sam bio dječak, nisam vjerovao u Boga. Bio sam kršten i odgojen tradicionalno. Išao sam u crkvu, ali sam odlazio prazan. Nisam imao Boga. Nisam Ga osjećao. I nisam vjerovao. Mislio sam da su sve to laži, da je to (vjera) utopija, da je to manipulacija. Imao sam karakter pobunjenika.
Na povratku iz vojske bio sam pozvan na seminar svećenika Emilijena Tardiffa. Seminar se održavao na stadionu u Ljubljani. Tamo je bilo 20.000 ljudi. Ja sam sjedio na balkonu. Otac Tardiff je rekao da je među bolesnima žena koja je izliječena, a imala je 20 godina paralizu.
On je rekao da osjeća veliki elektricitet kroz njezino tijelo, toplinu, i da je Bog ozdravlja. On je pozvao sve da mole za nju. Nakon kratke šutnje, on je ponovio "Gospođo, ozdravljeni ste. Ustanite iz svojih invalidskih kolica u ime Isusa Krista, i mahnite svojom maramicom kao znak da ste to vi." Nitko se nije ustao. Nakon toga on je to ponovio, "Ti koja si izliječena, ustani i daj znak." Ponovno se nitko nije ustao.
Ustao sam se i vrlo demonstrativno otišao sa skupa. Bio sam na balkonu tako da sam morao otići na nižu razinu da iziđem. Morao sam proći kroz 2 ili 3 reda bolesnika u invalidskim kolicima. Dok sam prolazio tuda, otac Tardiff je ponovio treći put: "Ti koja si izliječena, u ime Boga, ustani i daj znak." Onda je žena ustala. Bila je otprilike 10 metara daleko od mene - upravo tada sam došao do niže razine gdje su bili bolesni.
Vidio sam je. Njezine noge su bile mrsave kao i ruke, mršave kao naš zglob. Od rođenja nikada nije stala na svoje noge. Dva su joj muškarca pomogla da se ustane. Sa suzama, uzbuđenjem i drhtanjem ona je jedva učinila korake prema mikrofonu. I tako se moj život još jednom srušio kao kuća od karata.
To ozdravljenje nije bilo samo za nju već i za mene. Tjedan dana nakon toga nisam mogao ništa jesti. Nisam mogao pričati ni sa kim. Kada gradiš svoj život na "sigurnim uvjerenjima", kulu od pijeska i tada netko povuče prostirač ispod tvojih nogu, ostane velika ruševina. To je bio početak mog novog života.


Zlatko Sudac je rođen u Rijeci 1971. godine, a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku, mjestu odakle potiču glasovita vrbnička zlatna žlahtina i zagrebački nadbiskup, prvi čovjek Crkve u Hrvata Josip Bozanić. U Vrbniku i danas žive Zlatkovi roditelji - njegova majka je, primjerice, sa nadbiskupom Bozanićem išla u školu. Poslije srednje škole neko vrijeme radi kao strojarski tehničar, ali uz rad upisuje i fakultet u Rijeci. Rat ga je tako zatekao kao studenta filozofije i psihologije, da bi nakon par godina otkrio svoj pravi poziv, pa 1993. godine upisuje bogosloviju i seli u sjemenište.
Teologiju završava u Zagrebu, i u lipnju 1998. konačno se zaređuje za svećenika i postaje župnik u malom otočkom mjestu Novalji. Odatle će, niti godinu kasnije, u svibnju 1999. godine, stići nevjerojatna vijest o mladom župniku kojemu je, za vrijeme druženja s prijateljima, na čelu prokrvarila rana u obliku križa. Na otok su već sutradan pristigli novinari i fotoreporteri, i slika mladog svećenika u dugačkoj bijeloj haljini, duge kose i njegovane bradice, s flasterom na mjestu krvavoga križa, obišla je Hrvatsku. Njegova je pak župa uskoro postala mjestom hodočašća vjernika iz okolnih župa, ali i cijele Hrvatske, i legenda se nezaustavljivo zakotrljala.
Nekoliko ljudi iz župe ispričalo je tako novinarima kako su velečasnog Suca jednom vidjeli ispred crkve - jedan od njih čak se i rukovao s njim - što ne bi bilo nimalo čudno da velečasni u tom trenutku nije meditirao u svom župnom domu, naravno, pred svjedocima. Onda su neki župljani potvrdili da osim dara bilokacije župnik posjeduje i dar levitacije, kako su ga vidjeli gdje lebdi iznad zemlje, dok su se treći pak kleli da su ga čuli kako u transu govori starohebrejskim narječjima.
Službena Crkva prema ovom se navodnom fenomenu, baš kao prema Međugorju, odredila vrlo rezervirano, bez službenih komentara. Umjesto njih, Zlatko Sudac je već nakon nekoliko mjeseci povučen iz Novalje i skriven od javnosti. Neko je vrijeme, kako se čulo, proveo na ispitivanjima u poznatoj rimskoj klinici Gemelli, gdje je, vele, nepobitno ustanovljeno da je stigma u obliku križa na njegovu čelu "rezultat zaista natprirodne pojave, neobjašnjive prirodnim zakonima dostupnim suvremenoj znanosti".



U hrvatskim katoličkim misijama na Istočnoj obali, njegove mise u Greenwich Villageu ili New Jerseyu okupljaju i po četiri-pet tisuća ljudi, uključujući i jake snage redara i vatrogasaca. Iseljenički i katolički mediji javljali su o novim čudesima: na jednoj je njegovoj misi prohodala dotad nepokretna žena bolesnih kukova, u New Jerseyu nekom je čovjeku nakon Sudčeve propovijedi nestao karcinom, a na jednoj fotografiji snimljenoj u Chicagu Sudčev lik je - proziran. Kao vrhunac stigla je vijest o najvećem čudu: prilikom boravka u Italiji, u lombardijskom gradiću Lugano di Cuomo, točno na blagdan svetog Franje Asiškog velečasnom su Zlatku Sucu prokrvarile žive rane na mjestima gdje je i sam Isus Krist prilikom raspeća bio proboden čavlima!



Oko 2500 ljudi, koji su platili za ulaznice po 60 dolara, okupilo se u Memorial Auditoriumu u Sakramentu 14. novembra na dvodnevnom seminaru hrvatskog sveštenika Zlatka Suca. Mnogi su se gurali napred, pisao je časopis Sacramento Bee, da bi izbliza videli Oca Suca koji nosi rane Našeg Gospoda.
Tridesetjednogodišnji Sudac, koji je sveštenik od 1998. godine, kaže da je dobio znak na čelu - udubljenje u obliku krsta dužine jednog inča - u maju 1999. Kako piše magazin Međugorje, Sudac kaže da ga znak ne boli, osim kada se moli, kada oseća kako pulsira. Priča se da svakog prvog petka iz rane curi nešto nalik suzama. Godinu dana nakon pojave ovog znaka, Sudac je navodno primio i druge znakove: na rukama i stopalima. Sudac takođe tvrdi da ima dar govorenja na mnogim jezicima, predviđanja budućnosti i bilokacije.
Oni koji su došli da vide navodnog stigmatu Suca, bili su razočarani. Po naređenju biskupa, Sudac je prekrio rane.
Sudac je povezan sa navodnim pojavljivanjem Marije u Međugorju, u vezi s kojim je Jugoslovenska biskupska konferencija 1991. objavila da "na osnovu istraživanja do sada nije bilo moguće dokazati da se radi o natprirodnim pojavama". Otac Sudac je doputovao u Sakramento po pozivu turističke agencije Fiat Voluntas Tua, koja organizuje putovanja u Međugorje.



-----Original Message-----
Sent: Monday, June 03, 2002 4:33 PM
To: Luka Rađa
Subject: Velečasni Zlatko Sudac
Bok pater Luka!
Vidim da su mnogi u Palmi pa i cijeloj Hrvatskoj oduševljeni velečasnim Zlatkom Sucem. Ja nisam. Čini mi se da on oponaša Isusa. Njegova frizura i izgled pa zatim njegovo "skromno" držanje na fotografijama moji su argumenti. Taj čovjek zavodi ljude i na kraju će oni vjerovati u velečasnog Zlatka, a ne u Isusa. On je puno zavodljiviji nego Sai Baba, a ako sam u pravu onda i vrlo opasan. Taj mi se čovjek nikako ne sviđa i vrlo mi je antipatičan. Jedna osoba koja se razumije u to rekla mi je da on, po njenom mišljenju, boluje od shizofrenije. U subotnjem "Jutarnjem" je objavljen tekst o velečasnom i spomenuto je naplaćivanje njegovih seminara turistima iz SAD-a (2000$ po osobi i danu(?, nisam siguran za dane, ali za osobu jesam)). Kakav je to biznis i kakva je to Crkva? Crkva bi trebala proglasiti ga čudotvorcem i hodajućim svecem ili ga trajno ukloniti iz svećeničke službe. Šutnja i tajnovitost kojom je obavijen njegov slučaj jest najgore što se može napraviti. Veliki pozdravi!


On ima krst utisnut na čelu.
Napomena budućim misticima: Ovo ne liči na autentično mistično iskustvo. Mistici kao Katarina Sijenska, Tereza iz Avila i drugi nisu išli na turneje i tvrdili kako imaju natprirodne sposobnosti. Pokušavali su da rade onako kako je Isus nalagao: krišom.


Fra Grbeš: Kakve su najčešće manifestacije zloga u životu ljudi?
Zlatko Sudac: Najčešća manifestacija zla je laž, gluma… U svim strukturama društva, gluma i laž je nešto što je postalo normalno i čak se to propagira kao jedan način na koji mi zajedno možemo živjeti i komunicirati. Pa zato i upadamo u takve probleme. Zato i je Hrvatska u takvim problemima. Svi svakome lažu, glume. Gledaš im u oči, u lice i vidiš da ti laže. A zna se tko je otac laži.


"Ja volim svoj hrvatski narod i molim za njega. Ne sramite se biti Hrvati, ja se ponosim što sam Hrvat", rekao je velečasni Zlatko Sudac, što su vjernici popratili velikim pljeskom.
Za vrijeme mise molio se za hrvatske generale - Janka Bobetka, Antu Gotovinu i Mirka Norca, zatim za hrvatske uznike u Haagu i hrvatske branitelje, te roditelje, žene i djecu poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.


Dana 27. 9. 2002. u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu svetoj misi koju je vodio vlč. Zlatko Sudac pribivala je i gospođa Branka Štivičić. Slušala je nadahnutu propovijed vlč. Suca u kojoj je govorio o ljubavi prema Domovini i onima koji su najzaslužniji za dar slobode, braniteljima, te o njihovim novim kušnjama i aktualnim problemima s Haaškim sudom. Dojmile su je se riječi koje su zvučale gotovo kao apel: "Budite ponosni", i poruka: "Želim da budete ljudi koji vole svoju Domovinu, koji žive na korijenima kršćanstva i koji znaju zašto su naši predci dali svoju krv. Pa nije prošlo ni 10 godina: svi smo imali krunice oko vrata, molili se i svijeće palili. (...) Tada smo bili zajedno." Kako je naglašavao potrebu osobnog doprinosa svakog vjernika, a jedinstva svih, gospođa Štivičić je bila potaknuta na osobno djelovanje. Razmišljajući što može učiniti u ovom vremenu bremenitu za cijelu Domovinu, posebno za branitelje i generale od kojih su neki osumnjičeni, neki optuženi za tijek provođenja oslobađajućih akcija u Domovinskom ratu pa za njih interes pokazuje Haaški sud, krenula je u "akciju". Naime, odlučila je izraziti moralnu potporu generalu Janku Bobetku u teškim trenutcima njegova života skupljajući potpise sugrađana koji su protiv njegova izručenja Haagu.


Poziv Isusa Krista u moj život bio je jedan od najjačih zahvata. Nije to došlo preko noći. Uz dugo razmišljanja i molitve jednostavno sam prekinuo sa starim životom i krenuo da se odazovem tom porivu u svom srcu. Moja silna potreba za traženjem istine, za ljubavlju, za slobodom, sve sam to našao objedinjeno u jednoj osobi, u osobi Isusa Krista. Ne bih svoj život mijenjao ni za jedan drugi. I što se više čovjek stapa s Bogom, to više postaje sličniji Bogu i tu vidim svu snagu i svu puninu svećeništva i ljudskog života općenito.


Vaša poruka mladima i našim čitateljima?
Velečasni Zlatko Sudac: Budite mudri i kritični! Ne dopustite da vama manipuliraju.

Gospodine, daj da se preko ove internetske stranice proslavi tvoje Presveto ime i da oni koji je budu čitali prime obilne darove i plodove Duha Svetoga. Na sve posjetitelje stranice Srca Isusova i srca Marijina zazivam Božji blagoslov!
fra Ivo Pavić

ODGOVORNOST
Mladić upita učitelja: «Što mi je činiti da spasim
svijet?»
Mudrac odgovori: «Sve ono što pomaže suncu da
sutra ujutro izađe.»
«Čemu onda služe moje moje molitve i dobročinstva,
moj trud u apostolatu i dobrovoljnim djelima?»
uznemireni će mladić.
Mudrac ga mirno pogleda: Služe ti da budeš
budan kada sunce bude izlazilo.»


Sunce, Krist, je izišlo, ali mi radije i dalje spavamo.
«Zar doista ne postoji ništa čime bismo postigli prosvjetljenje?»
«Pa», veselo će učitelj, «mogao bi činiti isto što čini i ona starica
koja se naslanja na vagon da vlak brže juri.»

...Isus...Isus...Isus...


Božja Riječ toliko je otajstvena, značajna i duboka da je teško o njoj govoriti pogotovo nakon što se čitaju o ovakvim temama reci genija poput Ivana od Križa ili Benedikta XVI. Papa u knjizi duhovnih vježbi koje je održao 1983. godine «Hod prema Uskrsu» dotiče na dosada neviđeno dubok način središnje teme koje su ovdje ponuđene i koje razmatramo posebno u Velikom tjednu.
Nama ostalima ostaje u odnosu na ovakve orijaše teološke i duhovne misli samo mucanje. Bog preko Jeremije u prvom čitanju govori o novom savezu kojeg će staviti u naše duše i naša srca.
Zašto se tako malo toga zakona Božjeg načina života vidi u nama katolicima?
Otajstvo nevjernog srca i nespremnosti da se uistinu slijedi Isusov teški put ovdje se dotiču na rubu tame u koju prodire samo srce, samo Ljubav. Odgovor daje već psalam vapijući Bogu da nam stvori čisto srce i duh postojan! Tko još razmišlja kako se postojanost i čistoća ne mogu ostvariti dok ovakve filmove i knjige konzumiramo, dok ovakve razgovore vodimo, dok «nepodnošljivom lakoćom» opravdavamo svaki svoj grijeh za razliku od psalmiste Davida koji se kaje i odriče ga se spreman na promjenu koju će Bog unijeti u njegov život.
Potrebno je da u mom molitvenom životu budu vapaji i suze po uzoru na Krista kako nas podsjeća u drugom čitanju poslanica Hebrejima. «Slaveći euharistiju držimo pogled čvrsto na krvi Kristovoj» (Hod prema Uskrsu,str.169) Evanđelje vraća u središte temu teškog Božjeg puta. Tko želi umrijeti sebi? Tko želi ubiti svoj ego, završiti na križu, oplijeniti se, odreći svega čime nadmašuje bližnjega kao što je to učinio naš Bog, Brat, Učitelj i Gospodin?
Toliko je zahtjev evanđelja težak da ga ublažujemo, zanemarujemo, ignoriramo, prešućujemo.
Ova meditacija dotiče zlo naših trulih i nedopuštenih kompromisa:

I STRAH OD RIZIKA JE NEKA VRSTA NEMOĆI

Bio je nerazborit, govorit će oni.
Trebao je ostati na miru.
Vrč ide na vodu dok se ne razbije…
Htio je provesti svoje, kud puklo da puklo.
I sad je dobio po glavi. Pravo smo mi govorili.

Bože moj, Bože moj, ma gdje bili,
oni će uvijek isto ponavljati.

Kad se netko odvaži na nešto, nemojte govoriti:
On je neoprezan, oholica.
Recite radije: možda nije mogao drugačije?
Možda nije znao zakopati talente?

Vi, razboriti ljudi, kolika je vaša zasluga što ste razboriti,
kad vam život prolazi u sjedenju s vama sličnima.
Komentirajući razboritost naroda,
domišljajući se u ime milosrđa, u ime ljubavi,
kako da učinite neopasnim sablažnjivi križ
na kojem je umro On, poput roba, poput zločinca.

Vi, meka srca, istina vas peče.
Kako dovitljivo izmišljate riječi što umiruju,
vi, spavači, skrivači blaga.
Malo ovog, malo onog. Malo peršina, malo soli, malo papra.
Poslužite mlako. Ne izazivajte skandal.
Neka sve ostane među nama.
Prstima uprite u one koji se pod mecima probijaju naprijed.

Klevećete one koji posrću, koji padaju.
Ako su pokriveni prašinom i blatom,
to je zato jer su koračali neutrtim putovima.
Ako su ranjeni i iskidani,
to je zato jer su išli kroz prašumu.
Vi, pismoznanci i veliki učitelji,
vi ste krstarili samo javnim putovima, kojima svi prolaze,
na kojima se suši i umire zrno Sijača.
Vi ćete sačuvati svoj život.
Ostarit ćete u miru i počastima.
Vama će pripasti meki naslonjači i medalje
što ih svijet čuva za one koji mu služe.
Ali Otac će s najviše planine sići u susret
“izgubljenoj svojoj djeci”.

Jean Sulivan

Isus je potresen. (Nosi naš jaram - Hod prema Uskrsu, str 1) Bit će da Sotona šapće: «Jesi lud? Za koga ideš na križ? Koliko će te puta zatajiti, prezreti, osramotiti kroz povijest? Budi miran, stoj doma...Zar ne vidiš kakvo je danas vrijeme?»

Svladali smo mimikriju i pretvaranje do savršenstva. Sve gutamo, primamo, prihvaćamo, odričemo se svog kršćanskog identiteta olako poput bižuterije, nesvjesni da se radi o biserima. Nijedna pjesma nije nam toliko prosta, nijedan film dovoljno prljav, nijedna knjiga dovoljno bezdušna da bi smo rekli – u ime toga što smo Kristovi ne želimo (za početak) to unijeti u svoj život. (Ne može biti stabilnosti ako mi od našega prebivanja kod Boga ne učinimo središte svoga života - Hod prema Uskrsu, str 206). Dolazi sud ovom svijetu. Mi smo pozvani biti u njemu ali ne dijeliti njegove «vrijednosti». (Treba se vratiti svojim izvornim temeljima - Hod prema Uskrsu, str 120)
Inače, sud svijetu biti će sud nama. (Samo Božja dobrota i Božja snaga mogu graditi Božje kraljevstvo - Hod prema Uskrsu, str 25)
Molimo za vjeru veliku kao zrno gorušičino. Ona nam je nedostižna. (Otvori meni i propovijedaj me! -Hod prema Uskrsu, str 134)


Zvonimir Badurina Dudić

Odbačen
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.

A ja se, Jahve, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.

Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah!
Neka se postide zlotvori,
nek' u Podzemlju zamuknu.
Nek' zanijeme usne lažljive
koje protiv pravednika govore drsko,
oholo i prezirno.

O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.

Zaklanjaš ih štitom lica svoga
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

Blagoslovljen Jahve jer me obasu
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah:
"Odbačen sam od pogleda tvoga."
Ali ti si čuo glas mog zaziva
dok sam tebi vapio.

Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi:
čuva Jahve svoje vjernike,
a po zasluzi vraća onima
koji postupaju oholo.

Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Jahvu uzdate!

Ps 31, 14-25

Na Južnom polu zima traje devet mjeseci, a cijela Antartika je u mraku, dok je temperatura zraka ispod 82ÚC. Svaka veza sa vanjskim svijetom je prekinuta od studenog do veljače pa su malobrojni istraživači u raspršenim postajama doslovce odsječeni od vanjskog svijeta. Ipak tijekom 2001. godine dvije su smiome spasilačke ekipe prodrle kroz polarnu zimu i zrakoplovom spasile ljude.
Ponekad se i mi osjećamo odbačenima, kao da nas Bog ne vidi i ne čuje naš poziv u pomoć. U vrijeme takve nevolje, David je zavapio: “Odbačen sam od pogleda tvoga”, ali je ubrzo otkrio da ga Bog nije napustio jer je radosno izjavio: “Ali Ti si čuo moga zaziva dok sam tebi vapio.”
Ostavljaju li vas okolnosti bez nade, bespomoćnima? Jesu li to bolest, narušeni međuljudski odnosi, obiteljski problemi vezani uz oskudicu i tegobe? Bog je po Isusu Kristu razbio tamu i smiono nas spasio iskupljujućom ljubavi, jer On može stići do nas i smiriti sve naše strahove u njagorim okolnostima.
Osjećate li se odbačenima od Boga i prijatelja? Pročitajte ponovno 31. psalam i neka vam on bude molitva.
Bog je uvijek blizu onima koji Ga zazivlju. U svojoj svetoj Riječi obećao je ako mu se približimo, On će čuti i naj najtiši glas i uslišati nam molbu.
Bože i sad zazivamo Tvoje sveto Ime i molimo Te da nas izbaviš od straha koji nas spopada. Daj nam vjere i pouzdanja da vjerujemo Tvojoj riječi.

Nikad nećemo biti odbačeni od Svemogućega Boga
i Njegove potpore koja nam donosi savršeni mir!