SANJAO SAM DA SAM IMAO INTERVJU S BOGOM
„Uđi“, reče Bog. „Dakle, ti bi me htio intervjuirati?“
„Ako imaš vremena.“, rekao sam.
Bog se nasmijao i rekao: „Moje vrijeme je vječnost. To je dovoljno da se sve
učini. Koja mi pitanja hoćeš postaviti?“
Upitao sam: „Što te najviše iznenađuje kod čovječanstva?“
Bog je nekoliko trenutaka razmišljao, pa odgovorio: „Iznenađuje me što se umore
biti djeca, što se žure odrasti i onda žure da opet budu djeca. Da u nastojanju da što više
zarade izgube zdravlje i onda troše novac da si vrate zdravlje. Iznenađuje me da, dok
nervozno misle o budućnosti, zaboravljaju sadašnjosz, pa ne žive ni za sadašnjost ni za
budućnost. Da žive kao da nikada neće umrijeti i da umru kao da nikada nisu živjeli.“
Bog položi moje ruke u svoje te smo nekoliko trenutaka šutjeli.
Tada sam upitao: „Kao roditelj, koje bi životne puke htio da tvoja djeca nauče?“
Bog odgovori sa smješkom:“ Htio bih da nauče da nikoga ne mogu natjerati da ih voli. Ono
što mogu učiniti jest da dopuste da budu voljeni. Htio bih da nauče da nije najvažnije ono što
imaju u svojem životu, već koga imaju u svom životu. Htio bih da nauče da nije dobro
uspoređivati se s drugima. Svakome će se suditi prema njegovim zaslugama, a ne kao skupini
na temelju uspoređivanja. Htio bih da nauče da treba samo nekoliko sekundi da se otvore
duboke rane kod onih koje volimo i da treba mnogo godina da se one zaliječe. Htio bih da
nauče opraštati praštajući. Htio bih da nauče da postoje ljudi koji ih jako vole, ali jednostavno,
ne znaju pokazati ili izraziti svoje osjećaje. Htio bih da nauče da se za novac može kupiti sve,
osim sreće. Htio bih da nauče da dva čovjeka mogu gledati istu stvar i vidjeti je potpuno
drugačije. Htio bih da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima…, a ipak ih voli. Htio bih da nauče da nije uvijek dovoljno da ti drugi oproste, već da oprostiš sam sebi.“
Sjedio sam neko vrijeme uživajući u svojem posjetu Bogu. Zahvalio sam Mu za Njegovo vrijeme i za sve što je učinio za mene i moju obitelj.
On je rekao: „Nema problema. Ja sam ovdje dvadeset četiri sata na dan. Sve što trebaš učiniti jest da me pozoveš i ja ću se javiti.“
Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti ono što si učinio……..ali, ljudi nikad neće zaboraviti kako su se zbog tebe osjećali.
Nepoznati autor
Post je objavljen 21.12.2006. u 11:47 sati.