srijeda, 30.11.2005.

DANAS MRZIM.

Napisala Zvoncica u 12:44

opis slike



Goni se u PICKU MATERINU.
Danas je jedan od onih dana kada mrzim cijeli svijet.
Goni se u PICKU MATERINU.
Nekome nesto nije jasno???
Goni se u PICKU MATERINU!!!
Sivo...
Crno...
Jebeno sivo!
Odvratno crno!
OK, danas je jedan od onih dana kada mrzim cijeli svijet.
A ja u takvim situacijama nemam potrebu pokriti se preko glave, slusati tuzaljke i umirati.
Ja imam potrebu...
Psovati!
Vristati!
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!
Jebati mater!
UBIJATI!!!
Ma znas sto?!

Goni se lijepo u PICKU MATRINU!!!!!!!
Komentari (20) || Isprintaj || #

petak, 25.11.2005.

OBECANJE, LUDOM RADOVANJE...

Napisala Zvoncica u 11:07

opis slike



Jucer, 12:20 h, zvoni mi mobitel...
«Misu, ajde skuhaj danas rucak.»
«Deal. Hoces li doci direktno s posla, da znam kada da stavim kuhati pastu?»
«Direktiva.»

Jucer, 14:00 h, zvoni mi mobitel...
Njegov najbolji frend Nikola...
«Ajde doleti na cugu do «Palacha» poslije posla.»
«Ma obecala sam Mu da cu skuhati rucak.»
«'Ko ga jebe, nece crknut' od gladi, popit' cemo jednu putnu i vozi.»
«Ali...»
«Nema ali, daj please, cekam Sandru, 15 minuta...»

Jucer, 16 h, «Palach»...
Sandra, Nikola i ja...
Nakon ispijenog treceg pelina, zvoni Mu mobitel...
«Srce, ajd' doleti do «Palacha», mi smo na cetvrtom pelinu...»

Jucer, 16:30 h, ulazi u «Palach»...
«Vidis ti, frende moj, koja je to zena, po birtijama ju trazim da bi mi skuhala rucak!»

Jucer, 22 h, Njegov stan...
Nas cetvero, boca pelina i Urban pojacan do daske...

Danas...
Razvaljuje me glava...

Ma skuhat cu rucak sutra, obecajem...

Komentari (28) || Isprintaj || #

utorak, 22.11.2005.

SAD TE SE SAMO RIJETKO SJETIM, PROLAZE DANI, VRIJEME LETI...

Napisala Zvoncica u 14:46

opis slike

Jesam li Vam pricala pricu o Danijelu?
O Danijelu kojeg sam upoznala jedne jesenje veceri, dok je u daljini crkveni sat odzvanjao ponoc...

«Ne mogu vjerovati», bilo je prvo sto mi je rekao kad me vidio...
«Ni ja», odgovorila sam...

O Danijelu s kojim sam se u roku od 5 minuta osjecala kao da se znamo iz nekog proslog zivota...
O Danijelu s kojim sam te iste veceri zavrsila na klupi u parku, uz pivu, zadubljena u razgovor o knjigama...
O Danijelu koji mi je istog tog jutra oko 5, kada je dosao kuci poslao poruku «Idem lec', al' falis mi vec'»...
O Danijelu koji je izgovarao moje misli i pricao moje monologe...
O Danijelu za kojeg mi se cinilo da bih se u njega mogla zaljubiti ludo i nepovratno...
O Danijelu s kojim sam se puno puta napila i smijala se do kasno u noc...
O Danijelu koji mi je pjevao «Zazmuri»...
O Danijelu s kojim sam se ljubila dok su se pod nama razlijevala svijetla uspavanog grada...
O Danijelu s kojim je trajalo kratko, ali postoje ljudi koji nam kroz zivot samo prohuje, a ostave traga...
O Danijelu koji mi je u trenutku mog tadasnjeg sivila djelovao tako sareno...
O Danijelu koji me nije povrijedio...
O Danijelu kojeg nisam povrijedila...
O Danijelu s kojim sam uzivala u trenutcima...

O Danijelu koji je znao, isto kao i ja, da nece trajati vjecno, jer poznavali smo se predobro i znali da vatra i vatra cine pozar, a pozari peku i odnose zivote...
Komentari (29) || Isprintaj || #

petak, 18.11.2005.

91,6 MHZ, GLASOM PROTIV TOPOVA

Napisala Zvoncica u 13:57

opis slike


Na danasnji dan odati cu pocast sutnjom i preporukom da svi procitate ovu knijgu...
Komentari (20) || Isprintaj || #

srijeda, 16.11.2005.

NE, NE DOLAZIM, SAMO PROLAZIM, NISMO SE VIDELI DUGO...

Napisala Zvoncica u 12:59

opis slike


Mogla bih se sada izvlaciti- ne pisem jer nemam vremena, pretrpana sam poslom (sto ustvari nije daleko od istine) i bullshits like that, ali u stvari istina je nesto drugacija. I jednostavna. A to je- SRETNA SAM. A kada sam potpuno sretna, ispunjena i zadovoljna izostaje jedna druga stvar- inspiracija. A kad nemam inspiracije ja NE PISEM. Ne mogu i necu. Ne zelim se forsirati, ne zelim iz svoje svijesti izvlaciti nekakve polumisli, polurecenice i ofucane fraze koje mi u konacnici zvuce prazno, samo da bih zadovoljila nekakvu formu. Mislim, mogla bih ja sada pricati o Njemu, o tome kako me jutrom bude Njegovi zagrljaji i poljupci, kako mi prije spavanja pjevusi na uho i dugo me gladi po kosi, ali nekako mi je glupo non-stop pisati o tome. Tesko mi je takve trenutke pretociti u rijeci i slike, a da oni ne izgube svoju draz. I zato mi oprostite svi Vi, dragi moji virtualni prijatelji sto me nema u posljednje vrijeme. Tu sam, citam Vas, ostavljam komentare koliko stignem i koliko mi to obveze dopustaju, ali za drugo cekam pravi trenutak, onaj osjecaj kada se ne treba muciti da bih nesto napisala, kada se rijeci same nizu u smislenu cjelinu i kada slicice zaigraju pred ocima bez da ih dozivam...
Mozda se to dogodi sutra, mozda za mjesec dana, a u međuvremenu uzivam u Vasim crticama, prozivljavam Vasu srecu, tugu, umor, dosadu, veselje, pijanstva, ceznje, strahove, tulume, vojsku, ljubavi, nove djevojke, preobrazaje, dijete, mamurluke i zaposljavanja, a svako mi jutro zapocinje Vama i kavom s vise mlijeka i secera...
Komentari (24) || Isprintaj || #

petak, 04.11.2005.

STO TO BJESE LJUBAV...

Napisala Zvoncica u 10:37

opis slike

Lezim u Njegovom zagrljaju...
Osluskujem kako dise...
Ritmicki, duboko...
Cini mi se kako je vec utonuo u san...
Razmisljam o nama, o pocetku, o buducnosti...
A On se promeskolji, poljubi me u kosu i kaze:
«Upravo te sanjam... Ni ne znas koliko sam sretan sto te imam...»



...drugi bi sve imalo smisao,
ne bih svakoj pesme pisao,
da sam znao da postojis...
Komentari (24) || Isprintaj || #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

eXTReMe Tracker