Lezim u Njegovom zagrljaju...
Osluskujem kako dise...
Ritmicki, duboko...
Cini mi se kako je vec utonuo u san...
Razmisljam o nama, o pocetku, o buducnosti...
A On se promeskolji, poljubi me u kosu i kaze:
«Upravo te sanjam... Ni ne znas koliko sam sretan sto te imam...»
...drugi bi sve imalo smisao,
ne bih svakoj pesme pisao,
da sam znao da postojis...
Post je objavljen 04.11.2005. u 10:37 sati.