Zima.Minus 20.
Sjedi vrpčić na grani iscrpljen od
gladi i hladnoče. Vjetar ga probija
do kože.Na izmaku je snaga.
Ne može više.Slabašne nožice
popuštaju i on pada na tlo.
Ovo je kraj pomisli tužno.
Naiđe konj i posere se na njega.
Vrapčiću postade toplo,a i pronađe
pokoje zrno zobi.
Nije sve ipak propalo pomisli vrapčić.
I sretan zacvrkuta. Živ-živ...
Začula mačka njegov veseli pjev i
izvadi ga iz toga gdje je bio.
I pojede ga.
ZAKLJUČAK
Nije nužno da ti je prijatelj onaj tko te
Izvuče iz dreka, niti da ti je neprijatelj
onaj koji sere po tebi...