Stareći stječeš iskustvo...ali gubiš razum...

23 veljača 2010

Djecu voliš. Paziš ih kao kap vode na dlanu.
Strepiš nad njima, proživljavaš s njima prve korake,
Prve zubiće, prva razbijena koljena, prve riječi…
Image Hosted by ImageShack.us
Poslije prva naučena slova slažete u rečenice,
prva cijepljenja, prve školske ljubavi, prva pijanstva,
prve popušene cigarete, duge razgovore o vrijednostima
života, očekivanjima, nadama…
Onda postaneš dosadan. U svoj brizi za dijete postaneš
naporan. Ono počinje misliti svojom glavom.
Image Hosted by ImageShack.us
Nalazi sebi slične, sa istim idejama,
sa istim pogledima na svijet.
Image Hosted by ImageShack.us
Počinje stvarati svoj svijet i postavlja nove vrijednosti.
Ti promatraš iz prikrajka, ne slažeš se, ali ništa ni ne govoriš,
misliš mladi su, to je samo hir, proći će…
Image Hosted by ImageShack.us
Onda ono upoznaje nju/njega…opet gledaš sa strane,
nadaš se da je to samo hir, mladenačka ishitrenost…
Image Hosted by ImageShack.us
Po prvi puta se pitaš, zar imam prava da im govorim?
To je njihov život. Ako je njima dobro, onda mora biti i tebi…
Pokušavaš još jednom, zadnji put ukazati na nešto što ti
smatraš, važnim…dobivaš informaciju da si ostario, da te
vrijeme pregazilo…
Image Hosted by ImageShack.us
Ostaješ naposljetku sam. Guraš kroz ono malo života
što ti je ostalo sa svojim životnim suputnikom, i misliš
o nekim vremenima kojih više nema, i koja se neće nikada
više vratiti…
Image Hosted by ImageShack.us
Bolest i starost te sve više obuzimaju, padaš prvo u sobu,
zatim u krevet. Imaš vremena za razmišljanje…
Kad osjetiš da dolazi kraj, još jednom prolaziš kroz svoj život,
I tada shvatiš…da si i ti otišao od svojih roditelja, jer te nisu
razumjeli. Jer si imao drugačije poglede, shvaćanja…

I da na mladima svijet ostaje…

Dragi mojiBISTRO vam bilo…

<< Arhiva >>