Danas je treći dan kako nemamo struje.
Elektra mijenja stupove u mom naselju.
Radnici iskapčaju struju u pola devet, a uključuju
je u četiri poslijepodne. Da je ljeto bilo bi nam mnogo lakše.
Svatko bi nešto našao čime bi se zanimao.
Netko bi radio na vrtu, netko bi popravljao nešto oko kuće,
a netko bi otišao na ribolov...recimo...samo kao primjer...
Ovako osuđeni smo biti zatvoreni u svojim ne baš
toplim domovima, jer htjeli-ne htjeli, ipak smo kao zajednica
prerasli u nešto veče od sela,pa sad imamo sve blagodati
urbanog načina življenja.Imamo plin, struju, vodu, kanalizaciju,
centralno grijanje....
Pa mi ne preostaje drugo nego sjediti u polutami boravka i razmišljati.
Kako je bilo nekad kod naših djedova,i baka, a kako je danas...
Što su oni radili, čime su se bavili? Struju su imali tek imućniji.
Tako mi je pričao moj djed.U prostoriji su imali dvije,ili jednu ''petrolejku'', zavisi o tome koliko je djece bilo u tom trenutku u kući. Djeca su pisala zadaće na pločicama tek navečer, jer su preko dana imala puno zaduženja, ili su išla u nadnice raditi,ili kao ispomoč rodbini i kumovima.Grijali su se pečima na drva. Wc je bio vani, iza šupe,ili štaglja...
Na spavanje se išlo u negrijane sobe, u hladne postelje.
Jutrima se dizalo u hladne prostorije, umivalo se hladnom vodom...
A ja poslije jutarnje kave i čitanja novina u lokalnom bircu,ne znam kud bi sa samim sobom.
Ne pada mi ništa na pamet što bih mogao raditi.Od svake pomisli mi krene po
glavi struja. Htio bih nešto izrezati od drveta,fali mi struja, htio bih nešto bušiti
treba mi struja. Za sve mi treba struja, a naši djedovi su znali i cijele noći biti
u bircuzima,piti, veseliti se i pjevati i svirati....bez struje.
Tesali su drvo, bušili ga ručno, lijepili, savijali , kuhali oblikovali,bez struje.
Pa se pitam tko je znao živjeti,mi ili oni? Za nas iz modernog doba se kaže da smo napredniji, i civiliziraniji od stare generacije. A po čemu to molim lijepo?
Zar zato što ne znamo kruh ispeći,što ne znamo brašno samljeti, što ne znamo
posjećivati jedni druge, za sve nam treba struja...a njima nije trebala.
Njima je konj vukao tramvaj, vlak je išao tolikom brzinom da si mogao sići s njega, popišati se u grmu, i još uvijek ga dostići. Njima je struja bila tek pomočnica, a nama je osnova bez koje ne znamo živjeti...
Dosta mudrovanja,valja štapove pripremit...bistro....