Pijmo brati vince,voda naj stoji
Naj ju pije žaba,kaj vu njoj živi...
Kako lijepo rećeno,kako lijepo ispjevano, i kako se lijepo slavi vino.
Dolazi dan Sv.Martina, i tada se vino ćak i tradicionalno krsti...
Odjednom,preko noći prestaje biti mlado,i postaje staro...
Prestaje biti mošt,i postaje vino...
A onda postaje opasno...jer se može i napiti čovjek.
Ako pretjera. Jedino mi nije jasno, kako mi je rekao
Bratić iz Zagorja da su se ''snoćka narezali mošta...''
Nisam znao da se mošt reže...?

Da ne bude sve divno, i krasno u vezi vina,skrećem pozornost
opasnostima koje donosi svega dvije-tri čašice viška...
Prvo...refleksi su vam kao u konja...krepanog...
Drugo...snaga vam kopni,srazmjerno količini popijene cuge
Treće...koncentracija se smanjuje, rijeći do maloprije tečne,odjednom postaju komplicirane za izgovaranje....jete vam se plezik..
Četvrto...uopće više ne marite za izgled,i nebitno je viri li vam košulja jednim dijelom iz hlača,ili možda čak iz šlica...
Peto...dah vam postaje mješavina graševine, brlje, nikotina,i sumpora...srećom nije zapaljivo...
Šesto...treba doći kući...

Zato dragi moji, i drage moje, nikako, i ni u kom slučaju ne koristite automobile.
Ma kako dobro mišljenje imali o sebi,uvijek je bolje da vas netko drugi odveze kući.
Pod uvjetom da je trijezan naravno...
Čuvajte se,pazite se,i budite BISTRO...